Ozrenu Đurđeviću porodica je najveći uspjeh u životu, ali i tenis je njegov život. Trener je i jedini linijski sudija iz BiH na velikim svjetskim turnirima, profesionalizam mu je na prvom mjestu, pa popusta nema ni za Novaka Đokovića.
"Ima igrača koje više volim i za koje bih volio da pobijede, ali svaki meč odradim profesionalno. Organizatori turnira znaju za bliskost ljudi iz BiH i Srbije i ako oni izaberu mene da sudim meč koji igra Đoković znači da ne sumnjaju u objektivnost. Posao uvijek obavljam profesionalno", kaže Đurđević.
Bivši teniser i diplomirani novinar suđenjem se bavi 13 godina, a odskočna daska mu je bila Austrija, gdje je studirao komunikologiju i završio školu za sudije i trenere. Sudio je na više od 2.000 mečeva, ali i posjetio gradove o kojima mnogi mogu samo da sanjaju - Dubai, Abu Dabi, Dohu....
"Nije lak put do vrha. Da sam ostao u BiH sigurno ne bih bio gdje sam sada, ne bih upoznao važne ljude iz svijeta tenisa i teško bih dobio šansu da sudim na velikim turnirima. Dugo sam radio na manjim turnirima, ali kada se ubaciš na veći i kada pokažeš da znaš da radiš, kada ne praviš grešake, sve je lakše i može se napredovati. Sudio sam 12 finala u Dubaiju zaredom (šest godina i muško i žensko finale), 10 godina finale u Beču, finala u Dohi, Lincu, Kicbilu, Budimpešti, ove godine sam prvi put sudio na turniru iz masters serije i to u Monte Karlu, te nekoliko mečeva svjetske grupe Dejvis i Fed kupa", rekao je tridesetdvogodišnji Banjalučanin.
Sudio je mečeve koji su igrali Đoković, Rafael Nadal i Rodžer Federer.
"Đokoviću sam sudio oko 40 puta i samo je jednom izgubio, Nadalu u polufinalu Monte Karla, a dosta puta i Federeru. Mislim da nema niko iz svjetskog vrha, bilo da je riječ o teniserima ili teniserkama, kome nisam sudio. Posebno mi je bilo drago što sam bio na terenu u Monte Karlu kada je Đoković pisao tenisku istoriju. Nadal je izgubio poslije osam godina, a Novak je prvi put osvojio taj turnir", dodaje Đurđević.
Ozren je prema statističkim podacima među najboljim linijskim sudijama u svijetu i može da se pohvali da s uspjehom predstvalja Banjaluku, RS i BiH, a o tome koliko je teško održati koncentraciju i da li je teže suditi teniserkama ili teniserima kaže:
"Obično se radi sat vremena, pa se pazuira, tako da koncentracija nije problem. Dosta igrača se ljuti, posebno na manjim turnirima, gdje sudije nisu profesionalne kao na najvećim. Ali, to je sastavni dio igre. I igrači su drugačiji. Dosta je teže suditi igračima koji nisu u vrhu, a teže je suditi teniserima nego teniserkama, jer su loptice brže kada igraju muškarci. Zavisi i koja se linija sudi. Najteže je suditi servis liniju, a ja sam uglavnom na njoj."
Đurđević nema ambicije da postane glavni sudija. Kaže da mu je i sada dobro, da može da živi od posla kojim se bavi i da ga to ispunjava. Cilj mu je da sudi finale US opena.
"Manja je odgovornost kada si linijski sudija, a nije velika razlika u stvarima koje bih dobio da sam glavni. Finale US opena je moj najveći cilj. Pitanje je vremena kad ću ga ostvariti, a tek kad to odsudim priznaću sam sebi da sam nešto uradio. Na US openu je najteže proći selekciju, teže nego na Vimbldonu, Rolan Garosu i Australijen openu. Ako budem sudio u SAD pokušaću da odem u Australiju u januaru. Najvjerovatnije ću u septembru u Peking, a za sljedeću godinu želim da sudim najmanje tri od devet mastersa. Sada imam pozive za turnire u Minhenu, Budimpešti i Hertogenbošu, ali sam to stavio ustranu jer želim više vremena da provedem s porodicom", kaže Đurđević.
Supruga Sandra i jednoipogodišnji sin Filip su njegovo najveće bogatstvo.
"Porodica mi je najveći uspjeh i uvijek na prvom mjestu. Supruga i sin mi daju snagu u svakom pogledu i veliko je rasterećenje što mogu da se oslonim na njih. Slobodno vrijeme provodim s njima, a ako nisam s njima onda sam s prijateljima", dodaje Ozren.
Sa sinom je često u prirodi, šetaju, igraju se loptom, ponekad i teniskom, ali tenis nije ono što će nametati Filipu.
"Treniraće ako to bude njegova želja. Sigurno neću biti od onih roditelja koji djecu guraju u nešto što ne žele", ističe Đurđević.
Ono što je sigurno jeste da će Filip iz prvog plana imati priliku da upozna svijet tenisa. Dosad s tatom nije išao na turnire jer je mali, ali Ozren planira da sljedeće godine porodično idu u Dubai. Uz osmijeh priznaje da se tome najviše raduje Sandra.
Čelendž kao vječnost
Samo devet od tridesetak linijskih arbitara sudi meč za titulu i nije lako doći do finala.
"Morate se truditi da ne pravite greške kako biste bili su selekciji za finale. Imaju ljudi koji su zaduženi da prate naš rad i ocjenjuju nas. Sve se gleda. Najvažnije je da ne griješimo na terenu, ali gleda se i način na koji ulazimo na teren, kako izlazimo, kakav nam je glas... Najdramatičnija situacija je kada igrač na liniji koju sudiš trazi čelendž i tih nekoliko sekundi uz koje se puštaju zvukovi otkucaja srca traju vječnost. Ali, posebno je dobar osjećaj kad vidiš da je i kompjuter vidio trag lopte onako kako si ga ti presudio", ističe Đurđević.
Sujeta među sudijama
Sudije moraju da imaju dobro oko, ali i da nauče da ne čuju sve.
"Sujete ima više među sudijama nego igračima. Ima ljubomore, preuveličavanja grešaka, tužakanja... To se osjeti na svakom turniru, ali zasad mi uspijeva da to ignorišem. Ako na najvažnijim turnirma igrnorišu priče i podmetanja i pozovu one koji su za njih najbolji to znači da sam u pravu što ne reagujem", ističe Đurđević i dodaje da ima dosta prijatelja među sudijama i da je neke od njih (sudije iz Katara i Makedonije) doveo na ATP čelendžer u Banjaluku.
Nole, Rafa i Serena
Ozren je imao priliku da upozna mnoge tenisere i teniserke, a najviše cijeni Novaka Đokovića, Rafaela Nadala i Serenu Vilijams.
"Nadala cijenim zbog nivoa na kojem godinama igra na šljaci. Đoković je prvi koji je srušio mit o nepobjedivosti Federera i rivalstvo Federera i Nadala. Takođe, mnogo je uradio za Srbiju i promijenio je mišljenje o njoj, što vjerovatno neće uraditi nijedan političar ili privrednik. Što se tiče Serene, ona ima harizmu koju nema nijedna druga teniserka. Može da bude 10. na svijetu, a oko nje će biti više novinara i fotoreportera nego oko nekoga ko je prvi, bez obzira na to da li igra prvo kolo, da li je na treningu ili je samo došla na turnir", istakao je Đurđević.
- 1. mjesto Đurđević je zauzeo na Prvenstvu RS do 16 godina
Nikolina i čelendžer
Đurđević je od početka uz banjalučki čelendžer, za koji ima smo riječi hvale, baš kao i za Nikolinu Jović.
"Ima dosta talenata, a među njima bih izdvojio Nikolinu. Vjerujem da može biti u svjetskom vrhu. Što se tiče organizacije turnira, na visokom smo nivou. Banjalučki čelendžer je organizaciono i igrački bolji od nekih turnira iz serije 250 i sigurno je među tri najbolja čelendžera te kategorije u svijetu. Prevazišao je i grad i državu", smatra Đurđević.