U narodu, bijeli luk je lijek za sve, prema kojem se ima vrlo veliko povjerenje. U tom gotovo fanatičnom iskonskom vjerovanju ide se često tako daleko da se bijeli luk i danas u nekim domaćinstvima na selu upotrebljava ne samo kao preventivno, već i kao magijsko zaštitno sredstvo protiv zlih duhova i drugih nevidljivih opasnih sila.
Nema seoske kuće koja ne sadi luk. Bijeli luk se gotovo redovno jede i stavlja kao začin u razna jela. Za vrijeme raznih epidemija tifusa, kolere, kuga, dizenterije, gripa i uopšte kad god se javljao velik pomor naroda od zaraznih bolesti, uvijek je kao preventivno sredstvo preporučivan i svakodnevno upotrebljavan, prije svega, bijeli luk. Kad je majka spremala sina u vojnike, a jedro dijete na ulicu, uvijek se negdje oko tijela krilo malo bijelog luka.
U hram bez "smrdljive ruže"
Stari Grci su takođe mnogo cijenili luk. Iako su zabranjivali pristup u hramove onima koji su jeli bijeli luk, a nazivali su ga "smrdljiva ruža", ipak je malo ljekovitih droga koje su toliko poštovane kao bijeli luk. Orfej spominje bijeli luk, kukurijek i druge biljke kao lijek. Hipokrat u svojim djelima navodi bijeli luk kao lijek protiv crijevnih parazita, za uređivanje stolice i pojačavanje mokrenja.
U početku, dok ne osvojiše zemlje i gradove izvan male rimske države i Italije, i prvi Rimljani, kao uostalom i svi drugi primitivni i siromašni narodi, upotrebljavali su za lijek, začin i hranu skromne i malobrojne sirovine svog kraja. Znali su i upotrebljavali uglavnom kupus, bijeli i crni luk. Kasnije, u moćnoj i ogromnoj rimskoj imperiji, bijeli luk i crni hljeb ostadoše i dalje za sirotinju, za plebs, a vlastodršci počeše sve više upotrebljavati i prekomjerno uživati skupocjene droge jakog fiziološkog dejstva, najviše fine aromatične začine i mirise iz pokorenih zemalja Azije i Afrike. Virgilije spominje upotrebu iscijeđenog soka iz bijelog luka i majčine dušice. Slavni medicinski pisac i ljekar rimskih legija, otac praktične ili galenske farmacije, Galenus navodi bijeli luk kao najomiljeniji narodni lijek protiv svih bolesti i zato ga naziva "seljački terijak".
Ljekoviti sastojci
Bijeli luk sadrži oko 200 biološki aktivnih jedinjenja, od kojih su mnoga značajna u prevenciji bolesti. Tako je supstanca alicin, koju sadrži bijeli luk, antivirusna, antigljivična i antibakterijska.
Osim toga, bijeli luk je bogat mineralima, kalcijumom, sumporom, fosforom, gvožđem, ugljenim hidratima, sumpornim eteričnim uljima, azotnim materijama, alinom, fermentima i vitaminima A, C i grupe B. Bijeli luk je i antioksidans, budući da je bogat aminokiselinama koje sadrže sumpor. U drugim proizvodima biljnog, a i životinjskog porijekla, sumpora ima veoma malo ili ga uopšte nema. Nedostatak ovog važnog elementa može da dovede do teških posljedica po čovjekovo zdravlje.
Upotreba u naučnoj medicini
Bijeli luk se sve više i raznovrsnije upotrebljava u naučnoj medicini. Osim galenskih, izrađuju se i preparati u farmaceutskoj industriji. Upotreba u naučnoj medicini uglavnom se poklapa s primjenom u narodnoj. Ulazi u sastav raznih preparata za izazivanje apatita, za jačanje, kao stimulans nervnog sistema, protiv visokog krvnog pritiska, arterioskleroze i dječjih glista, kao efikasno antiseptično preventivno sredstvo protiv raznih zaraznih bolesti, protiv hroničnog bronhitisa, velikog i običnog kašlja kao ekspektorans, u obliku kašice za liječenje čireva i uboja, a za vrijeme Drugog svjetskog rata i za sprečavanje zagnojavanja rana, protiv peruti, opadanja kose itd.
Najnovija istraživanja ukazuju da bijeli luk ima i antikancerogena svojstva, a ulja iz bijelog i crnog luka pokazala su se učinkovitim protiv raka kože. Osim toga, redovno uzimanje bijelog luka smanjuje rizik od pojave raka debelog crijeva.
Bijeli luk nije zaobišao ni kozmetiku. On pospješuje metabolizam, dovodi do poboljšanja čovjekovog zdravlja, a sve se to, na svoj način, odražava i na spoljašnjem izgledu. Odlično pomaže protiv kožnih problema, poboljšava rast kose, jača zube i desni; čak pomaže i da odbacite suvišne kilograme.
Recepti
Protiv peruti - Neophodno je napraviti kašicu od dva-tri čena bijelog luka i dva sata prije pranja kose utrljati u korijen kose. Zatim treba oprati kosu sapunom ili neutralnim šamponom. Ovu proceduru je potrebno upražnjavati dva mjeseca poslije čega perut obično nestaje na više godina.
Protiv bradavica - Svjež čen bijelog luka sitno isjeckati i staviti na bradavicu, a okolnu kožu prethodno namazati nesoljenim svinjskim salom. Bijeli luk pričvrstiti flasterom. Flaster sa bijelim lukom treba mijenjati svakodnevno. Takođe je moguće obložiti kožu okolo bradavice s unutrašnjošću kore od banana i kapati na samu bradavicu sok od bijelog luka. Flaster se u tom slučaju treba mijenjati svakog dana. Bradavice iščezavaju kroz 7-10 dana. Ovo sredstvo je veoma pogodno i za liječenje žuljeva. U tim slučajevima se obično bijeli luk pričvršćuje flasterom na oboljelo mjesto preko noći.
Za liječenje gnojnih bubuljica - Svakog dana treba napraviti svježu kašicu od nekoliko izgnječenih čenova bijelog luka i stavljati ih na lice. Ovu masku treba držati 10-15 minuta - ne duže. Ukoliko vaša koža ne može da izdrži takav surov metod, npr. ukoliko pocrveni ili osjetite bol, tada treba prekinuti s ovakvim načinom liječenja.
Protiv zubobolje - Poslije jela, ispirati usta čajem od bijelog luka i to je privremeno obezboljivanje zuba iz koga je npr. ispala plomba. U tom slučaju u rupu u zubu možete staviti ili kuglicu od vate koja je natopljena sokom od bijelog luka, ili komadić svježeg bijelog luka.