Cinerarija je zanimljiva biljna vrsta koja svojim cvjetovima, sličnim onim kod bijele rade, krasi naše prostorije tokom zime. Ova vrsta je kod nas još poznata i pod nazivom kostriš, a u nekim krajevima zovu je i pepeljuga.
Ističe se veoma pravilnom lisnom rozetom, koju krase jednobojni ili višebojni cvjetovi plavih, roze, ljubičastih i bijelih tonova. Kada cvjetne glavice formiraju sjeme i počnu se sušiti, na sjemenkama se nalazi bijela paučinasta tvorevina, pa cvjetne glavice liče na glave sijedog čovjeka.
Ova cvjetnica iz porodice asteraceae potiče s Kanarskih ostrva i jedna je od najljepših sobnih biljaka. Osim dekorativnosti, što je svakako njena najvažnija osobina, ona je sa skromnim zahtjevima za toplotom i zato se gaji i u hladnim objektima zaštićenog prostora. Ova proizvodnja spada u red rentabilnijih, jer potrošnja energije, što predstavlja najznačajniju stavku svake proizvodnje, relativno je mala.
Cinerarija (lat. senecio cruentus) je niskorazgranata biljka koja se kod nas najčešće uzgaja na jednu godinu. Listovi su joj veliki, zeleni, mekani i malo nareckani. Liče mnogo na lišće krastavaca, a sa donje strane su sivi. Kako vrsta bujno cvate, listovi često ostanu nezapaženi zbog velikog broja cvjetova. Na tržištu se može nabaviti tokom zime i ranog proljeća.
Razmnožavanje i uzgoj: Razmnožava se sjemenom, koje je sitno pa se samo prosipa po površini supstrata i saksija se pokriva sa staklom kako bi bila povećana vlažnost za nicanje. Iz samo jednog grama sjemena, zavisno od sorte, može izrasti čak 2.000 do 3.000 biljčica. Sjeme se sije od šestog do devetog mjeseca kako bi cvjetanje bilo od dvanaestog do četvrtog mjeseca.
Površina supstrata treba da je uvijek vlažna, a pri temperaturi od oko 20 stepeni ponikle biljke se javljaju za desetak dana. Mlade biljčice se ljeti mogu držati u bašti ili na terasi, ali treba ih skloniti sa direktnog jakog sunca. Ove biljke troše puno vode i supstrat uvijek mora biti vlažan. Isušivanje zemlje u saksiji pogubno je za biljku. Zemlja treba da je propusna i ocjedna da se voda u njoj ne zadržava. Za formiranje pupoljaka u toku zime i cvjetanje biljke zahtijevaju nižu temperaturu od oko 10 do 15 stepeni.
Po formiranju pupoljaka biljka se prihranjuje jednom nedjeljno. Cvjetanje traje od četiri do šest nedelja. Optimalna dnevna temperatura je do 22 stepena, a noćna bi trebalo da bude između 15 i 18 stepeni Celzijusovih. Ako se drži na temperaturama višim od ovih, skraćuje joj se životni vijek. Ne podnosi promaju, kao ni suv vazduh. Budući da je teško ponovo omogućiti cvatnju, ove biljke se uzgajaju samo jednu sezonu, a potom se bacaju.
Bolesti i štetočine: Kao i većinu sobnog bilja, cinerariju napadaju lisne uši, siva plijesan i trulež korijena. Ukoliko primijetite pojavu bilo koje bolesti, odvojite je od drugih biljaka kako se zaraza ne bi proširila. U slučaju napada lisnih ušiju, biljku tretirajte blagom sapunicom ili nekim hemijskim sredstvom koje djeluje protiv njih. Ako je previše zalivate, njen korijen može početi da truli. Prevelika vlažnost zemlje u saksiji može da izazove i pojavu sive plijesni. Ako se to desi, smanjite zalivanje, uklonite zaražene listove, a biljku odvojite od ostalih kako se i one ne bi zarazile.