Oblikovanje vrta u jednom smislu je rješavanje različitih logističkih poteškoća. Bez obzira na to koliko je ta faza posla važna i koliko zaokuplja, nikad neće ponuditi ono što dobar vrt čini dobrim, tajni sastojak koji djeluje na nas.
To postižemo onim što nazivamo stilom vrta. Veza između vrta i njegove okoline, i u fizičkom i duhovnom smislu, mora prožimati svaki korak u njegovom stvaranju.
Tradicionalni način
Nacionalni i regionalni stilovi vrtova tradicionalno se rađaju iz okoline. Njihov oblik i materijali koji ih čine dio su lokalnog područja, jer ih je bilo nemoguće prevoziti na veće udaljenosti. Bilo je vrlo teško stvoriti vrt koji nije bio dio geoloških karakteristika područja. Danas o vezi vrta i njegove okoline svakako treba dobro razmisliti.
Izgled pejzaža iznad zemljišta, kao i osobine stijena i različitih slojeva, posljedica su geoloških dešavanja i erozije. Upravo ti faktori ključni su za odvodnjavanje, kvalitet zemljišta i kao konačni proizvod potoke i rijeke nekog geografskog područja.
Flora od trave do šumskih stabala i fauna tek su izraz fizičkih karakteristika područja. Izvan gradova na izgled zemlje utiče poljoprivreda i razne druge djelatnosti, pa tako dobijamo uzorke polja, živice, zidova, ograda i vrtnih vrata. Kad dođe do toga da morate stvoriti vlastiti stil, tradicija je bogata graditeljskim stilovima i materijalima iz kojih možete crpiti nadahnuće.
Nova mjerila
Danas se bez ikakve sumnje teži ka novim procjenama načela o uklapanju vrta u njegovu okolinu, a sve su one povezane s novim stepenom ekološke svijesti. Vrt sa samoniklim cvijećem u Velikoj Britaniji i vrt prerijskog izgleda u Americi dobri su primjeri takvih težnji. Ti se vrtovi odlično uklapaju u okolinu, posebno gdje preoblikovani geološki oblici pomažu integraciji vrta u pejzaž.
Lokalnu notu vrtu daje upotreba i stilizovanje udomaćenih biljnih vrsta. Za prirodni izgled vrta se još početkom 20. vijeka zalagao Jens Jensen. On se za domaće biljne vrste u Illinoisu zanimao u vrijeme kad su se pejzažne arhitekte uglavnom zanosile engleskom "Beaux Arts" školom vrtne arhitekture. Koliko god to izgledalo čudno, engleska tradicija je nekada, ali i danas, imala vrlo veliki, ako ne i presudni uticaj na vrtove širom svijeta.
Biljni materijal i oblikovanje
Za mnoge vrtne i pejzažne arhitekte faza oblikovanja biljaka najpodsticajniji je i najkreativniji dio posla. Svi se mi za nešto posebno zanimamo. Za većinu je naglasak na biljkama, ponekad njihovom rasporedu, ali uglavnom i posebno njihovom uzgoju. Sasvim sigurno je to posljedica vrlo temeljne veze čovjeka s prirodom koja je u svakome od nas izražena do određene mjere. Iako nas biljke zanimaju kao najsnažniji elementi izgleda vrta, u osmišljavanju vrta ih uvodimo tek potkraj tog procesa. Prije njih mora doći nacrt, odnosno okvir u kojem one mogu djelovati.
U uvođenju biljnog materijala postoji hronološki plan kojeg će se pedantni vrtlar držati kako bi svoju zamisao uskladio sa stilom zgrade. Treba naglasiti da danas ima mnoštvo društava koja se bave istraživanjem upotrebe biljaka u pojedinim istorijskim periodima. Neka od njih, na primjer, pokušavaju uzgojiti mnoge vrste iz viktorijanskih cvjetnjaka koje su do danas nestale. Većina nas se, ipak, zadovoljava raspoloživim biljnim materijalom koji samo grubo razvrstavamo u vremenske periode.
"Pravi" vrtovi
Dobro oblikovani vrtovi potekli iz tih tradicija vrlo su nadahnjujući za nas koji težimo usklađivanju vrtova s njihovom okolinom. Italijanski vrt, na primjer, ima mnogo različitih stilskih oblika, ali su upotrijebljene biljne vrste uglavnom nepromijenjene. Isto možemo reći za stilove sa sjevera Francuske, kao i one s juga, oslonjene na sredozemni izbor biljnog materijala. U kalifornijskim vrtovima uvijek je raslo ono što priroda dopušta, pa je zbog toga preživljavalo u tamošnjim klimatskim uslovima. Uspjeh takvih "pravih" vrtova, pustinjskih, tropskih, vodenih, sredozemnih, alpskih ili naprosto prirodnih, njihovu koncepciju zbog toga prije čini pravilom nego izuzetkom.
Stručnjak za hortikulturu pokušaće na svakom mjestu uzgojiti što više biljnih vrsta. Miješanje različitih biljnih oblika i boja ne smeta u postizanju tog cilja. Međutim, izbor isključivo domaćih biljaka za gradske vrtove nerijetko izgleda čudno. Engleskim biljnim vrstama, na primjer, uglavnom nedostaje vizuelna snaga, pa kad se posade pokraj zgrada izgledaju vrlo neugledno. Kao i obično, moramo pronaći srednji put između onoga što je lako pronaći i vlastite intuicije koja nastoji uvesti što vise domaćih vrsta.
Nove tehnologije proširuju i ubrzavaju razvoj i zajedno s novim ekološkim pristupom počinju lomiti kalup u kojem su se evropske pejzažne arhitekte dugo nalazile.