Dok armija beskućnika razbija glavu kako da riješi životno pitanje krova nad glavom i kupi stančić, šačica bogataša obilazi agencije i traži raskošne nekretnine.
Agenti za promet nekretnina u Srbiji kažu da se i jedni i drugi više raspituju nego što kupuju, prvi zato što imaju malo novca, a drugi što se teško odvajaju od njega i smatraju da su nekretnine još uvijek precenjene.
Bogati sloj građana zna da je tržište nekretnina doživjelo radikalne promjene u odnosu na period prije krize i da su cijene skoro prepolovljene. Danas su cijene stanova u Novom Sadu između 700 i 1.200 evra za kvadrat, u Beogradu od 500 do 3.500, Nišu 750 do 1.200, a Kragujevcu od 700 do 1.300 evra. Onima s dubljim džepovima i to je mnogo i čekaju daljnje pojeftinjenje, jer cijena pada u kontinuitetu.
Za odmah useljiv petosoban stan u dva nivoa od 170 kvadrata kod Bulevara oslobođenja na drugom spratu traži se 178.000 evra, za kuću u Veterniku iste kvadrature na placu od 700 kvadrata 92.700 evra. Spratna kuća u Sremskoj Kamenici u blizini škole milicije s dva odvojena stana nudi se za 90.000 evra, koliko i za stariju kuću od 100 kvadrata na Salajci. Kao posebno atraktivna lokacija za stanovanje su zgrade na Keju žrtava racije. Samo prije godinu dana tu je prodat veliki stan s više od 100 kvadrata po 1.700 evra za kvadratni metar, a danas se za isti takav u komšiluku ne može dobiti više od 1.100 evra, koliko god prodavac tražio. Cijena je ono što se realizuje.
Direktor Prodaje u novosadskoj Agenciji za promet nekretnina Solis Dragan Rabatić kaže da bi mnogi investitori željeli da oderu kupca i traže nerealno visoku cijenu kvadrata, do 1.350 evra, međutim, kupci koji traže i nešto luksuznije i reprezentativnije, nisu spremni da plate više od 1250 evra. Smatraju da i ta suma mora da garantuje kvalitet - i što se tiče komfora, i lokacije.
Za izbirljivije i bogatije kupce urbanisti Novog Sada su predvidjeli višeporodične stambene objekte sa tri-četiri stana, koji se sastoje iz prizemlja, sprata i potkrovlja, sa garažama i zajedničkim dvorištem. Međutim, za takve urbane vile nije bilo prevelikog interesovanja, jer čovjek koji bi trebalo da plati više, želi da ima vlastito dvorište, vlastiti strujomer i ostalo. Zbog slabe potražnje danas je slabija i ponuda takvih stambenih objekata.
Kupci kojima ne gori pod nogama pozivaju se na stanje na tržištu, na nesrazmer između ponude i tražnje i spremni su još da čekaju. I oni koji su dobili subvencionisani stambeni kredit ne trče na prvu loptu. Inače, to je uglavnom obrazovana klijentela koja je najčešće zaposlena u državnim službama (samo oni imaju sigurnost radnog mjesta i zarade i usude se dugoročno zadužiti), koja umije da razmišlja glavom, tako da je prošlo vrijeme onih koji su mislili kako će brzom i traljavom izgradnjom zgrnuti pare na brzaka.
Tek se ne žuri onima koji traže nešto baš-baš posebno. Oni bi samo da ulože novac u skupocjenu nekretninu, da se eventualno u njoj nastane - što zbog komfora, što prestiža i međusobne utakmice ko će bolje.
To podsjeća na gastarbaitere koji su crnčili po bijelom svijetu, a u rodnom kraju zidali višespratnice sve jedna veća od druge, koje su, uglavnom, cio radni vijek bile zaključane, samo što su jedni zgrnuli pare na brzaka i siti su svega, a drugi su rmbali i svega se odricali zarad višespratnice u zavičaju.
I danas ima takvih građevina na novoizgrađenim naseljima, poput novosadskog Tatarskog brda gdje kuće liče na dvorce, imaju video-nadzor, visoke šiljate ograde i zaključane su.