Morića han, izgrađen u srcu čaršije u Sarajevu u 17. vijeku, do danas je jedini sačuvani karavan-saraj u Bosni i Hercegovini. To je objekat Gazi Husrev-begovog vakufa, koji je više puta gorio, ali je obnavljan i do danas je sačuvao svoju autentičnost.
Nalazi se u Saračima i iz te ulice se može vidjeti samo gornji dio hana, maleni drveni prozori, bijela fasada i dio krovne konstrukcije, jer se na njega naslanja niz dućana. Na ulazu u han, koji je nadsvođen, se nalazi kaldrma na kojoj kao da i danas odjekuje zvuci konjskih kopita koji su nosili putnike namjernike iz daleka. Han je sagrađen tako da se u sredini nalazi velika avlija.
Osnovna namjena karavan-saraja je bila smještaj ljudi i konja. Građen je u dvije etaže sa unutrašnjim dvorištem.
"Morića han, koji se prvobitno zvao Novi han, je izgrađen od novca koji je sakupljen kirijama koje su se plaćale vakufu.Ovo je jedini sačuvani han u Bosni i Hercegovini, a koji je izgrađen po sistemu atrija. Mogao je primiti 300 gostiju na spratu gdje su bile sobe za musafire i u prizemlju 70 konja. U hanu su putnici mogli prespavati, ili se okrijepiti čajem, popiti kafu u kafanici koja je bila u sklopu hana", rekao je Mufid Garibija, arhitekta i poznavalac istorije Sarajeva.
Kaže da je u to vrijeme, što je veoma značajno, han imao svoju vodu, tačnije poseban vodovod, ali u njemu nije kuhala hrana. Njegova namjena je danas promijenjena, u unutrašnjosti na spratu umjesto soba za noćivanje, odmor, nalazi niz poslovnih prostora. Odmah kada se uđe u dvorište sa lijeve strane se nalaze strme drvene stepenice koje vode na sprat. Treba kazati da i danas jednaku pažnju i divljenje kao nekad privlači ogromni hodnik na spratu koji vodi sa jednog na drugi kraj hana. Izgleda više poput natkrivene ulice, ali treba kazati da hodnik nema plafon, već pogled seže prema krovnoj konstrukciji koju čine masivne drvene grede tamnosmeđe boje.
"Treba kazati da je svaka soba u hanu imala peć u kojoj su se ložila drva, ali nije bilo dimnjaka, već je napravljeno takvo rješenje da dim odlazi u krovnu konstrukciju i izlazi kroz otvor koji se zvao bađe", rekao je Garibija.
U prizemlju hana debljina zidova je oko 70 centimetara, a na spratu 40 do 50 centimetara. Između je bio materijal koji nije omogućavao da, ako na spratu izbije požar, isti se proširi u prizemlje. Prozori su bili sa demirima, vrata su bila od željeza. Međutim, han je ipak više puta gorio kao i mnoge građevine u Sarajevu.
"Han je dobio ime po poznatoj sarajevskoj porodici Morić, ali ne mislim da je isključivo po Morićiam koja su pogubljena u vrijeme osmanske vladavine, a o kojima je i pjesma opjevana", kaže Garibija.
Morića han je bio više puta oštećen u požarima, a posljednji je bio u decembru 1957. godine. Temeljna restauracija je izvršena u periodu 1971. do 1974. godine. Nakon toga kompletan objekat je koristilo tadašnje ugostiteljsko preduzeće "Balkan", da bi 1998. odlukom opštine Stari grad, predat na korištenje Gazi Husrev-begovom vakufu. Danas je to poslovno-trgovački centar.