Nakit koji radim ima dušu. On je specifičan i jedinstven i ispunjen je ljubavlju, emocijama, srcem, dušom... I stvarno, čovjek kad ovo radi u to unosi cijelog sebe, počinje priču Bojan Benić, filigranista iz Laktaša, jedan od rijetkih majstora koji njeguje ovu juvelirsku tehniku u Bosni i Hercegovini.
Obuku je završio u Makedoniji kod poznatog makedonskog majstora novije generacije Elene Popovske, pri Zanatskoj komori Skoplje. Jedno vrijeme ovim poslom se bavio u Makedoniji, gdje je uglavnom radio sakralne predmete, krstove, kandila, okove za manje knjižice, upaljače, ali i nakit.
Prošle godine se vratio iz Makedonije u Laktaše.
"Filigran je stara juvelirska tehnika. Arheološki nalazi datiraju čak iz vremena Mesopotamije, pronalaženi su komadi nakita u zlatu, srebru i nekim drugim legurama. Naravno, tada je to bilo dosta primitivnije, međutim nastavlja svoju istoriju sve do današnjih dana. Bilo je uspona i padova", objašnjava Benić i dodaje da je jedno vrijeme filigran potpuno nestao sa svjetske scene.
Riječ filigran, kaže, sastoji se od dvije latinske riječi: filum i granum, što znači niti ili žica i granula.
"To samo po sebi govori šta je pravi filigran ili takozvani vazdušasti filigran da se radi sa tankim nitima srebrne ili zlatne žice, rjeđe platine, još rjeđe bakra, a zna se i s njim raditi, kombinovanjem motiva sa debljim i tanjim žicama, sa srebrnim granulama raznih dimenzija. Kao juvelirska tehnika dozvoljava ugradnju i dragog i poludragog kamenja i nekih drugih materijala, što zavisi od onoga ko radi", rekao je Benić.
Priznaje da nekad osjeti da "mu nije dan", te da tada sve ostavi i radi kasnije.
"Za izradu, primjera radi, jedne narukvice treba veliko strpljenje jer se sastoji od 100, pa i više sitnih dijelova koji se ugrađuju", pojašnjava Benić.
Kaže da vrijeme izrade zavisi od motivacije.
"Kad imam neki dobar razlog da nešto napravim, ako mi je ta osoba izuzetno draga, to se radi u jednom dahu. Traje dannoć dok se ne završi. I što više dobija konačan oblik, to mi je draže raditi. Otprilike, od ideje do realizacije treba oko sedam dana. Zavisi od komada", naglašava Benić.
Kaže da voli svoj posao i zbog toga mu ništa u njemu nije komplikovano. Najzahtjevniji, najstresniji posao je taj dio kada se ti elementi sastavljaju toplim lemljenjem, odnosno varenjem.
"Jednostavno se pomoću brenera ti elementi spajaju posredstvom srebrnih legura kao što je srebrni prah. Najčešće do kvarova dolazi tad. Možete da poznajete materijal u dušu, međutim negdje u toj žici, u materijalu, desi se vazdušni džepić, mjehurić, to jeste čisto srebro, ali jedan hiljaditi dio može da utiče da se jedan element otopi, poluotopi, da izgubi svoj izgled. Onda se taj element mijenja, bar u mom slučaju, izbaci se, zamijeni drugim, ili se čitav proizvod radi nanovo", priča Benić.
Priprema repromaterijala je, prema njegovim riječima, mnogo teža. Srebro mu dođe u granulama ili komadima, zbog čega se prvo otopi na visokoj temperaturi da se izlije u kalupe, pa se nakon toga izvlači u željeni oblik, srebrna žica ili ploča.
"To je fizički teško, međutim ne iziskuje nikakvu kreativnost i tu rijetko dolazi do grešaka", pojašnjava Benić.
Ponekad se ljudi filigranom bave i iz hobija, ali je u pitanju skup hobi jer, prema riječima Benića, za opremanje osnovne radionice potrebna su velika novčana sredstva.
"Kod nas se alat ne može nabaviti ili vrlo teško. Većinom se nabavlja iz inostranstva, cijene su dosta visoke, osnovne pincete kojima se radi, mota, koje imaju i relativno kratak životni vijek, mogu se uništiti za deset dana", ističe Benić.
Kako kaže, naš narod nije edukovan i ne zna pravu vrijednost filigrana.
"To je komad nakita koji se prenosi sa koljeno na koljeno, sa bake na unuku. Filigranski nakit nije nakit za svaki dan, to je koktel nakit, odnosno osjetljiv nakit", ističe Benić.
Dodaje da je donedavno mislio da je jedini koji se bavi izradom filigrana na području RS, ali je saznao da se time bavi i jedan prota iz Bosanskog Kobaša.
Prema njegovim riječima, u Sarajevu postoje dvijetri porodice koje se bave izradom filigrana i čuvaju tradiciju.
Ovaj tridesettrogodišnjak član je Udruženja kreativaca "Draganasgarden".
