Rutvica je nekad igrala veliku ulogu kod starih Egipćana. Grci i Rimljani su je cijenili kao svetu biljku i kao začin. Kao ljekovita biljka u upotrebi je neprekidno već od antičkih vremena. O toj ljekovitoj biljci piše grčki ljekar Dioskorides, koji je niz godina služio kao vojni ljekar bliskoistočnih rimskih legija. U Bibliji čitamo da su u Hristovo vrijeme rutvicu uzgajali i njegovali u vrtovima Jerusalima.
"Ne mogu dovoljno opisati snagu i ljekovitost rutvice, kako ona djeluje izvana i iznutra. Iako je zbog njenog jakog i neugodnog mirisa, te gorkog okusa prvenstveno upotrebljavaju u medicini, zbog svojih odlika postala je i sastavni dio kuhinje.
Ona uzima očima tamu i maglovitost, te daje vedrinu licu. Zato je danas u svojoj prehrani uzimaju umjetnici, vajari i slikari", pisao je švajcarski ljekar Tabernaemontanus.
Listovi specifičnog mirisa
U Njemačkoj je dodaju umacima i marinadama, dok se kod nas najčešće dodaje rakijama. Lat. ruta graveolens je višegodišnja sredozemna biljka sa mnogobrojnim žlijezdama u kojima se nalazi eterično ulje. Raste najčešće oko naselja, uz puteve, po živicama i sl. Kao ljekovita biljka uzgaja se i u unutrašnjosti, gdje se mora zaštititi od preniskih temperatura.
Stablo joj je uspravno, polugrmasto, do jedan metar visine. Listovi su naizmjenični, bez zalizaka, zeleno-plavičaste ili žućkaste boje. Žućkasti cvjetovi čine cvjetnu gronju s konkavnim laticama, valovitim i nazubljenim.
Cvjeta od maja do jula, a bere se od maja do avgusta. Listovi imaju svojevrstan miris i ljuto-oštar, pomalo gorkast ukus. Drugi nazivi su joj ruta, rutvača, sedef i sedefčić.
U ljekovite svrhe koristi se lišće i rascvjetana biljka, bez korijena. Listovi se beru prije cvjetanja i suše na toplijem i prozračnom mjestu. Tada, usljed hlapljenja ulja smještenog u žlijezdama zeljastog dijela biljke, ispušta prodoran miris. Kao lijek koristi se u obliku praška, čaja, tekućeg ekstrakta i kao tinktura.
Sadrži eterično ulje furanokumarine, alkaloide kinolinskog tipa, kao i rutin tj. flavonski glikozid po kojem biljka dobija i ime. Ima isto dejstvo kao i vitamin P, utiče na fragilnost kapilara, smanjuje njihovu propusnost i uopšte smanjuje propusnost površinskih slojeva ćelija.
Koristi se u cijelom nizu indikacija u kojima postoje krvarenja i povećane tenzije ka krvarenjima kao posljedica smanjene rezistencije kapilara. Biljka ima mnogo mliječnog soka u sebi koji se koristi protiv bradavica i kurijih očiju.
Ljekovita svojstva
Koristi se kao začin, ali u veoma malim količinama, što zbog intenzivnog mirisa i ukusa, što zbog činjenice da veće količine loše utiču na crijeva, a može doći i do oticanja jezika! U narodnoj medicini ima vrlo široku primjenu i to za pospješenje probave, kao diuretik za pospješivanje izlučivanja znoja i mokraće, kod lupanja srca, kod reume i gihta, za regulaciju menstrualnog ciklusa i kod bolesti materice. Uspješno odstranjuje nametnike i parazite u crijevima, pomaže uklanjanju nesvjestice, uklanja zastoj u venskom sistemu.
U zapadnoj medicini se koristi i za regulaciju krvnog pritiska, tumora, zubobolje itd., a u homeopatiji za liječenje ukočenosti mišića i tetiva, te povreda i trauma, išijasa, bolova u krstima, artritičnih bolova i dr. Muhe, stjenice, buve i zmije bježe iz vrta u kojem raste rutvica, a samo nekoliko njenih listova u ormaru uspješno djeluje protiv moljaca.
Morate biti oprezni s rutvicom, jer ona kod nekih ljudi izaziva jaku alergiju - svrab i oticanje u licu i oko očiju. Osjetljive i alergične osobe treba da je beru u rukavicama. Trudnice nikako ne smiju upotrebljavati tu biljku, jer izaziva pobačaj!
Recepti
Čaj - Osušene listiće preliti vrelom vodom u razmjeri kašičicu listića rutvice preliti šoljicom vode. Povremeno promiješati i procijediti. Piti tri puta dnevno po šoljicu čaja. Služi kao sredstvo za smirenje. Oprezniji će listiće rutvice pomiješati s lišćem matičnjaka, gloga ili još bolje valerijane. Učinak će biti bolji i smirujući.
Sok - Iz svježe ubranog, uglavnom mladog lišća rutvice iscijediti sok mehaničkim načinom. To je sirovina za jačanje žila i smanjivanje krvnog pritiska u arterijama. Na početku terapije preporučljivo je upotrijebiti razrijeđeni sok. Obloge i ostala doziranja neka odredi ljekar, jer primjena na svoju ruku može biti rizična. Naime, rutvica je ljekovita, ali i opasna tj. otrovna biljka. Sok iscijeđen iz svježe biljke maže se po bradavicama i one iščezavaju.
Ulje - Dvije kašike rutvice i dvije kašike crvenog luka kuvate 10 do 15 minuta u četvrtini litra hladno prešanog maslinovog ulja. Dobijenim uljem liječe se upaljeni i otekli ušni kanali. Nekoliko dana nakapavate u uvo po nekoliko kapi dva do tri puta dnevno.
Maslo - Pregršt suve rutvice lagano kuvate 30 minuta u 250 gr svježeg maslaca. Procijedite ga i imate izvanredan lijek protiv šumova u ušima. Po nekoliko puta dnevno stavljajte u uvo nekoliko kapi ovog otopljenog masla i za tri dana će nestati i najjači šumovi.
Para - četiri kašike svježe ili suve rutvice kuvate u 1/4 litra jabučnog sirćeta i preko lijevka puštate toplu paru da ulazi u uvo. Ovu kuru provodite dva do tri puta dnevno, od pet do sedam dana, kao izvanredan lijek ako neko slabo čuje.
Čajna mješavina - Po 20 gr rutvice, metvice i odoljena, po 30 gr cvijeta crvenog gloga i imele i 10 gr kima. Malu kašiku ove mješavine prelijete šoljicom hladne vode i nakon 12 sati podgrijete. Taj čaj pijte topao, dvije do tri šoljice dnevno, u laganim gutljajima.