Novak Đoković ove godine je zlatnim slovima ispisao istoriju srpskog, ali i tenisa zemalja bivše Jugoslavije.
Uspio je ono što nijedan teniser sa ovog podneblja nije. Došao je na najvišu stepenicu profesionalnog tenisa u vrijeme kada je ovaj sport prepun "gladijatora", poput Rafaela Nadal, Rodžera Federera, Endija Mareja, Žo-Vilfrida Conge...
Za 12 mjeseci igranja tenisa širom cijele planete sakupio je 70 pobjeda, uzeo je 10 titula, pobijedio najljuće rivale Nadala i Federera, dobio pregršt priznanja, pohvala i ko zna čega sve još.
Zato se niko nije začudio kada je u izboru "Nezavisnih novina" proglašen za ličnost godine. Iako je, bez sumnje, VIP ličnost, došao je Nole u Banjaluku da primi nagradu, bio je nasmijan, srdačan i pristupačan. Dočekala su ga razdragana djeca koja su ga gledala kao idola i primjer za budućnost.
Istakao je da sport spaja ljude i dodao da je ovo priznanje pokazalo da ljudi u BiH cijene sport i uvažavaju uspjehe sportista.
"Ja, kao predstavnik sporta, ovde stojim pred vama i iskreno se nadam da ovo može da služi kao jedan iskren primer za svu decu koja imaju sumnje i nedoumice čime da se bave. Sport je zdrav način života i u mom slučaju mogu da potvrdim da ništa nije nemoguće i da svi snovi mogu da se ostvare", rekao je Đoković.
I ovu priliku iskoristio je da u ljudima pobudi ono najbolje, a njegove riječi, pune pozitivnosti, daleko su se čule, ali je on i dalje čvrsto nogama na zemlji.
Postao je Nole vrlo popularan, ali i pored toga što je veliki teniser, on je i veliki čovjek, jer nije dopustio da ga svjetska slava odmakne od njegovih korijena.
"Iako je tenis individualni sport, ovo nije samo moj uspeh, nego uspeh svih ljudi koji su bili uz mene, celog mog naroda, ali i svih naroda bivše Jugoslavije", kazao je Đoković i dodao da svi teniseri i iz Srbije, i Hrvatske i BiH žele da opet budu zajedno, jer bi zajedno u svakom sportu bili jaki.
Doći do broja jedan na ATP rang-listi nije mu bilo lako. Kada je imao samo četiri godine, već je u svojom glavici zamislio sliku sebe na krovu svijeta. S takvim stavom je došao u teniski kamp na Kopaoniku koji je vodila slavna Jelena Genčić, žena koja je bila ključna figura i u uspjehu Monike Seleš i kao iz topa ispalio da želi da bude "prvi reket svijeta".
Četiri godine kasnije, dok su Noletove ruke ojačale dovoljno da mogu na pravi način da koriste i kontrolišu teniski reket, talenat je počelo da izbija na vidjelo kao bujica. Oštrom oku Genčićeve ovo nije moglo da promakne. Iako uzdržana, ovog puta nije izdržala.
"Ovo je najveći talenat koji sam videla posle Monike Seleš", kazala je ona tada.
Mali Nole je brzo napredovao u Teniskom klubu Partizan trenirajući zajedno s Anom Ivanović. Poslije treninga često su igrali žmurke, jer je imao malo slobodnog vremena. Pravi korak bio je odlazak na tenisku akademiju Nikole Pilića 1999. u Minhenu. Srbija je tada bila u ratnom stanju zbog bombardovanja NATO snaga i pored svih nastojanja porodice Đoković da sinu pruže najbolje uslove za napredak, morali su ga poslati van države. Veliki talenat ubrzo je izbio na vidjelo. Sa 14. godina postao je trostruki evropski šampion, a mjesec dana pošto je napunio 16 godina, na savjet Pilića Đoković je ušao u u profesionalne teniske vode. Kada je napunio 18 godina, bio je u najboljih 100 na ATP listi, a dvije godine kasnije i treći na svijetu.
Te 2007. osvojio je pet jakih ATP turnira, od čega je svakako najjača grend slem titula na Australijen openu. U 2009. uzeo je pet titula, a 2010. sa dva osvojena turnira i peharom Dejvis kupa sa Srbijom bila je samo najava za sportsku oluju vijeka.
Tu 2011. će svi definitivno pamtiti kao godinu kada je Nole pomeo sve pred sobom. Tri grend slem titule (Australijen open, Vimbldon i US open) i sedam ATP turnira lansirali su ga na vrh svjetske liste, gdje sve do danas suvereno drži titulu najboljeg tenisera. Nole je tako na upečatljiv način prekinuo vladavinu Rodžera Federera i Rafaela Nadala nanizavši 41. pobjedu bez poraza, što je treća najduža serija u istoriji tenisa.
Danas ime Novaka Đokovića nije samo sinonim za uspješnog sportistu nego za dobro odgojenog čovjeka kojeg nije stid da dan nakon blještave pozornice svjetskog tenisa prošeta pijacom u rodnom Beogradu.
Orden svetog Save koji je dobio od Srpske pravoslavne crkve samo je jedan od dokaza njegovog humanitarnog rada, pa nije ni čudo što je jedan od najomiljenijih tenisera na svijetu te idol i uzor mnogim generacijama. Nedavno je djeci Srbije poklonio 100.000 dolara, čime je još jednom pokazao svoju veličinu i dokazao da koliko god da je veliki teniser, još je veći i bolji čovjek.
Priznanja, priznanja...
Osim što ga je Međunarodna teniska federacija (ITF) proglasila za najboljeg tenisera u 2011. godini i što je ličnost godine "Nezavisnih", Nole je sakupio pregršt priznanja i nagrada. ATP ga je stavio na prva tri mjesta u najvećim dostignućima (41. pobjeda zaredom, tri grend slem titule i pet mastersa), a Đoković je za Sportsku akademiju SAD i BBC takođe bez premca u 2011. Isto misli i beogradski "Sport", svi svjetski teniseri i teniserke, a vjerovatno će i prestižna nagrada akademije "Laureus" završiti u njegovim rukama.
- 10 titula u 2011. osvojio je Đoković, od čega su tri grend slema - Australijen open, Vimbldon i US open
- 11 miliona i 19.803 dolara Đoković je u 2011. osvojio samo od nagrada na turnirima i po tome je bez premca