Aleksander Zverev, poznatiji kao Saša, ispisao je jednu od najvažnijih stranica njemačkog tenisa.
Nakon godina čekanja, velikih pobjeda i bolnih poraza, 29-godišnji teniser konačno je stigao na sam vrh ATP liste i postao prvi reket svijeta. Zverev će biti 30. teniser koji je predvodio ATP listu otkako je uvedena 1973. godine.
Pročitajte još:
Zašto samo Saša Zverev smije koristiti mobitel tokom mečeva?
Da li ste znali da Saša Zverev boluje od ove autoimune bolesti

Ruska teniska priča
Zanimljivo je da se iza njegovog njemačkog pasoša krije prava ruska teniska priča. Zverev je rođen 20. aprila 1997. godine u Hamburgu, ali njegovi roditelji Irina i Aleksander Zverev stariji porijeklom su iz Rusije i nekada su bili profesionalni teniseri koji su nastupali za Sovjetski Savez. Njegov otac bio je među najboljim sovjetskim teniserima, dok je majka također imala zapaženu igračku karijeru. Upravo su oni sinu prenijeli ljubav prema tenisu, a otac je godinama njegov glavni trener.
Porodica Zverev preselila se iz Rusije u Njemačku 1991. godine, kada je njegov stariji brat Miša imao svega četiri godine. U početku je odlazak bio povezan s teniskim angažmanom roditelja, koji su u Hamburgu dobili priliku raditi kao teniski treneri. Porodica je tu pronašla novi dom i odlučila ostati. Saša je tako odrastao u Njemačkoj, gdje je rođen, školovao se i napravio prve ozbiljne teniske korake. Iako su mu roditelji ruskog porijekla, nikada nije bilo potrebe za promjenom sportske reprezentacije – Njemačka je od početka bila njegova zemlja.

Njegovo rusko porijeklo i porodične veze svakako su mu davale snažnu vezu s tom zemljom, ali Zverev nije napravio sportski prelazak iz ruske u njemačku reprezentaciju. Rođen je u Njemačkoj i odrastao kao njemački teniser, pa je upravo pod njemačkom zastavom izgradio cijelu karijeru. Zanimljivo je i njegovo ime. U porodici ga odmalena zovu Saša, što je tradicionalni ruski nadimak za Aleksandra. Zato ga na teniskom terenu i u svjetskim medijima često oslovljavaju kao Sašha, iako mu je zvanično ime Aleksander.
Težak put do vrha
Njegov put do vrha nije bio jednostavan. Već kao tinejdžer najavio je veliki potencijal, a prvi ATP naslov osvojio je sa samo 19 godina. Ubrzo je počeo rušiti velikane, osvajati Masters turnire i dokazivati da pripada samom svjetskom vrhu. Jedan od najvećih trenutaka karijere bila je zlatna olimpijska medalja u Tokiju 2021. godine, kada je u polufinalu pobijedio Novaka Đokovića, a potom u finalu savladao Karena Hačanova.

Ipak, najveći udarac doživio je na Roland Garosu 2022. godine. U polufinalu protiv Rafaela Nadala teško je povrijedio skočni zglob, pokidao tri ligamenta i morao na operaciju. Mnogi su se tada pitali hoće li se ikada vratiti na nekadašnji nivo. Vratio se, ali je još dugo nosio teret neostvarenog sna – osvajanja Gren Slem turnira. Iza njega su ostala finala US Opena 2020, Roland Garosa 2024. i Australian Opena 2025, ali trofej je uporno izmicao.
Prekretnica
Prekretnica je stigla 2026. godine, kada je osvojio Rolan Garos i US Open, čime je konačno skinuo etiketu jednog od najboljih tenisera bez Grand Slem titule. A onda je stigao i istorijski trenutak u Beču. Pobjedom nad Talonom Grieksporom ove sedmice osigurao je prvo mjesto na ATP listi, koje će zvanično preuzeti 2. novembra, nakon ažuriranja rangiranja. Tako će postati prvi njemački teniser na vrhu svjetskog poretka nakon Borisa Bekera, koji je to ostvario 1991. godine.

Saša Zverev tako predstavlja zanimljiv spoj dvije kulture – ruskog porijekla, njemačkog odrastanja i svjetske teniske karijere. Njegova priča pokazuje kako se iz porodice koja je napustila jednu zemlju može izgraditi novi sportski identitet i stići do samog vrha. Danas je njemački broj jedan, ali rusko ime, porodična tradicija i nadimak Saša ostaju neizbrisiv dio njegovog identiteta.
Život sa dijabetesom
Iza njegovih velikih sportskih rezultata krije se i jedna lična borba o kojoj se ne govori dovoljno. Saši Zverevu dijagnosticiran je dijabetes tipa 1 kada je imao svega četiri godine. To znači da tokom cijelog života mora voditi računa o nivou šećera u krvi, terapiji insulinom, ishrani i fizičkom opterećenju. Posebno je zahtjevno kada se radi o profesionalnom tenisu, gdje mečevi mogu trajati četiri ili pet sati, a fizički napor je ogroman.
Zverev nikada nije dozvolio da ga bolest definiše ili udalji od sportskih ambicija. Naprotiv, postao je jedan od najboljih tenisera svijeta, a 2022. godine pokrenuo je i fondaciju koja pomaže djeci oboljeloj od dijabetesa. Njegova priča zato nije samo priča o talentu, trofejima i teniskom tronu, već i o disciplini, upornosti i svakodnevnoj borbi koju publika često ne vidi.