Kuća "Vodopad" je takođe poznata kao rezidencija Edgara Kaufmana Seniora, a dizajnirao ju je američki arhitekta Frenk Lojd Rajt 1934. godine u ruralnom sjeverozapadnom dijelu Pensilvanije, 50 milja jugoistočno od Pitsburga.
Kuća je dobila naziv "Vodopad" jer je djelimično sagrađena iznad vodopada u Bear Runa, na putu Rural Route 1 u Alegeni planinama. Magazin "Tajm" ju je nakon završetka proglasio Rajtovim najljepšim poslom, a kuća je bila inspirisana Ejn Rendovom novelom "The Fountainhead" i stavljena je na listu mjesta koja bi se obavezno morala vidjeti.
Edgar Kaufman Senior je bio uspješni biznismen, a njegov sin Junior je studirao arhitekturu i jedan od predavača mu je bio Rajt. Edgara Starijeg su nagovorili njegov sin i Rajt da odredi cijenu svog modela utopijskog grada. Kada je model završen, prikazan je u njegovoj robnoj kući, a Rajt je bio gost u Kaufmanovoj kući "La Turelel", remek djelu koje je arhitetku Benoa Jansena učinilo poznatim. Tada je Rajt rekao da Kaufmanovi nisu vrijedni te kuće i da on može da napravi mnogo bolju. Pobudio je Kaufmanov interes i tako je nastala kuća "Vodopad". U novembru 1934. Rajt je posjetio Bear Run i raspitivao se za zemljište oko vodopada.
Trebalo mu je devet mjeseci da se njegova ideja iskristališe u dizajn koji je pokazao Kaufmanu. On je prvo bio uplašen samom idejom kuće iznad vodopada, ali je na kraju pristao. U decembru 1935. stari kamenelom je otvoren zapadno od vodopada da bi se dobilo potrebno kamenje za zidove kuće. Vrajt je samo povremeno posjećivao gradilište, ali je zato zaposlio Roberta Mošera, koji je bio glavni za radove. Zadnji projekti su završeni u martu 1936, da bi se s izgradnjom mosta i glavnom kućom počelo mjesec dana kasnije. Izgradnja je bila narušena konfliktima između Rajta, Kaufmana i građevinske kompanije. Položaj kuće je bio takav da su se vodopadi mogli čuti i iznutra, ali su bili vidljivi jedino ako bi se stajalo na balkonu najvišeg sprata. Ovu arhitektonsku misteriju je završio sam Rajt.
Za potporni pod Rajt i njegov tim su koristili ojačane potporne grede s metalnim pločama koje su formirale donji dio poda. Volter Hol, inženjer, je tražio da se poveća jačina kamenih ploča, ali je Rajt odbio njegove savjete. Kaufman je tražio da njegovi inženjeri preurede nacrte ojačanja i uduplaju količinu čelika koju je prvobitno Rajt odredio. Dodatni čelik ne samo da je povećao težinu ploča već su toliko gusto bile postavljene da beton nije mogao biti postavljen između njih i tako ih uvezati u jednu kompaktnu cijelinu, čime je došlo do slabljenja potpornog poda, što je dovelo do ugibanja poda. Ipak, izgradnja je uspješno završena u oktobru 1937. Koštala je 155 hiljada dolara, što bi danas zbog inflacije iznosilo oko 2,3 miliona dolara.
Čitavu untrašnjost odražava dnevni boravak koji je dizajnirao sam Rajt. Kamin smješten u dnevnoj sobi je načinjen od velikog kamenja pronađenog na mjestu izgradnje. Jedan dio tog kamenja od kojeg je i kuća napravljena strši iz podova. Gdje se staklo spaja s kamenim zidovima nema metalnih okvira, već je direktno povezano. Postoje stepenice koje direktno vode do vode. Na "mostu" koji povezuje glavnu i gostinjsku i kuću za poslugu, prirodne stijene provode vodu s jedne strane na drugu. Spavaće sobe su malene, neke s niskim plafonima, da bi ohrabrile ljude da provode više vremena napolju. Bliža okolina, mali vodopad i kameni zidovi i terase napravljene su da budu u harmoniji i u skladu s Rajtovim nastojanjem da kuća bude više prirodna.
Na brdu iznad glavne kuće nalazi se parking za četiri vozila, dio za poslugu i gostinjska spavaća soba. Malo iznad nalazi se mali bazen s prirodnom vodom koja se preliva u rijeku.