Stari jevrejski hram u starom dijelu Sarajeva jedan je od najvrednijih jevrejskih spomenika kulture u Bosni i Hercegovini i prvi je sakralni objekat sarajevskih Jevreja.
Ovo zdanje, poznato kao i Stara sinagoga, skromnih je dimenzija i obrade, iako se po nekim detaljima i osnovnoj koncepciji dispozicije nazire sličnost sa arhitekturom hramova Španije. Njegova arhitektonska forma je skladna i čista. Danas je to biser arhitekture u kojem se nalazi Muzej Jevreja BiH, otvoren 1966. godine, a jednom godišnje se u njemu obavljaju i molitve.
Gradnja objekta je počela 1581. godine, ali zbog požara koji su više puta bjesnili Sarajevom, do danas nije zadržao svoj prvobitni izgled. Ostali su temelji iz doba gradnje i nekoliko stubova.
"Bježeći iz Španije 1492. godine, kada im je naređeno da za tri dana moraju napustiti svoja ognjišta, 300.000 Jevreja je otišlo na različite strane svijeta. Njih 100.000 je utočište našlo u Otomanskom carstu, u kojem je sultan Bajazit Drugi izdao svojim namjesnicima zapovijed da izgnanike ne vraćaju, već da ih najprijaznije prime. Tako je jedna grupa Jevreja pristigla i u Sarajevo 1565. godine", priča nam Mario Kabilja, naš domaćin u Starom jevrejskom hramu.
Kaže da se kvart u kojem je smješten hram i sada, baš kao i nekad davno, zove Velika avlija.
Zdanje ima sličnosti s hramovima u Španiji
"U ovom dijelu Sarajevu su se naselili prvi Jevreji. Ali moram istaći da ovo nije bio geto, već su vrata uvijek bila otvorena, živjeli su u skladu sa muslimanima i drugima koje su ovdje zatekli. Jevreji su imali dućane na Baščaršiji i kasnije su počeli praviti kuće i u drugim dijelovima grada", objašnjava Kabilja.
Kaže da je saglasnost za gradnju Starog jevrejskog hrama dobijena iz Carigrada. Kabilja ističe da zdanje ima sličnosti sa hramovima u Španiji, odakle su protjerani Jevreji, pa se pretpostavlja da su taj izgled ponijeli u svom pamćenju i snovima.
"Hram je izgrađen u pseudomaurskom stilu. Kamen za gradnju je korišten iz okoline Sarajeva. Nekada je blizu Jevrejskog groblja u Kovačićima postojao veliki kamenolom. Iz njega su uzimani blokovi i pravljeni su nadgrobni spomenici jedinstveni u svijetu, pa se pretpostavlja da je i jedan dio tog kamena korišten za gradnju hrama", dodaje Mario Kabilja.
Stari jevrejski hram gorio je nekoliko puta. Najviše je oštećen 1697, a zatim 1788. godine, kada je u Sarajevu izbio požar koji je zahvatio jevrejsku mahalu i okolne mahale i tada se u hramu obrušio krov i popadali su stubovi.
Sinagoga opljačkana i demolirana u Drugom svjetskom ratu
"Za popravku i obnovu sinagoge Jevreji su morali tražiti dozvolu od sultana. Sultanov ferman je stigao 1794. godine, u kome je stajalo da hram ne smije biti "ni za aršin širi, duži i viši" kod obnove. Prema tadašnjim strogim propisima, graditelji nisu smjeli povećati dimenzije. Tokom izgradnje, svod hrama se srušio, pa je zatražena i dobijena dozvola za obnovu 1869. godine iz Carigrada", priča Kabilja.
Obnova hrama trajala je osam godina i objekat je dobio današnji izgled.
"Tokom obnove stubovi su ojačani i dodat je još jedan sprat. Nije poznato kako je jevrejskoj opštini uspjelo da zaobiđe tadašnje zakone i poveća visinu hrama, odnosno, sinagoge. Nadsvođen je sa četiri velike kupole", podsjeća Goran Kabilja.
Početkom 1941. godine Stari jevrejski hram opljačkan je i demoliran.
"Poslije toga, u toku Drugog svjetskog rata, služio je kao zatvor za Jevreje. Odavde su deportovani u logore, u Hrvatsku u Jasenovac, Đakovo, Novu Gradišku, a zatim u Aušvic i druge. U sinagogi je jedno vrijeme bila štala za konje. Toliko su nacisti u to vrijeme ponižavali Jevreje", kaže Mario Kabilja. napominjući da je u BiH tokom Drugog svjetskog rata ubijeno 12.000 Jevreja, a danas ih u cijeloj BiH živi oko 1.000.
Zatvoreno dvorište, galerije na masivnim stubovima
Stari jevrejski hram je četvorougaona građevina, orijentirana pravcu sjever - jug, koja ima prizemlje, prvi i drugi sprat. U sklopu objekta je kaldrmisano dvorište koje je sa svih strana zatvoreno. Zdanje ima masivne stubove na kojima se nalaze galerije. Dominira težina i volumen kamenih struktura. Građena je od pritesanog i polupritesanog kamena, a debljina zidova je 110 centimetara.
U skladu sa tradicijom iz Španije, oltar sa škrinjom za Toru, kao i propovjedaonica, nalaze se u južnom dijelu objekta, odnosno na južnoj fasadi. Stara sinagoga ima 26 prozora i sva stolarija je od drveta.
"Kod Jevreja na molitvama su odvojene žene od muškaraca. Prvobitno one su bile na spratu, a muškarci u prizemlju. Sada se i jedni i drugi mole u prizemlju, s tim da su žene sa jedne, a muškarci sa druge strane. Ovdje se molitve obavljaju za Jevrejsku novu godinu. Inače, kod Jevreja nema likova i kipova. Vjeruju u Boga koga ne vide. Sve snage su usmjerili na ovdašnji život, ali vjeruju i u onaj poslije smrti", priča nam Mario Kabilja dok obilazimo prizemlje hrama.
Na prvom spratu su eksponati koji "govore" o nekadašnjem načinu življenja Jevreja u Sarajevu, sa detaljima o limarskom i atarskom zanatu i odjeći koju su nosili.
Stalna postavka o stradanju jevrejskog stanovništva
"Atarski dućan je zapravo biljna apoteka. Jevreji koji su bili u Sarajevu među prvima su donijeli taj zanat. Bavili su se lijekovima, travama i jedan od atarskih dućana na čaršiji u Saračima je bio 300 godina vlasništvo jevrejske porodice Papo. Danas ga nema. I limarski zanat su među prvima donijeli u Sarajevo", ističe Kabilja.
Na drugom spratu Stare sinagoge je podsjetnik na stradanja Jevreja u Drugom svjetskom ratu. Između ostalog, izložena je knjiga o 12.000 ubijenih Jevreja, sablasna ženska logorska haljina, te više fotografija o egzekuciji i progonu Jevreja.
"Posjećenost muzeja je više nego dobra. U proteklom ratu hram je bio depo Muzeja Sarajeva, bilo je potrebna sanacija, pa je Muzej Jevreja BiH ponovo otvoren 2004. godine", rekao je Mario Kabilja dodavši da su im stranci najčešći posjetioci.
U Sarajevu bilo pet sinagoga
Mario Kabilja kaže da je nekada u Sarajevu bilo pet sinagoga, a danas postoje samo dvije.
"Sve zgrade postoje, ali nisu u funkciji. Recimo, zgrada sadašnjeg Bosanskog kulturnog centra je nekada bila najveća sinagoga. Jedna je od najvećih u ovom dijelu Evrope, koja je sagrađena 1930. godine.
Drugi svjetski rat toliko ju je uništio, a Jevrejska zajednica nije imala sredstava da je obnovi i cijeli je prostor poklonjen gradu Sarajevu.
Druga je bila na Mejtašu, ona postoji, ali neko tu stanuje, a treća je gdje je sada galerija "Novi hram". Četvrta je ova, a peta je u Ulici Hamdije Kreševljakovića", isatako je Kabilja.