Kada se govori o generaciji tenisera koja je obilježila proteklu deceniju, ime Ivana Dodiga nezaobilazno je u svakoj ozbiljnoj priči o vrhunskom dublu. Njegova karijera ispisana je velikim trofejima, ali i tihim, ličnim pobjedama koje se ne vide u statistici.
Od skromnih početaka do osvajanja najvećih svjetskih turnira, njegov teniski put bio je obilježen radom, odricanjem i istrajnošću, kako sam naglašava.
U razgovoru za "Nezavisne" proslavljeni hrvatski teniser otvoreno je govorio o borbi sa samim sobom, partnerstvima u dublu, pritisku profesionalnog sporta, ali i o Novaku Đokoviću, o kojem je govorio s posebnim poštovanjem.
Borba sa sobom jača od svakog protivnika
NN: U javnosti vas često predstavljaju kroz statistiku, one najveće trofeje, prvo mjesto. Kada danas pogledate unazad, da li Vam je karijera više bila borba sa protivnicima ili borba sa samim sobom?
DODIG: Kada uzmem sve u obzir, više je to bila borba sa samim sobom, kako da pronađem ispravan put. Prošao sam kroz teške situacije, izazove gdje nisam imao priliku da se takmičim na nekim turnirima, ali na kraju se sve to isplatilo i pronašao sam svoj put. Sve pobjede i osvojeni turniri su odraz tog odrastanja i svega što sam prošao. Mislim da sam se, zahvaljujući tim teškim situacijama, lakše nosio sa pritiskom na teniskom terenu.
NN: Partnerstvo u dublu je poput braka na terenu, mora postojati hemija, ali i jasna hijerarhija. Koliko je važnije međusobno povjerenje od kvaliteta udaraca? Jeste li ikada morali igrati sa partnerom s kojim niste kliknuli?
DODIG: U parovima je jako bitna suradnja, kemija, taj klik kako mi u tenisu kažemo. Morate karakterno biti jedan drugom blizu, morate se razumjeti. Kroz karijeru nisam mnogo mijenjao partnere, imao sa tri duge suradnje sa Melom, Pavlašekom i Krajičekom. Tako da nisam imao previše tih momenata traženja, ali sam imao situaciju gdje sam igrao sa nekim ko ne vidi tenis kao ja, iako je to bio vrhunski partner, ali nije funkcionisalo. Ja sam znao da ne želim puno da mijenjam partnera i ja sam sa tri partnera odigrao skoro 90% svojih turnira tako da mi se to pokazalo kao ispravno.
NN: Dubl je specifičan. Dijeli se odgovornost, ali i greška. Da li je lakše podnijeti poraz ili je teže, jer znaš da si možda nekoga drugog "povukao" dolje?
DODIG: Parovi se igraju timski i sigurno postoji dan kada razočarate sebe ili svog partnera, ali to je dio sporta i takve stvari se dešavaju. Rješenje svega toga jeste da prihvatite to. U singlu je to jednostavno kada igrate i gubite krivite sebe, u parovima možete da lično odigrate najbolji meč, a opet izgubite. Najbitnije je ostati hladan, razgovarati sa partnerom, tražiti način da se to što manje dešava i ko to uspije, taj je uspješniji kao tim.
Ogromna odricanja
NN: Tenis traži ogromna odricanja. Koju ste najveću žrtvu morali podnijeti da biste postali grend slem šampion? I da li biste je ponovo podnijeli?
DODIG: Svaki profesionalni sport zahtijeva odricanja, a moji tenski uspjesi su rezultat žrtvovanja svega. Ali to je sve dio odgovornosti, ja sam uvijek pokušavao da budem profesionalac i u počecima kao mlad dečko nisam radio neke stvari, ali mi to nije žao. Jednostavno, samo sam se fokusirao na tenis. Bilo je puno momenata gdje treba da izaberete tenis ili neke druge stvari koje vas takođe jako ispunjuju, a taj uspjeh je na kraju upravo rezultat svih tih odricanja. Na taj način sport funkcionira, morate puno dati da bi vas sport nagradio.
NN: Vi ste upoznali Novaka Đokovića i kao protivnika i kao prijatelja. Šta je to što Novaka čini Novakom, šta ga suštinski odvaja od ostalih?
DODIG: Meni je, prije svega, velika čast što sam imao priliku da igram protiv najvećeg sportaša u povijesti našeg sporta. Novak je veliki čovjek koji je jako mnogo toga postigao u našem sportu i generalno je jedan od najboljih sportaša svih vremena. On je veliki primjer za sve, za druge sportaše, za mlade generacije. Veliki gospodin koji želi uvijek pomoći drugima, ima jako puno vrlina. Čovjek koji je toliko toga učinio da će se to pričati generacijama. Puno sam naučio od njega. Presretan sam što sam imao priliku da igram u toj generaciji velikih tenisača kao što su Novak, Nadal i Rodžer. Proveo sam puno vremena igrajući i trenirajući s njima i to su uspomene koje će uvijek ostati zapamćene. Zadovoljstvo je znati da je to dečko iz naših krajeva koji je toliko toga napravio.
Nema kajanja
NN: Da možete vratiti jednu odluku iz perioda singla, da li biste nešto uradili drugačije?
DODIG: Moj teniski put u pojedinačnoj konkurenciji je bio težak, bio je pun uspona i padova. Napravio sam sve što sam mogao i nemam za čim da žalim. Ja sam miran sam sa sobom. Naravno, uvijek se može bolje, ali sa druge strane, da mi je neko rekao da ću postići sve što sam postigao u svojoj teniskoj karijeri, rekao bih da prihvatam i 10% od toga. Tenis je sport bez tradicije kod nas. Stric je napravio teniski teren kod nas na kojem sam počeo da igram i onda sa takvog početka osvojiti ove silne velike titule kao Dejvis kup, grend slemove, masterse, olimpijsku medalju, to su sve rezultati koji će ostati zauvijek zapamćeni, tako da, sve u svemu, nemam šta da zamjerim sebi, dao sam sve od sebe u svakom trenutku.
NN: Kada jednog dana podvučete crtu, šta želite da ljudi kažu za Ivana Dodiga?
DODIG: Nadam se da će me ljudi pamtiti kao nekog ko je uvijek davao sve od sebe, ko se borio. Uvijek sam se trudio da budem ono što jesam i nastojao sam se da učim od drugih. Nadam se da će me ljudi pamtiti kao dobrog sportaša, kao dobrog čovjeka.
Kada bih mladima bio uzor, niko srećniji od mene ne bi bio. Siguran sam da ću ostati u sportu i nakon završetka karijere, jer je meni tenis toliko toga dao. Biću na raspolaganju željan da prenesem svoje znanje i nadam se da će u budućnosti biti mnogo uspješnih mladih sportaša.
