Jedna od najstarijih tvrđava u Slovačkoj, koja predstavlja jedan od tri velika grada Nitranske kneževine, a nalazi se u naselju Devin u Bratislavi, je čuvena Devinska tvrđava ili Djevinski hrad.
Devin je nekada bio odvojen grad, ali je od 1946. dio Bratislave, a status grada je dobio u 15. vijeku.
Utvrđenje je smješteno na visokoj stijeni iznad ušća Morave u Dunav i posjeduje jednu od najboljih strategijskih položaja u tom dijelu Evrope, jer su se iz nje mogli kontrolisati važni trgovački putevi, kao i dio Ćilibarskog puta.
Simbolika grada
Devinski grad je od početka slovačkog nacionalnog buđenja u 19. vijeku bio jedan od nacionalnih simbola, ali je istovremeno predstavljao i svojevrstan simbol za Mađare koji su Devin smatrali zapadnom granicom svojih zemalja.
Tvrđava je bila i glavna tema nekoliko pjesama, među kojima je i "Gog i Magog" mađarskog pjesnika Endrea Adija.
Iako je tvrđava danas mahom u ruševinama, njena spektakularna lokacija i izgled i dalje ostavljaju ljude bez daha, a neki njeni dijelovi su obnovljeni, te se u sklopu tvrđave danas nalazi muzej.
Istorija strateškog utvrđenja
Odlična strateška pozicija Devinske tvrđave korištena je još u neolitu za ljudsko naselje koje je tokom bronzanog i gvozdenog doba utvrđeno, poslije čega su, prvo Kelti, a potom i Rimljani na njemu podizali svoje utvrde.
U sklopu rimske tvrđave podignuta je i crkva koja se smatra najstarijom hrišćanskom bogomoljom sjeverno od Dunava.
Slovaci su svoje utvrđenje podigli u 8. vijeku, mada ima pretpostavki da je upravo Devinski grad bio sjedište Samove države. Najstariji pomen Devina u istorijskim izvorima datira iz 864. godine, kada je Ludvig Bavarski u njemu opsjeo velikomoravskog kneza Rastislava.
Tokom Rastislavove vladavine u tvrđavi je podignuta crkva u jasnom vizantijskom stilu, za šta su sigurno zaslužna solunska braća koja su tokom njegove vladavine počeli sa širenjem hrišćanstva među tamošnjim Slovenima. Freskopis u njoj su izveli italijanski majstori.
Grad je kasnije dodatno utvrđen da bi zaštitio zapadnu granicu kraljevine Mađarske, a u 15. vijeku je u njemu podignut dvorac. Posljednje utvrđivanje je izvršeno tokom otomanske najezde. Tvrđavu je 1809. godine razorio Napoleon i ona je od tada napuštena i prepuštena zubu vremena.