Tisu (taxus baccata) zbog njenih estetskih vrijednosti često sade u parkovima, ali i okućnicama. Poznata je po svom lijepom stasitom habitusu i tamnozelenoj do zlatnožutoj boji iglica. Kora joj je tanka, crvenkastosmeđe boje koja se kod odraslijih primjeraka ljušti u manjim ljuskama.
Grane su duge, vitke, prepunjene otpornim iglicama, a na stablu se mogu zadržati mnogo godina nakon čega ih odbacuje i mijenja novoizraslima, ali uvijek je blistavog i bujnog izgleda.
Izuzetno je pogodna za šišanje i oblikovanje, tako da njegovani primjerci s redovnim orezivanjem mogu nalikovati gustom zelenom zidu. S obzirom na to da raste sporo, radi čega je i kvalitet drveta neupitan, može postići duboku starost. Poznati su primjerci tise stariji od 1.000 i više godina.
Tisa je uglavnom rasprostranjena u sjevernoj hemisferi, od Evrope, Azije, Kavkaza do Sjeverne Amerike, preferirajući sjenovitija šumska područja s većom količinom vlage u vazduhu.
U Americi su tisu skoro istrijebili zbog toga što se smatralo da njen sastojak alkaloid taksin uspješno liječi pojedine vrste tumora. Poslije dobrog terapijskog učinka, djelovanje je postalo kontraproduktivno jer se oštećuju zdrave ćelije.
Jestivi mesnati ovoj, sve ostalo otrovno
Raste kao crnogorični grm ili kao nisko drvo, ali isto zna narasti do 15 metara visine, a deblo dosegne i preko jednog metra u promjeru. Tisa je dvodoma biljka.
To znači da se razvijaju i ženske i muške biljke. Na starijim ženskim biljkama upadaju u oči crveni ili, pak, žuti bobičasti plodovi, ovijeni mesnatim ovojem koji se čak može jesti. M
eđutim, treba dobro paziti da se ne pojede koji djelić sjemenke, koji je izrazito otrovan, kao i svi ostali dijelovi biljke. Naime, svi dijelovi stabla, naročito iglice i mladi izbojci, ali i sjemenke, sadrže otrovni alkaloid taksin koji je koban za srce. Sadržaj otrova povećava se u zimskim mjesecima. Smatra se da su otrovnija muška stabla.
Znakovi trovanja su: raširena zjenica, blijed obraz, vrtoglavica, jaka glavobolja, nepravilan rad srca, po tijelu se pojavljuju crveni krugovi i dolazi do gušenja. Dok otrovana osoba ne dobije stručnu pomoć, treba joj davati mnogo vinske kiseline, kima i pelina.
Ako to ne pomaže treba izazvati povraćanje i dati sredstvo za čišćenje, a zatim mnogo prave kafe. Za dijete je i nekoliko sjemenki otrovno.
S druge strane, tisa je oduvijek cijenjena zbog svog tvrdog kvalitetnog drveta koje je nekada služilo u mnogim djelatnostima.
Od njenog debla su se izrađivali razni alati i drške, služila je kao drvo za izradu čamaca i lukova, korištena je za mnoge namjene u rezbarstvu, tokarstvu, te za izradu namještaja, podova i pokrova za krovišta upravo zbog toga što posječeno drvo čak ni nakon dvadesetak godina nema uobičajenu podložnost truljenju, a posjeduje lijepa dekorativna svojstva.
Vrste i uzgoj
Uzgajaju se razne vrste i oblici tise, koje imaju, zavisno od starosti, razne tipične oblike rasta. Tako na primer taxus baccata fastigijata u mlađem uzrastu raste izrazito stubasto, a u starijim godinama u obliku posude za cvijeće, u širinu.
Sorta fastigijata aurea ima mlade iglice žuto obojene. Za sadnju žive ograde pogodna je sorta raket, a za niske zasade široko rastuća sorta repandens.
Takođe je poznata japanska tisa, koja u svojoj domovini raste kao malo stabalce, dok je kod nas grmolikog rasta, te je vrlo dobra za sadnju živica. U širinu raste i sorta taxus cuspidata nana. Ukrštanjem između taxus baccata i taxus cuspidata nastao je mješanac taxusx media.
Opisane vrste i sorte tise uspijevaju dobro u normalnom baštenskom zemljištu. One podnose puno sunca, ali mogu rasti i razvijati se i na zasjenčenom mjestu.
Treba joj pažljivo odabrati mjesto jer je to dugovječna, tamna biljka koja dio vrta u koji je posađena može pretvoriti u sjenovito i mračno mjesto. Zemljište mora biti dovoljno vlažno, ali ne smije biti prevlažno ili doći do zabarivanja.
Ima odlična regenerativna svojstva, tako da ćete je teško uništiti čak i ako je posječete. Tisa se može isto tako primjenjivati za živice koje se režu kao šimšir. Otporna je na zagađenje, a posebno je dekorativna u doba kada ima plodove.
Može se razmnožavati sjemenom i vegetativno tako što ćete otrgnuti veliki broj mladica s posječenih grana i posaditi ih na sjenovito mjesto.
Stablo tjera zle duhove od kuće
S obzirom na njenu čudnovatu dugovječnost i neobične osobenosti samog drveta, u narodima je oduvijek postojalo uvriježeno mišljenje, ili praznovjerje, da onaj ko posjeduje tisu u blizini doma može mirno odahnuti jer njeno stablo tjera zle duhove.
U nekim krajevima BiH dijelovi tise su se nekada ušivali u komade dječje odjeće, polagali u kolijevku i umetali u rogove životinja kao preventivna zaštita od magije.
Poznato je da je Robin Hud imao luk od tisovine, a još su stari Kelti izrađivali lukove i strelice od tisovine. Vrhove strelica premazivali su otrovom koji su dobili kuvanjem tisinih iglica.
Ljekovito svojstvo
Tisom su se nekada liječile i bolesti mjehura, kašlja, plućnog katara, glista, epilepsije, upale krajnika i difterije. Za takve bolesti danas se koriste neškodljive biljke, pa je gorštaci u današnje vrijeme vjerovatno više ne koriste.
Prije su se sjemenke koristile i kao abortivno i emenagogno sredstvo. Prema kazivanju, četiri do šest usitnjenih sjemenki bilo je dovoljno da se izazove pobačaj. Od crvenog ovoja ploda i danas se pravi ukusan sirup koji prvenstveno služi kao lijek za pluća.