MOSTAR Stari most u Mostaru zajedno sa starom gradskom jezgrom, odnosno Starim gradom, predstavlja neodvojivu arhitektonsku cjelinu, koja grad na Neretvi čini jednom od najšarmantnijih svjetskih turističkih destinacija. Dominacija Starog mosta nad Starim gradom, ali i cijelim Mostarom, daje gradu posebnu privlačnost.
Prema povijesnim podacima, gradnja mosta, koji je u povijesti nazivan Novi, Sultana Sulejmana, Veliki i Stari, započela je 24. listopada 1557. godine, a dovršena je devet godina kasnije, 1566. godine. Most je, po naredbi osmanskog sultana Sulejmana Veličanstvenog, sagradio Mimar Hajrudin, jedan od najtalentiranijih arhitekata u Osmanskom carstvu. Hajrudin je bio učenik čuvenog graditelja Mimara Sinana, koji je izgradio mnoge velike džamije u Istanbulu. Stari most je izgrađen od 456 blokova kamenja, a cijena gradnje je bila 300.000 akči (tadašnji novac Osmanskog carstva).
Luk mosta je dug gotovo 29, a visok 20 metara, savijen blizu sniženog polukruga. Karakterističan je po tankom i elegantnom obliku. Profil mosta je toliko tanak i visoko iznad vode da je mnogima u to vrijeme bilo teško zamisliti da se takva građevina može napraviti od ogromnih kamenih blokova.
Most je građen od čuvenog `tenelij` kamena, koji je dobiven iz kamenoloma pet kilometara južno od Mostara. Radnici su uglavnom bili iz okoline Dubrovnika i iz kadiluka Popovo, nadaleko poznati kao dobri tesari i kamenoresci.
Prema legendi, graditelj mosta Mimar Hajrudin je pobjegao iz Mostara dan prije nego što su podizane skele, bojeći se Sulejmana Veličanstvenog, koji je Hajrudinu prijetio da će biti osuđen na smrt ako bi se luk mosta ikada raspao. Nema podatka da je Mimar Hajrudin ikad vidio svoje djelo. Umjesto Hajrudina, voditelj završetka gradnje mosta bio je stanoviti Mehmed Karađoz, lokalni čovjek.
Most je bio građen jednostavno, da se spoje dvije obale Neretve, bez ikakve ukrasne namjere ili posebnog značaja. Glavni utjecaj na dizajn mosta je morfologija mjesta i okoline. Cijeli kompleks nije posljedica jednog dizajna, nego razvoj kroz doba, ovisno od povijesnih događaja i potrebe za zaštitu prijelaza preko rijeke. Stari most nije vezan za bilo koji specifičan stil ili doba arhitekture, tako da je jedinstven u svijetu.
Prije izgradnje Starog mosta taj dio Neretve već je bio spojen još `starijim` mostom. Ovaj most i sam Mostar, prvi put se pominju u pismu jednog Dubrovčanina. Vijeću Dubrovnika je poslao depešu da se Vladislav Hercegović, sin Hercega Stjepana, odmetnuo od oca i da mu je zauzeo Blagaj, dvije kule i most na Neretvi.
Turci su osvojili ovo područje 1466. godine i gradić pored mosta je postajao sve veći i značajniji baš zbog njega. Ne zna se točno kad je bio izgrađen ovaj prvi most, ali se zna kako je služio sve do vladavine Mehmeda II Osvajača u 15. stoljeću, kada je izgrađen novi. Ipak, ovaj novi je također bio lošeg kvaliteta. Zbor toga su građani Mostara zamolili sultana Sulejmana Veličanstvenog da izgradi novi kameni most, koji je do danas ostao jedinstven primjer u svjetskoj arhitekturi.
Sve svjetske agencije su objavile vijest da je 9. studenog ratne 1993. godine Stari most srušen, što je bio jedan od najtužnijih dana u životu gotovo svih Mostaraca. Nakon višegodišnjih priprema, te detaljne obnove, Stari most je u julu 2004. godine svečano otvoren zahvaljujući i izdašnoj finansijskoj pomoći međunarodne zajednice. Procijenjeno je da je cijeli projekat obnove koštao oko 15,5 miliona američkih dolara. Iste godine Stari je uvršten na UNESCO listu Svjetske kulturne baštine.
Čišić: Stari most je simbol suživota i pomirenja
Nakon što je u posljednjem ratu srušen, 9. studenog 1993. godine, Stari most, koji je oduvijek zračio posebnom simbolikom, obnovljen je 11 godina kasnije. Rusmir Čišić, direktor jedinice za izgradnju mosta, koji je sudjelovao u cjelokupnoj rekonstrukciji, ističe da je Stari most simbol Mostara i BiH i da će to uvijek biti.
`Stari most sa Starim gradom je oduvijek bio simbol Mostara. No, u današnje vrijeme se otkriva i njegova skrivena simbolika, a to je tolerancija. Most je simbol suživota i pomirenja kako u Mostaru, tako i u cijeloj BiH`, kaže Čišić. Kao argument navodi da su i Hrvati, i Bošnjaci, i Srbi sudjelovali u njegovoj obnovi.
`To je most svih nas. Osim svoje arhitektonske ljepote, most zrači pomirljivošću i to je nemoguće ne osjetiti`, kaže Čišić.