Budući da je dnevna soba prostorija u kojoj borave svi članovi porodice (i gosti), njeno uređenje je veoma bitno i predstavlja pravi kreativni poduhvat.
I, mada je odabir stila u kome ćemo sobu namjestiti obično najveći problem, postoji nekoliko `caka` o kojima bi trebalo voditi računa kako bi naša dnevna soba bila uspješno uređena, bez obzira na to da li ćemo `kopirati Luja` ili smo se odlučili za minimalizam novog milenijuma.
Soba za opuštanje, zabavu i rad
Prije svega važno je tačno ustanoviti koje će se aktivnosti odvijati u dnevnoj sobi, da li će nam soba služiti prvenstveno za opuštanje, za druženje s prijateljima, kao radni prostor, da li je dnevna soba ujedno i trpezarija i sl. U većini slučajeva, međutim, dnevni boravak je mjesto na kome činimo sve pobrojane aktivnosti. Zato je raspored namještaja od izuzetne važnosti.
Ljudi koji nemaju naviku da primaju goste u svom domu, već se s prijateljima susreću u restoranima ili nekim drugim mjestima, po svoj prilici su oni tipovi čija je dnevna soba predviđena prvenstveno za opuštanje nakon zamornog tempa koji diktira moderna svakodnevica. Za takvu sobu dovoljna je udobna sjedeća garnitura, čija kombinacija zavisi prvenstveno od veličine prostorije. U svakom slučaju, bilo da se radi o trosjedu i dvije fotelje, dva dvosjeda i fotelji, ugaonoj garnituri... potrebno je znati da bi garnitura trebalo da je okrenuta prema najvećem izvoru dnevne svjetlosti (ne prema televizoru!!!), a da je vještačko osvjetljenje prigušeno i da dopire iz pozadine garniture za sjedenje. Ukoliko ukućani imaju naviku da u ovoj prostoriji čitaju, onda bi osvjetljenje trebalo postaviti na pod, ali dovoljno visoko da je je upereno direktno na knjigu.
Sjedenje nasuprot izvoru dnevne svjetlosti zanemarićemo u slučaju kada nam u posjetu dolaze gosti. Gostinjske garniture valjalo bi postaviti tako da sagovornici sjede jedni nasuprot drugima, a da se između njih nalazi stolić za kafu osvijetljen prigušenim snopom svjetlosti postavljene direktno iznad njega (luster s prikrivenim sijalicama).
Današnji tempo života takav je da sve naše poslove ponekad ne možemo dovršiti na radnom mjestu, već posao `nosimo kući`. Pored toga, mnogo je zanimanja u kojima ljudi zapravo `rade od kuće`, što su slučajevi za koje je potrebno u vlastitom domu imati adekvatno uređen radni kutak. Dovoljno velik radni sto i udobna stolica, fleksibilna i medicinski prilagođena našem tijelu sasvim su dovoljan preduslov za dobar radni prostor. Međutim, ono što je presudno za valjanost dijela dnevne sobe koji smo odvojili za naše poslovne aktivnoti jeste svjetlost. Ona bi trebalo da je trojaka - dnevna, plafonska i stona, a posebno je važno da izvor svjetlosti bude direktno uperen na radnu površinu, a ne na osobu koja radi.
Ukoliko je dnevna soba istovremeno i trpezarija, onda je važno pronaći pravo mjesto za sto. U ovom kontekstu potpuno je nebitno da li je sto okrugao ili pravougaon, mali ili veliki. Ono što je bitno jeste da se on nalazi direktno ispod lustera, te da se između stola i zidova (ili neke druge površine) ostavi bar 90 cm razmaka.
Zastrašujuća sobetina
Moderna gradnja u većini slučajeva osmišljena je tako da se dnevnoj sobi pridaje poseban značaj kada je njena veličina u pitanju. Velika dnevna soba jeste poželjna i izgleda ljepše nego ona mala, ali se veoma lako može dogoditi da naprosto `nešto ne štima`, pa se naša prostrana komforna dnevna soba pretvori u zastrašujućeg džina u kome nam nikako nije prijatno. Boje, svjetlost, oblici... sve ima svoju priču.
Preveliku dnevnu sobu nipošto nećemo `utopliti` ukoliko nasred nje postavimo crvenu garnituru. Crvena je agresivna boja i nju bi (isto važi i za žutu i narandžastu) trebalo koristiti isključivo u funkciji detalja, jastučića, draperija i sl. Smeđa je, za razliku od crvene, takođe dovoljno tamna da bi se njome popunio prostor, ali je pritom topla i ugodna. Oni koji se odluče za neutralne boje namještaja (bež, bijelu i sl.), za uspješno uređenje svoje dnevne sobe trebalo bi da povedu računa o tome da bež zahtijeva zidove ispunjene slikama (okačenim u istoj ravni) i tepih dovoljno taman da optimalno istakne samu garnituru.
U velikim dnevnim sobama namještaj bi trebalo rasporediti po zonama (zona za sjedenje, za rad, ručavanje...). Najbolje bi bilo zone fizički razdvojiti staklima, paravanima ili akvarijumima. Naravno, nisu sve sobe dovoljno `zahvalne` da biste ih mogli fizički ispregrađivati, pa nam tu u pomoć opet dolazi prije svega raspored. Ukoliko su, na primjer, dnevna soba i trpezarija spojene u jednu prostoriju, onda je najpreporučljivije postaviti garnituru na jedan, a sto za ručavanje na drugi tepih. Saksija s visokim kućnim cvijećem dobar je trik za razdvajanje garniture za opuštanje, od gostinjskog sjedećeg seta, dok boja igra gotovo odlučujuću ulogu. Ukoliko je garnitura za sjedenje nježne roze boje, onda se radna površina može odvojiti kontrastom boja, tako što ćemo izabrati, na primjer, tamnosivi radni sto.