U zimskom periodu, sjetvu i sadnju povrtnih kultura značajnije ograničavaju klimatski faktori. Međutim, kako bi se održao kontinuitet proizvodnje, povrtlari zbog hladnog, kišnog i snježnog vremena prelaze s otvorenih površina na uzgoj povrća u zaštićenim prostorima.
Uz primjenu odgovarajućih zaštitnih mjera, pojedine vrste povrća možemo sijati i na otvorenom, s tim da moramo računati na nešto niže proizvodne rezultate. Iz godine u godinu, zbog promjene klime i naglih temperaturnih razlika, opasnost od šteta izazvanih mrazom sve je veća. S druge strane, u zimskom periodu snijeg nam ne bi trebalo da bude posebno iznenađenje.
Ipak, za tek zasijane i posađene povrtlarske kulture koje se još nisu privikle na nešto oštriju klimu, nagli pad temperature svakako može biti priličan šok. Dok je snježni pokrivač još i koristan, jer predstavlja svojevrstan izolator, mraz je puno opasniji, jer izaziva probleme za sve vrste povrtnih kultura. Dobro nam je poznato kako mraz izaziva pucanje biljnog tkiva, pucanje tla i izbacivanje korijena na površinu, te čak dovodi do potpunog uginuća biljaka.
Ali, hladniji period godine svakako možemo iskoristiti i za jesensku obradu tla u povrtnjaku, ukoliko to već nismo i učinili. Na taj način tlo ostaje grubo obrađeno tokom zime, te se pod uticajem smrzavanja bolje mrvi i time dobija bolju strukturu. Dakle, u proljeće se takvo tlo prije i lakše obradi, čime se povrtnjak adekvatno i pripremi za sađenje povrća.
Uz duboku obradu u tlo ne smijemo zaboraviti unijeti gnojivo, i to organsko i mineralno. Od organskog gnojiva, obično u tlo unosimo stajski gnoj, koji neposredno pred sadnju zahtijevaju sljedeće povrtlarske kulture: paradajz, paprika, patlidžan, krompir, kupus, kelj, karfiol, lubenice, dinje, tikve, krastavci, celer i prasa. S druge strane, mrkva, peršun, bijeli luk, luk, špinat i salata uzgajaju se druge godine nakon unošenja stajskog gnoja, dok se tek treće godine na tim površinama mogu uzgajati pasulj, mahune i grašak.
Ovakav raspored kultura prema osjetljivosti na stajski gnoj i druga organska gnojiva naziva se tropoljni plodored ili tropolje.
Ne smijemo zaboraviti u tlo unijeti i mineralna gnojiva koja su važna za ostvarivanje zadovoljavajućih prinosa i dobre tvrdoće plodova. Pri tome moramo znati kako su pojedine kulture osjetljive na hlor pa se one isključivo gnoje vrstama mineralnih gnojiva u kojima se kalijum nalazi u obliku sulfata. Na hlor su osjetljive sljedeće kulture: paradajz, paprika, krastavci, luk i dinje. Ukoliko to zaboravimo, bićemo krivci preranog početka vegetacije, nepotpunog razvitka listova, uvijanja listova po ivicama, deformisanja listova i hloroze koja izaziva sušenje cijele biljke.