Berlinska glavna željeznička stanica ili Berlin Hauptbahnhof sagrađena je u samom centru grada, na mjestu nekadašnje Lehrter stanice. Nalazi se u neposrednoj blizini Rajhstaga i kompleksa novih vladinih zgrada, duž nekadašnjeg Berlinskog zida.
Otvorena je i puštena u saobraćaj 28. maja 2006. svečanom ceremonijom uz prisustvo njemačke kancelarke Angele Merkel i berlinskog gradonačelnika Klausa Vovereita.
Sagrađena je prema projektu njemačkog arhitekta Majnharda fon Gerkena i ubraja se u najveće, najljepše, ali i najskuplje željezničke stanice na svijetu. Njena izgradnja koštala je oko 700 miliona evra, ne računajući infrastrukturu, tunel za put i povezivanje s podzemnom željeznicom.
Petospratna čelična stanica s prozirnim krovom od 9.117 staklenih ploča zamišljena je već u ranim danima njemačkog ujedinjenja, a planirana je za svakodnevno saobraćanje 1.100 vozova i 240.000 putnika.
Stanicom prolazi šest želježničkih linija koje povezuju istok i zapad, a 15 metara ispod zemlje prolazi osam linija u pravcu sjever - jug. Čak 43 staklena lifta i 54 pokretne trake putnike vode u šoping centar u kojem se, na tri nivoa nalazi više od 80 trgovina, restorana i ugostiteljskih objekata sa oko 900 zaposlenih.
Od Lehrtera do moderne građevine
Željeznička pruga Lehrter, duga 239 km, građena je od 1868. do 1871. te je njome Berlin povezan s Hanoverom. Nazvana je po mjestu Lehrte koje je bilo prvo željezničko čvorište na hanoverskom području.
U suprotnosti s dotadašnjom praksom izgradnje željezničkih zgrada, uglavnom od opeka, ovoj je bio namijenjen reprezentativni izgled i stil francuske neorenesanse.
Upravo zbog njene raskošne arhitekture, ova stanica nazivana je dvorcem među željezničkim stanicama. Posebno bogato ukrašeno bilo je glavno pročelje na zapadnoj strani.
Jednobrodna hala bila je duga 188 i široka 38 m, te prekrivena čeličnim bačvastim svodom. U smjeru zapada i istoka protezalo se po jedno dugačko krilo zgrade, a stanica je bila funkcionalno podijeljena na dolaznu platformu na zapadnoj i odlaznu na istočnoj strani.
Petnaestog maja 1882. puštena je tzv. berlinska gradska željeznica, koja je sa četiri pruge povezivala gradske četvrti u smjeru istok - zapad. Sa ove stanice krenuo je i željeznički saobraćaj prema Hamburgu, sjeverozapadu Njemačke i Skandinaviji. Lehrter Bahnhof je bio poznat i po brzini. Već 1872. ovom prugom vozovi su išli brzinom 90 km/h.
U poratno doba stanica je izgubila na svojoj važnosti, budući je bila i zadnja stanica u Zapadnom Berlinu. Sljedeća Berlin Fridrihštrase nalazila se već u sovjetskom sektoru.
Već nakon ujedinjenja 1989, berlinski Senat počeo je s planiranjem novog koncepta Berlina, a na mjestu Lehrter Stadtbahnhofa predviđeno je novo, savremeno čvorište s priključkom na berlinsku gradsku i podzemnu željeznicu.
U junu 1992. Vlada Savezne Republike Njemačke donijela je odluku o izgradnji nove glavne željezničke stanice na mjestu stare Lehrter. Godine 1995. započeta je gradnja tunela Tiergarten, koji je dovršen 2005. s posljednjim radovima ispod Lehrter Bahnhofa.
Tunel se sastoji od četiri cijevi za međugradski i regionalni saobraćaj, dvije cijevi za podzemnu željeznicu, te od jednog putničkog tunela, koji se prozračuje preko šezdesetmetarskog tornja sagrađenog 2004. godine.
Pri gradnji tunela preusmjeren je i tok rijeke Spree. Godine 2001. započeta je izgradnja mostova za novi pravac gradske željeznice, a 2002. počeli su radovi na izgradnji krova. Postavljanje čelično-staklene konstrukcije krova bio je posebno težak zadatak, a tokom izvođenja radova staklena površina krova smanjena je za 100 m.
Godine 2003. završeni su mostovi i glavna hala, čime je mogao biti uspostavljen saobraćaj preko novog pravca. Srušen je i stari Lehrter Stadtbahnhof koji je stajao tačno pred gradilištem nove stanice.
Dvadeset šestog maja 2006. glavna željeznička stanica svečano je otvorena. Za otvorenje je priređen spektakl pod nazivom "Simfonija svjetla", a 27. maja održano je nekoliko koncerata i različitih priredbi i na drugim novim stanicama Gesundbrunen, Potsdamer Platz i Berlin Sudkreuz. Međugradski saobraćaj službeno je počeo 28. maja.
Ponos glavnog grada Njemačke
Saobraćaj se odvija na pet nivoa: glavne platforme su dva kolosijeka gradske željeznice na mostovima, 10 m višim od nivoa ulica, kao i četiri kolosijeka koji se protežu 15 m ispod površine.
Peroni u priključenom tunelu Tiergarten vode ispod rijeke Spree u smjeru juga i potom, prolazeći pored Rajhstaga, završavaju na južnom rubu Potsdamer Platza. U pravcu sjevera podzemno su povezani sa sjevernim saobraćajnim prstenom. Predviđena je i stanica podzemne željeznice U-55.
Mostovi gradske željeznice dugi su 450 m. Savijeni su u tlocrtu prateći smjer linija gradske željeznice i šire se sa četiri na šest platformi, kao i dodatni kolosijeci širine od 39 do 66 m.
Ovi mostovi protežu se nad riječnom lukom na stubovima od 60 m. Konstrukcija im se sastoji od luka sa čeličnim cijevima i vijencem betonske grede. Spojevi čeličnih cijevi prvi put su na svijetu izliveni u čeliku.
Glavna hala duga je 321 m i proteže se u smjeru zapad - istok. Zatvara je savijena, mješinasta staklena konstrukcija, bez potpornja, u koju su integrisane solarne ćelije. Hala je široka od 56 do 68 m, a visina joj iznosi 17 m.
Sastoji se od tri dijela od kojih je zapadni dugačak 172, a istočni 107 m. Između njih je 42 m široki i 210 m dugački sjeverno-južni savijeni krov bačvastog svoda. Sjeverno-južni krov ovješen je na dva tornja, koji nadvisuju glavnu halu.