Malo je tenisera koji su uspjeli da ostave dvostruki pečat u istoriji bijelog sporta, a Magnus Norman jedan je od rijetkih.
Kao igrač stigao je do finala Rolan Garosa i drugog mjesta na ATP listi, a kao trener ušao je u istorijske knjige predvodeći Stena Vavrinku do tri grend slem titule u eri u kojoj su vladali Novak Đoković, Rafael Nadal i Rodžer Federer.
U razgovoru za "Nezavisne novine" švedski stručnjak otvoreno je govorio o usponima i padovima u svojoj karijeri, saradnji sa Vavrinkom, duelima protiv Novaka Đokovića, ali i o budućnosti tenisa u kojoj nova generacija predvođena Sinerom i Alkarazom pokušava da ispuni ogromne standarde koje su oni "veliki" prije njih postavili.
O svojim počecima
NN: Vaša igračka karijera je bila obilježena brojnim titulama, vrhunskim mečevima te finalom Rolan Garosa. Kako ste Vi lično doživljavali taj period dok ste se probijali ka samom vrhu tenisa?
NORMAN: Mislim da sam uvijek imao dobre trenere i dobar tim oko sebe. Dok sam odrastao, bio sam dio grupe od trojice-četvorice igrača, a naš trener bio je Magnus Tideman. Funkcionisali smo kao pravi tim - trenirali smo zajedno, bodrili jedni druge. Putovanja u grupi sa trenerom na početku mnogo olakšavaju stvari. Ali, kada uđeš u top 50, tada počinješ da radiš jedan na jedan sa svojim trenerom - prije svega zato što tada to možeš i da priuštiš, ali i zato što želiš da napreduješ i da rasteš.
NN: Stići do finala Rolan Garosa i postati broj 2 na svijetu su ogromni uspjesi. Kako ste u tim trenucima doživljavali sopstvene mogućnosti? Da li ste ikada sumnjali u to koliko daleko možete da idete, ili ste osjećali da postoji još veći nivo koji možete da dostignete?
NORMAN: Nikada nisam sumnjao u sebe. Naravno, nikad ne znaš dokle možeš dogurati i koliko će sreća odigrati svoju ulogu. Ušao sam u top 100, a zatim mi je cilj bio da uđem među 50 najboljih. Kako su godine prolazile, uvijek sam želio više, stalno sam htio da budem bolji i bolji. I zaista, napredovao sam, sve dok me nažalost povrede nisu sustigle - prije svega problemi s kukom. Ipak, stigao sam do drugog mjesta na svijetu. Ali, kada dođeš do broja dva, želiš biti broj jedan, kada dođeš do finala grend slema, želiš da ga i osvojiš. Na kraju karijere postigao sam mnogo, ali sam ipak osjećao da nešto nedostaje.
Saradnja sa Vavrinkom i finala protiv Đokovića
NN: Vaša saradnja sa Stenom Vavrinkom dovela je do osvajanja tri grand slem titule u najjačoj eri tenisa. Šta je to što je Vas i Vavrinku učinilo tako opasnim tandemom za sve ostale tenisere?
NORMAN: Kada smo počeli da radimo zajedno, Sten je već bio sjajan igrač. Naša saradnja krenula je 2014. godine i odmah smo imali dobar start, što je bilo ključno, jer je vjerovao u ono što sam radio i u ono što smo zajedno gradili na terenu. Želio sam da Sten na važnim poenima igra malo drugačije nego ranije. Htio sam da se više osloni na svoju fizičku spremu - kretao se odlično, bio je snažan na terenu. Želio sam da igra na "veće mete", a ne da uvijek ide samo na viner. Mislim da je to bila glavna stvar na kojoj smo radili.
NN: Neka finala podrazumijevala su duel sa Novakom Đokovićem. Možete li nam opisati kako ste pristupali pripremama za takve mečeve – kako ste analizirali Novakov stil igre, koje strateške i mentalne aspekte ste posebno naglašavali, i na koji način ste prilagodili Vavrinkin stil da bi imao šansu protiv najboljeg svih vremena?
NORMAN: Bilo je veoma teško igrati protiv Novaka. Uvijek si znao da će igrati odlično, da neće mnogo griješiti. Znao si da te čeka žestoka borba, pogotovo u periodu kada je bio na svom vrhuncu. Ali mislim da je Stenov stil igre olakšavao stvari, jer je veoma dobro išao protiv Novakove igre.
Protiv Đokovića je mnogo toga zavisilo od toga da Sten odigra vrhunski meč, da bude maksimalno spreman, jer nikad ne znaš u kom pravcu će meč otići. Pokušavali smo da igramo fizički zahtjevne duele, da rizikujemo i da na taj način oduzmemo Novaku njegovu igru.
NN: Finala 2015. u Parizu i 2016. u Njujorku protiv Novaka su bila posebna, ali različita. Sam Vavrinka je spominjao koliko mu je psihički bilo teško na tom okršaju na US Openu, a opet na Roland Garosu je izgledao dosta lakši. Kako ste Vi iz ugla trenera doživjeli i proživjeli ta finala?
NORMAN: Uslovi na tim mečevima bili su potpuno različiti. Na US openu te godine bilo je izuzetno vruće, sa mnogo vlage, pa su se i igrači dosta mučili. Te godine bile su i Olimpijske igre, koje je Sten preskočio, a na kraju se to pokazalo kao dobra odluka, prije svega zato što je bio svjež. Na Rolan Garosu mislim da je odigrao meč života. Imao sam dobar osjećaj još dan prije finala, jer su Novak i Endi igrali svoje polufinale dva dana, dok smo mi imali lagan trening. I, znate, to je dokaz da vam je na ovakvim turnirima na kraju potrebna i doza sreće.
Nove generacije tenisera
NN: Vaša generacija tenisera je imala svoje izazove, era velike trojke je podigla granice gotovo do savršenstva, a sada dolazi nova generacija predvođena Sinerom i Alkarazom. Kada napravite poređenje, gdje vidite najveću razliku - u konkurenciji, intenzitetu igre ili možda posvećenosti tenisu i karijeri?
NORMAN: Tenis se mijenja, evoluira. Moja generacija je bila prva koja je igrala otvorenog stava, a onda su se pojavili Rafa, Rodžer, Novak, Endi, Sten - igrači koji su se kretali nevjerovatno dobro i igrali znatno brže. Novak je ispred Rafe i Rodžera i mislim da je pomalo nepravedno govoriti o velikoj trojci. Bolje je reći "veliki jedan". Novak je, po mom mišljenju, najbolji svih vremena. Ono što radi sada, u tim godinama, gdje je i dalje kandidat za svaki grend slem - to je posebno i pokazuje koliko je najbolji. Alkaraz i Siner takođe podižu nivo. Igraju brže, bliže liniji, s nevjerovatnom intenzitetom. Malo smo se brinuli šta će se desiti nakon epohe Rafe, Rodžera, Novaka, Stena, ali sada imamo novu generaciju i tenis je popularniji nego ikad.
NN: Na kraju, kroz sve što ste prošli kao i kao igrač i kao trener, ako biste danas morali da izdvojite jednu poruku ili savjet mladim teniserima koji sanjaju o velikim titulama, šta bi to bilo?
NORMAN: Radite naporno svaki dan. Radite s ljubavlju i strašću, s ciljem da budete bolji. Okružite se dobrim ljudima koji vam žele najbolje i koji će biti uz vas čak i kada stvari ne idu baš najbolje. I, uz sve to, zabavljajte se na tom putu. To je privilegija i treba da bude zabavno.
