Grijanje je vruća tema u našoj zemlji i regionu posljednjih nekoliko sedmica. Oni koji koriste gas za zagrijavanje svog doma bili su suočeni sa hladnoćom usljed nestanka ovog energenta, te su počeli razmišljati o alternativnim načinima grijanja.
Donosimo vam prednosti i nedostatke najčešće korištenih načina grijanja prostorija kod nas.
Električne grijalice: Jedan od popularnih načina grijanja jeste svakako onaj na električnu energiju. Prednosti grijanja strujom ogledaju se u tome što je ona dostupna gotovo svima, a i električne grijalice su, energetski gledano, vrlo djelotvorne i ne zagađuju životnu sredinu, te nemate potrebe za zalihama goriva.
S druge strane, grijanje ovim grijalicama može biti prilično skupo. Dok kućne grijalice same ne onečišćavaju životnu sredinu, elektrane koje proizvode struju spaljivanjem fosilnih goriva proizvode određenu količinu ugljen-dioksida i ostalih onečišćivača vazduha. Takođe, već vam je poznato da u slučaju prestanka napajanja domaćinstva strujom ostajete bez izvora toplote. Još jedan od nedostataka ogleda se u tome što je grijni kapacitet električnih grijalica ograničen na 2,4 kW, što nije dovoljno za optimalno utopljavanje većih prostorija.
Prirodni gas: Mnogo jeftinija varijanta u odnosu na grijanje pomoću električnih grijalica jeste pomoću prirodnog gasa, koji uzrokuje višestruko manju emisiju ugljen-dioksida. Osim toga, kapacitet gasnih grijalica nije ograničen poput kapaciteta električnih grijalica. Međutim, gas nije dostupan u svim domaćinstvima. Osim toga, ovakav način grijanja proizvodi štetne gasove, tako da je neophodna ugradnja filtera ili se mora pronaći način prozračivanja prostorije sa gasnim instalacijama.
Drva i ugalj: Drva bi trebalo da budu pravilno osušena, kako ne biste trošili energiju sušeći cjepanice tek oborenih stabala. Tvrđa drva sadrže više energije te sporije gore od mekanih, ali ih je i teže zapaliti. Za mekše drvo nekad je dovoljan i komad papira da se zapale.
Ugalj odlikuje izrazito visok stepen grijne energije. Može se koristiti u najvećem broju peći na čvrsta goriva, ali za njegovo potpaljivanje je najčešće potrebno prethodno upaliti manju hrpu drva.
Drva i ugalj su dostupni skoro svugdje, te može biti vrlo ekonomično jer veliki broj ljudi, posebno u seoskim područjima, ima jeftin ili čak besplatan pristup drvima. Velika je prednost ovaj način grijanja ukoliko se drva za grijanje koriste na obnovljiv način i u pećima u kojima se optimalno koristi njihova toplotna energija.
Međutim, potrebno je da imate ostavu za zalihu grijnih drva ili uglja. Takođe, stalno morate dopunjavati šporet drvima i ugljem, te sami morate potpaliti vatru i prazniti pepeo nastao izgaranjem čvrstih goriva. Suprotno od modernih grijalica s produženim vremenom sagorijevanja čvrstih goriva, tradicionalne peći na čvrsta goriva su manje energetski efikasne od električnih ili gasnih. Pri sagorijevanju čvrstih goriva pećnice oslobađaju otrovna isparenja, što iziskuje dimnjak i dodatno poskupljuje instalaciju ovakvih peći. Takođe, dim koji nastaje izgaranjem drva i uglja zagađuje vazduh.
Centralno grijanje: Pod centralnim grijanjem podrazumijevamo metod zagrijavanja uglavnom stambenih zgrada posredstvom centralnog izvora. Danas je dostupan veliki broj grijnih sistema. Za svaku stambenu zgradu postoji najbolje grijno rješenje, zavisno od troškova, dostupnog goriva, te broja stanova obuhvaćenih ovim grijnim rješenjem.
Prednost centralnog grijanja jeste što se zagrijava veći broj prostorija jednim toplotnim izvorom i nema potrebe za zalihama goriva. Nedostaci su što je ovo grijanje s prilično visokom cijenom, a i nedostupno je na svim lokacijama. Takođe, ne zaboravite da su vam, ukoliko se opredijelite za ovu vrstu grijanja, hladne noći jer tad kotlovnice najčešće ne rade.