Kada gledate neki teniski meč čujete sudiju da izgovara - love, 15, 30, 40. U tom neobičnom nizu brojeva krije se pitanje koje se godinama ponavlja među gledaocima – zašto se u tenisu bodovi ne broje jednostavno i redom, već po pravilima koja na prvi pogled djeluju nelogično?
E pa odgovor nema veze s matematičkom logikom, već leži u istorijskim okolnostima, bogatoj tradiciji i Francuskoj.
Tajna teniskog bodovanja
Tenis je jedan od rijetkih sportova koji je gotovo netaknut prenio pravila iz davne prošlosti. Njegov sistem bodovanja na prvi pogled djeluje nelogično, ali iza njega stoji priča duga nekoliko vijekova.
Jedna od najprihvaćenijih teorija vodi nas u vrijeme kada su mehanički satovi predstavljali vrhunac tehnologije. Tadašnji plemići, koji su igrali preteču današnjeg tenisa, koristili su sat kao mjeru rezultata.
Krug sata od 60 minuta bio je prirodno podijeljen na četiri dijela:
- 15
- 30
- 45
- 60
Nakon svakog osvojenog poena kazaljka bi se pomjerala za četvrtinu kruga, a dolazak na 60 označavao je kraj gema.
Međutim, tenis ima jedno posebno pravilo – gem se mora osvojiti s dva poena razlike. Kako bi se ostavio prostor za đus i prednost, broj 45 je vremenom skraćen na 40. Tako je nastao sistem koji se koristi i danas.
Igra dlanova i koraci ka mreži
Druga teorija potiče iz stare francuske igre jeu de paume – "igre dlanova", preteče modernog tenisa.
U početku su igrači loptu udarali rukom, a teren je bio podijeljen na određene zone.
Svaki osvojeni poen donosio je fizičko približavanje mreži:
prvi poen – 15 stopa naprijed,
drugi poen – još 15 stopa,
treći poen – kraći korak, kako bi igrač bio u idealnoj poziciji za završni udarac.
Ovo kretanje po terenu vremenom je preraslo u simbolično bodovanje – 15, 30 i na kraju 40.
Zašto se kaže "love", a ne nula?
Još jedna teniska posebnost često zbunjuje početnike – umjesto nule, izgovara se riječ love.
Najčešće objašnjenje ponovo vodi u Francusku. Riječ l’œuf (jaje) svojim oblikom podsjeća na nulu. Kada se tenis proširio u Englesku, izgovor se promijenio i nastalo je – love.
Postoji i romantičnija verzija prema kojoj igrač bez poena igra "iz ljubavi prema igri“. Iako lijepo zvuči, istoričari tenisa smatraju da je francusko porijeklo daleko vjerovatnije.
Tradicija jača od logike
Tokom sedamdesetih godina prošlog vijeka postojali su pokušaji da se bodovanje pojednostavi i zamijeni nizom 1, 2, 3 i 4. Eksperiment nije zaživio.
Tenis se brzo vratio svom starom sistemu, jer upravo taj ritam – love, 15, 30, 40, đus – stvara posebnu napetost i dramaturgiju, čineći svaki poen važnijim od prethodnog.
Mnogo više od sporta
Tenis je mnogo više od puste razmjene udaraca i brojanja poena. To je sport koji brižljivo njeguje svoju prošlost – od obavezne bijele opreme na Vimbldonu do neobičnog sistema bodovanja koji prkosi savremenoj logici.
Svaki put kada sudija izgovori rezultat, sa terena odjekuju tragovi srednjovjekovne Evrope i tradicije koja je opstala kroz vijekove.
Upravo zato tenis nikada neće biti isti kao ostali sportovi.