Iako živimo i radimo u savremenom svijetu, naše su građevine ostale starinski nepomične i teške. Međutim, nove tendencije u arhitekturi, uzrokovane drugačijim, savremenim stilom života, polako ali sigurno mijenjaju sliku naših domova.
Prije petnaestak godina takvo što bilo je nemoguće ostvariti. Inovacije u tehnologiji kao što su pljosnati TV ekran, laptop, inteligentni automobili, iPod, mikrovalna pećnica i drugo učinili su realizaciju mogućom. Danas njihova namjena može biti raznolika, kao kuće za odmor, snowboard naselja u Alpama, privremena staništa za vrijeme velikih događaja, kao na primjer olimpijade i drugo.
Još od Le Corbusiera i italijanskih futurista u ranom 20. vijeku, od divljenja prema avionima s dva krila, brzim vozovima, prekookeanskim putničkim brodovima i automobilima, arhitektura je izgradila strahopoštovanje prema mobilnim objektima. Ipak, ma koliko su se arhitekti divili tim dinamičnim invencijama, nikada se nisu usudili prekršiti sveto pravilo da građevina ostaje (stoji) tamo gdje je sagrađena. Arhitektura je arhitektura. Osloboditi je njenog uslova statičnosti znači naći se u nekom maglovitom ničijem području između discipline gradnje i dizajna vozila. A upravo ondje se razvija nova disciplina u arhitekturi.
Model `Walden`
Tipičan primjer pokretne arhitekture je objekt Walden, njemačkog dizajnera namještaja Nilsa Moormanna. Negdje između vrtnog spremišta i mini-doma, Walden je slobodnostojeća drvena struktura duga 6,5 metara i samo metar široka. Sadrži pretince za alatke za vrt, paket koji obuhvata kanticu za vodu, kolica s jednim točkom, te potrepštine za roštilj. Na njenom se gornjem nivou nalaze i krevet i prostor za sjedenje. Moormann je svojevremeno javno priznao da njegov dizajn nije pretjerano trajan ni komercijalan. Više je za dokolicu, nego što je praktičan, ali Walden sugeriše zaokret između arhitekture i prirode, nove pregovore između prostora koji gradimo i onog `vani`.
Pustinjakova ćelija
Jedan od vođa na polju prenosne arhitekture je Micro Compact Home ili m-ch, mala uglađena aluminijski oklopljena kutija, koju su dizajnirali britanski arhitekt Richard Horden i njegovi studenti na Tehničkom fakultetu u Minhenu. Nalikuje na hi-teck pustinjakovu ćeliju. U kocki visokoj 2,65 metara m-ch ima dva kreveta, područje za sjedenje, pokretni stolić, kuhinju, tuš, toalet i spremište. Elegantan, fleksibilan i učinkovit dom ima i klima-uređaj. Dosad ih je izgrađeno 15 komada, od kojih sedam trenutno čine eksperimentalni studentski dom u jednom minhenskom parku.
Lako prenosivi Loftcube
Neki prenosni domovi dizajnirani su kao paraziti, budući da se mogu smjestiti na već postojeći objekat. Njemački Loftcube, luksuzno dizajniran stambeni objekat smješta se nerijetko na krovne deke na zgradama u Berlinu. Minimalističkih 39 metara kvadratnih Loftcubea napravljeno je da zadovolji ljude nomadskog stila života, a prema tvrdnji proizvođača, dovoljno je lagan da ga možete prenijeti helikopterom ili kranom.
Iako zvuče kao utopija, prenosni domovi imaju smisla. Znatno su jeftiniji od postojeće trajne gradnje, troše mnogo manje energije, ekonomišu prostor i materijal. Odgovaraju zahtjevima modernog nomada, a kad im okoliš postane dosadan, premještaju se brzo i bezbolno. U skorijoj budućnosti slični objekti napajaće se vlastitom solarnom energijom, vjetrom i geotermalnom energijom.