Kristin Demulan, francuska arhitektonska kritičarka, boravila je protekle sedmice u Banjaluci i Sarajevu, gdje je držala predavanja na temu "Transkripcije arhitekture".
Kao kritičarka, koja je izoštrila svoj osjećaj za važnost naglašavanja baštine i savremene arhitekture, Demulanova je govorila o svim procesima transformacije, renoviranja ili rehabilitacije u modernoj arhitekturi, čime se inače i bavi. Autor je nekoliko knjiga o arhitekturi, a angažovana je i kao redovna saradnica brojnih časopisa u Francuskoj.
"Ono što mi se u Sarajevu jako dopalo i začudilo je tijesna podjela grada u tri osnovna sloja. U Banjaluci mi je interesantno to što ima mnogo malih kvartova, odnosno gradova u gradu, ako bi se tako moglo reći, koji imaju vrlo različitu strukturu. Različito su organizovani s velikim brojem interesantnih građevinama, kao što su zgrade SDK i opštine", navodi Demilan.
NN: Kakvi su Vaši utisci o BiH, gledano sa stručnog, ali i iz ličnog ugla?
DEMULAN: Prvi put sam u BiH. Jako mi se dopaodaju pejzaž i okolina ove zemlje, kao i razlike između Sarajeva i Banjaluke, koje su veoma izražene. Situacija u BiH je bila veoma teška, pa ovdje nedostaje kapital koji bi se ulagao u izgradnju jer je ovo zemlja s velikim potencijalom i mnogo toga se može iskoristiti. Veoma mi je interesantno to što na osnovu srži i supstance ove zemlje možete na svim njenim prostorima tražiti veoma zanimljive sadržaje, koji su dosta povezani. Tokom obilaska Banjaluke obišla sam i tvrđavu Kastel, gdje je, kako sam saznala, nekada bio kafić i otkako je taj kafić prestao da radi i to mjesto je postalo manje posjećeno.
Zbog toga mi u Francuskoj vršimo prenamjenu starih zgrada, kako bi one dobile novi izgled i nove funkcije. Pitanje te vrste projekata zavisi od količine sredstava jer se ta obnova može raditi sa malo, ali nekada zahtijeva i mnogo novca, što u BiH može da predstavlja problem.
DEMULAN: Prethodno je potrebno uzeti u obzir brojne aspekte ovog mjesta, istorijske, ekonomske i druge, koje ja malo poznajem. Bez poznavanja tih aspekata, mislim da bi se na tom mjestu, koje se nalazi pored rijeke, mogao naći i neki ugostiteljski objekat, koji bi bio dosta atraktivan i primamljiv za posjetioce, a na tom mjestu bi mogle da se smjeste i kancelarije nekih udruženja i asocijacija, koje djeluju u gradu, kao i veća biblioteka. A bilo bi poželjno da na toj lokaciji budu i neki komercijalni objekti, kao što su prodavnice i butici, odabrani prema određenim kriterijumima. Tu bi mogli da se smjeste i neki industrijski pogoni, vjerujem da bi u tako interesantnom i svojski značajnom objektu bilo značajno da se osmisli određeni program na osnovu koga bi građani ostvarivali veze i kontakte i osmislili zajedničke aktivnosti oko jednog takvog objekta.
Ako, na primjer, oko jednog centra, kao što je muzej, gdje je nekada bila stanica, imate dio slobodne teritorije, postojaće interesovanje za izgradnju još nekih objekata, tako da mjesto koje se nekad nalazilo izvan grada postaje kompaktnije.
DEMULAN: Banjaluka i Sarajevo su za mene dva potpuno različita grada. Sarajevo je specifično linearan grad, s ulicama praktično paralelim koje se sijeku, s tri različita sloja grada, od otomanskog dijela Sarajeva, do socijalističke oblasti grada koje sjedinjuju zgrade iz prelaznog austrougarskog perioda. Vrlo mi je interesantna linija Sarajeva uz rijeku, gdje bi se mogle izgraditi dosta zanimljive zgrade, jer tu već ima interesantnih objekata, za koje bih upotrijebila jedan francuski termin "urbano šivenje grada", odnosno urbana kreacija. U Banjaluci ima mnogo različitih polisa, koji su različitog oblika, a koji mogu da se povežu na osnovu različitih funkcija i vrijednosti, vrlo jednostavnim sredstvima, kao što su na primjer neka šetališta, butici, koji bi mogli da budu vid zajedničkog načela, koji bi dali jedinstvo toj cjelini. Vidim da Kastel ima svoj sadržaj, izlazi na rijeku, sa šetalištem. Kada to vidite imate želju da idete dalje, da vidite još stvari, otkrivate pijacu, koja ima svoj jedinstven izgled i izgradnjom jednog javnog mjesta, koji bi služio kao neka vrsta veze, može da se stvori idealan kompleks raznovrsnog sadržaja.
NN: Kako Vam se čini ruralna, a kako gradska arhitektura u BiH?
DEMULAN: Vrlo kratko sam vidjela seosku arhitekturu i to tokom putovanja od Sarajeva do Banjaluke. Primijetila sam mnogo kuća koje se tek grade, što me zadivilo. Ono što mi se u Sarajevu jako dopalo i začudilo je tijesna podjela grada u tri osnovna sloja. U Banjaluci mi je interesantno to što ima mnogo malih kvartova, odnosno gradova u gradu, ako bi se tako moglo reći, koji imaju vrlo različitu strukturu. Različito su organizovani s velikim brojem interesantnih građevinama, kao što su zgrade SDK i opštine.
NN: Šta je potrebno Banjaluci da bi postala prepoznatljiv grad?
DEMULAN: Pitanje prepoznatljivosti je veoma zanimljivo pitanje. Neki gradovi u Francuskoj i Italiji imaju svojstveni identitet i dešava se da svi ti gradovi postaju na neki način muzeji za sebe. Grad koji najviše volim i za koji smatram da je najljepši na svijetu je Firenca. To je zaista jedan predivan i izvanredan grad, koji je dobrim dijelom u funkciji turista. Postoji linija turističkog šetališta i čim skrenete iz te glavne linije već se otkriva jedno prekrasno mjesto, tipično venecijansko. Imate glavne gradove koji su nešto složeniji, u smislu što nemaju neke objekte koji imaju očiglednu ljepotu, koja se vidi na prvi pogled. Recimo, u Banjaluci postoje različite arhitekture, odnosno nekoliko različitih stilova - otomanski, austrougarski, socijalistički stil, a s druge strane nemate mnogo sredstava da biste istakli sve te različite arhitekture, što bi bio jedan od načina naglašavanja autentičnosti sa svim tim različitim aspektima.
NN: Koliko su geografski položaj i reljef bitni za razvoj grada i kako Sarajevo i Banjaluku vidite u tome?
DEMULAN: Dok sam putovala iz Sarajeva u Banjaluku bilo mi je zaista zanimljivo putovanje preko brdovitih planinskih terena, gdje odjednom dolazimo u ravnicu. Tako je i u Sarajevu i u Banjaluci. Centar u Banjaluci je jako živahan, frekventan i daje utisak univerzitetskog grada. Ta atmosfera se osjeti čim uđete u grad, mnogo je toplije nego u Sarajevu. Ne znam kako je tokom drugih godišnjih doba, ali primijetila sam da je ovaj grad vrlo živahan, animiran i aktivan. Osim toga, grad postoji sam za sebe, ali postoje i relacije sa drugim gradovima, što im daje neko jedinstveno značenje.
NN: Da li postoje neka osnovna arhitektonska pravila kojih se treba pridržavati prilikom uređenja grada?
DEMULAN: Tu postoji više faktora, kao prvo, da li se gradi na potpuno novoj osnovi i taj faktor može biti veoma rizičan. Tako su građeni brazilski gradovi. Bilo je genijalnih arhitekata koji su uspjeli da izgrade sjajne komplekse. Kod nas u Francuskoj postoji još jedan termin za gradnju "praviti grad na gradu". Znači, kada preispitamo sve teritorije utvrdimo šta bi sve trebalo da se izgradi i obnovi na jednom mjestu, malo pomalo dolazimo do različitih rješenja i dajemo skladan izgled teritorijama, što mi nazivamo krojenjem grada. Na primjer, željezničku stanicu mi pretvaramo u muzej, što može biti veoma zanimljivo. Bitno je samo pravilno odrediti namjenu starim objektima kako oni ne bi ostali ruševine bez funkcije.
NN: Koji su trendovi u svjetskoj arhitekturi i da li se tih trendova treba strogo pridržavati?
DEMULAN: Svugdje postoje različiti trendovi, možemo ih birati ili ne. Ono što je najbitnije u arhitekturi jeste to da se gradi prava zgrada na pravom mjestu. Tako jedna skromna građevina može odlično odgovarati na određenoj lokaciji. Primjer je zgrada pored galerije u Berlinu, koja je vrlo maštovita i ekspresivna, pa su te dvije građevine, prema stilovima u arhitekturi, veoma različite. Vrlo dobro djeluje to što su se te dvije zgrade prema stilovima suprotsavile jedna drugoj.
NN: Da li Vam se neki objekat posebno dopao u Banjaluci?
DEMULAN: Da, to su zgrade SDK, opštine i Banskog dvora. Jako mi se dopalo to što se zgrada SDK vidi iz daljine. To je jedna vrlo skromna i jednostavna struktura, s ugrađenim elementima, koji je čine prepoznatljivom. Osjeća se da je to građevina koja je vezana za istoriju ovog mjesta, ona je u perspektivi grada i predstavlja kombinaciju jednog reda, ali i nereda. Bakarni dio, izgrađen na gornjem dijelu zgrade, nešto je što mi se jako dopalo. Takođe, za Banski dvor i zgradu opštine osjećate da su veoma moćne građevine, odlično sagrađene, a sviđaju mi se i obojeni neboderi u gradu. Ono što mi je jako interesantno je to što u Banjaluci ne postoji odvajanje stambenih zona, kao što je slučaj u Sarajevu.