Cinija je vrsta koju susrećemo gotovo u svakom vrtu, ali i vrsta oduvijek poznata još iz vrtova naših baka. Potiče iz toplih područja Amerike i Meksika, a ime je dobila po poznatom njemačkom botaničaru Johanu Gotfridu Cinu. U Evropu je stigla sredinom 18. vijeka, odakle se vrlo brzo širi po svim njenim krajevima i svojom ljepotom uveseljava ljude.
Može se uzgajati u ukrasnim posudama ili koristiti za rez. Dugo ostaje svježa u vazi, a najbolje je brati u ranim jutarnjim satima, u vrijeme otvaranja cvijeta.
Pripada porodici asteraceae i istoimenom rodu zinnia, kojem uz nju pripada još dvadesetak vrsta.
Cinija je jednogodišnja vrsta, uspravne stabljike koja naraste i do 80 cm visoko. Na stabljici se nalaze jajoliki listovi, smješteni jedan nasuprot drugom, koji su kao i stabljika presvučeni dlačicama. Na vrhu stapke nalazi se cvijet, koji je kod starijih kultivara jednostavan, nalik onom ivančice. Gotovo sve dugine boje su se našle u njenom cvijetu osim jedne! Ta jedna boja je plava, koje nema kod cinija.
Cvjetna glavica ima prečnik otprilike pet centimetara. Ova vrsta obiluje mnoštvom kultivara, koji se razlikuju po boji i obliku cvijeta.
Tako imamo one jednostavne, duple i onaj nalik na cvjetove dalije, takozvani pompon. Visina biljke varira od patuljastih, koje narastu do visine od 15 cm, do onih visine 90 cm, koje se koriste za rez.
Ljubitelji cinija gaje jednu vrstu koja se razlikuje od ostalih. To je cinija angustofolija, uzanih listova, koja se od ostalih veoma osjetljivih cinija izdvaja robustnošću i otpornošću. Pored uzanih listova, ova cinija ima tri-četiri velika cvijeta koji, u zavisnosti od sorte, narastu od 20 do 40 cm.
Uzgoj i njega
Lako se uzgaja, a najviše joj odgovaraju tla s dobrim vodozračnim svojstvima.
Uzgaja se na otvorenom i voli puno sunca. Samo poneki kultivari uspijevaju u polusjeni. Cinija voli dobro drenirano tlo i dobro podnosi sušu. U uslovima visoke vlage, ako je pri tom i nasad gust, može doći do pojave pepelnice, iako je većina novih kultivara otporna na pojavu te, ali i većine drugih bolesti.
Najbolje uspijeva u klimatskim zonama koja obilježavaju duga i topla ljeta s malo padavina. Sama biljka nije otporna na mraz.
Cinija je tradicionalni ukras ljetnih gredica, a zbog različitih veličina koristi se u različite svrhe. Patuljaste kultivare možemo koristiti za prozorske sandučiće ili kao ukras terasa, dok visoke kultivare treba uzgajati u dijelu vrta koji nije izložen pogledima, a možemo ih koristiti za rez.
Cinija je vrsta koja se odlikuje dugom cvatnjom. Cvjeta od ranog ljeta do prvih jesenskih mrazeva, a zbog širokog dijapazona boja u kojem dolaze cvjetovi, lako zadovoljava ukus i najzahtjevnijih vrtlara.
Kako biste joj produžili cvatnju redovno uklanjajte ocvale cvjetove, da se biljka ne bi nepotrebno umarala i trošila svoju energiju u stvaranje sjemena, nego u nove cvjetove.
Pošto biljka osim glavne cvjetne stapke razvija i bočne izbojke, cvatnja je osigurana tokom čitavog ljeta. Ukoliko želite da cvijet kod kultivara koji se uzgajaju za rez bude što veći, iste te bočne izbojke potrebno je ukloniti.
Biljku treba redovno zalivati tokom vrućih dana, te prihranjivati svakih 14 dana tekućim gnojivom, iako nije nužno.
Razmnožavanje
Ciniju je najlakše razmnožiti pomoću sjemena. Sjeme se sije u proljeće, kada prestane opasnost od kasnih proljećnih mrazeva. Cinije ne treba iznositi iz sobe prije aprila, već je treba čuvati u toplim prostorijama.
Osjetljive su na mraz i vole svjetlost. Do klijanja se drže u saksiji na tamnom mjestu i temperaturi od 16 do 18 stepeni. Poslije klijanja zahtijevaju puno svjetlosti. Tada se razvijaju i na nešto nižoj temperaturi. Rasađivati ih treba sredinom ili krajem maja.
Posadite je na sunčano mjesto u bogatu zemlju, tako da biljka može cijelo ljeto cvasti, sve do oktobra, kada odumire od velikih hladnoća i mraza. Pogodna je za sadnju u gredice, kamenjare i cvjetne posude.
Visoke vrste sadite u pozadinu mješovitih gredica i prirodnog vrta, koje vam mogu poslužiti i kao rezano cvijeće za vazu u vrtu ili kući.
Osim sjemenom, biljka se može saditi pomoću mladih presadnica. Presadnice se sade nakon opasnosti od proljećnih mrazeva, kada su sadnice stare od šest do osam sedmica.
Pri presađivanju treba biti oprezan jer je korijen cinije osjetljiv na presađivanje.