Usmjerava kišnicu, stvara prijatan zvuk i privlači pogled. Japanski kišni lanac praktičan je detalj za odvodnju pretvara u mali vodeni prizor. Ipak, prije postavljanja važno je znati gdje i pod kojim uslovima može zamijeniti klasičnu odvodnu cijev.
Kiša u dvorištu može postati mnogo više od zvučne kulise koju slušamo iz topline doma. Kada se voda s krova, umjesto kroz zatvorenu cijev, spušta niz metalne karike ili niz pažljivo oblikovanih posudica, nastaje prizor koji povezuje arhitekturu, dvorište i ritam vremenskih prilika. Upravo na toj ideji počiva tradicionalno japansko rješenje poznato kao "kusari-doi" - lanac za odvodnju kišnice.
Oluci su važan dio kuće. Oni prikupljaju kišnicu s krova i usmjeravaju je prema odvodima, sprečavajući nekontrolisano slivanje vode niz fasadu. Međutim, pripadajuće vertikalne cijevi često se doživljavaju kao neophodan detalj koji se teško uklapa u zamišljeni izgled spoljašnjosti kuće. Kišni lanac nudi drugačiji pristup, spajajući praktičnu funkciju s dekorativnim efektom.
Umjesto da nestane u zatvorenoj vertikalnoj cijevi, voda se spušta niz povezane metalne karike ili ukrasne elemente. Njeno kretanje postaje vidljivo, a dio kuće koji obično prolazi nezapaženo pretvara se u upečatljiv detalj uz fasadu, terasu ili dvorište, piše Jutarnji list.
Kako funkcioniše japanski kišni lanac?
Princip je jednostavan: lanac se postavlja na mjestu na kojem se voda iz krovnog oluka usmjerava prema tlu, odnosno tamo gdje bi inače počinjala vertikalna odvodna cijev.
Kada počne kiša, voda se spušta niz metalne karike ili prelazi iz jedne ukrasne posudice u drugu, zavisno od izvedbe. Za razliku od klasične cijevi, koja skriva proticanje vode, ovdje njen put postaje sastavni dio doživljaja spoljašnjosti kuće, piše HGIC.
Japanski naziv "kusari-doi" može se prevesti kao "lančani oluk". Riječ je o rješenju koje se u Japanu koristi vijekovima, a može se vidjeti na tradicionalnim kućama i vjerskim objektima.
Danas se primjenjuje i u drugim zemljama, posebno u projektima u kojima se odvodnja kišnice želi estetski povezati s arhitekturom i uređenjem dvorišta.
Dvije vrste kišnih lanaca: Od karika do ukrasnih posudica
Postoje dvije osnovne vrste japanskih kišnih lanaca.
Prvu čine jednostavne metalne karike niz koje voda klizi, dok se druga sastoji od povezanih posudica ili elemenata nalik lijevcima, koji prihvataju vodu i usmjeravaju je prema dolje.
Druga varijanta posebno je upečatljiva tokom kiše, kada prelivanje vode iz jednog elementa u drugi stvara efekat malog vodopada.
Kišni lanci izrađuju se od različitih materijala, među kojima su bakar, aluminijum i nerđajući čelik. Svaki od njih ima posebne estetske karakteristike, ali i različitu otpornost na vremenske uslove.
Zašto je kišni lanac zanimljiv za kuću i dvorište?
Najveća privlačnost kišnog lanca krije se u njegovoj sposobnosti da uobičajeni građevinski detalj pretvori u pažljivo osmišljen ukras spoljašnjosti kuće.
Bakarni lanac može naglasiti toplinu prirodnih materijala na fasadi, dok se jednostavan model od nerđajućeg čelika skladno uklapa u savremenu arhitekturu.
Izbor materijala i oblika tako postaje dio uređenja kuće i njenog neposrednog okruženja.
Lanac može završavati iznad ukrasnog kamenja, plitke posude ili posebno uređene baštenske površine koja prihvata kišnicu.
Tokom kiše takav kutak dobija dodatnu dimenziju. Kretanje vode privlači pogled, a njen zvuk doprinosi prijatnoj atmosferi prostora.
Kišnica se može usmjeriti i u rezervoar te, ako su ispunjeni odgovarajući uslovi, kasnije koristiti za zalivanje biljaka.
Ovakvo rješenje posebno lijepo dolazi do izražaja u dvorištima s prirodnim materijalima, kamenim stazama, ukrasnim travama i zelenilom.
Jednako zanimljivo može izgledati uz verandu ili terasu, gdje se tokom kišnih dana jasnije čuje voda koja se spušta niz njegove elemente.
Pritom je važno razmisliti i o površini ispod lanca. Ona upotpunjuje izgled cijele kompozicije, ali mora biti sposobna da prihvati pristiglu vodu.
Može li kišni lanac potpuno zamijeniti klasični oluk?
Prije postavljanja važno je razjasniti jednu razliku: kišni lanac uglavnom zamjenjuje vertikalnu odvodnu cijev, a ne cjelokupan sistem oluka.
Krovni oluk i dalje prikuplja kišnicu i dovodi je do mjesta na kojem počinje lanac.
Postoje i ograničenja koja treba uzeti u obzir.
Tokom obilnih padavina dio vode može se prelivati izvan karika ili posudica, dok je vjetar može raspršivati prema fasadi.
Zbog toga sistem treba pravilno dimenzionisati, lanac sigurno pričvrstiti i, prema potrebi, dodatno učvrstiti te obezbijediti da se voda pri dnu odvodi dalje od temelja kuće.
Modeli s posudicama po pravilu bolje prihvataju i usmjeravaju vodu od jednostavnih lanaca s karikama, ali izbor mora odgovarati mjestu postavljanja i količini vode koju treba odvesti.
Prilikom planiranja važna je i udaljenost od fasade jer prskanje može predstavljati problem ako lanac visi preblizu zidu, vratima ili prozorima.
Na šta treba obratiti pažnju prilikom postavljanja?
Ako voda pada direktno na tlo bez odgovarajućeg prihvata i odvoda, može izazvati zadržavanje vlage i eroziju zemljišta.
Zato se kišni lanac postavlja iznad pravilno izvedene drenažne površine, kamene podloge ili rezervoara s riješenim odvodom viška vode.
U područjima s obilnim padavinama klasična odvodna cijev može biti pouzdaniji izbor, a zavisno od projekta, moguće je kombinovati oba rješenja.
Važno je voditi računa i o zimskim uslovima, jer se pri niskim temperaturama voda na lancu može zalediti, što povećava njegovo opterećenje i može otežati odvodnju.
Kišni lanac zato je detalj čija ljepota dolazi do punog izražaja tek kada je dobro osmišljena i njegova praktična strana.
Uz odgovarajuće mjesto, sigurno pričvršćivanje i pravilno riješenu odvodnju, kiša postaje vidljiv i čujan dio arhitekture - mali vodeni prizor koji oživi sa svakim pljuskom.