Izgledati svakoga dana kao dame sa naslovnica modnih časopisa, fotografisati se u savršenim odjevnim kombinacijama, biti besprijekorno našminkana i još zarađivati od toga - to je san, ako ne svake, onda bar većine žena.
Ipak, Banjalučanka Bojana Mutić, autorka stranice "Moda i tako to", koja živi taj san, priča kako to često zna biti prava noćna mora. Popularna modna blogerka, u čiji sud vjeruje nešto manje od 30.000 žena, priznaje da joj je dan od 24 časa prekratak.
"Radim po cijelu noć i spavam od devet ujutro do podne. Jedini dan kada se ponašam relativno normalno je srijeda - moj dan za snimanje svih materijala koje možete da vidite na 'Modi'", navodi ona. I pored toga, ističe da joj ne nedostaje ni snage, ni volje ni energije za rad. "Jednostavno, meni treba dan koji traje 50 sati", govori Mutićeva.
O tome na šta najradije troši novac, od koga traži mišljenje kada je u dilemi i kako ublažiti grižu savjesti zbog nepromišljenog ili pretjeranog šopinga govori za "Nezavisne".
NN: Hiljadama žena koje Vas prate to što radite izgleda kao posao iz snova. Koliko je zaista tako, odnosno da li je to Vaš posao iz snova?
MUTIĆ: Iskreno sumnjam da bilo kome ovo što radim izgleda kao posao iz snova, ako je samo na trenutak promislio o tome koliko vremena treba da se u jednoj radnoj sedmici edituje u prosjeku 200 fotografija, snime i montiraju dva ili tri video-zapisa, odgovori na preko 100 poruka i komentara, napiše desetak obimnih tekstova, istovremeno neprekidno komunicirajući i s pratiocima i s klijentima, kuvajući ručak, perući veš "i tako to", i sve to raditi svaki dan, bez obzira na to da li je srijeda, nedjelja ili Božić, podne ili tri ujutro, imate temperaturu 40, vi ili dijete, ili ste možda zaglavili u bolnici... Svoje obaveze izvršavam bez obzira na okolnosti u kojima se nađem, a taj nivo odgovornosti nije tako česta pojava danas, jer ljudi kod nas i dalje funkcionišu po principu da nešto ne mogu uraditi jer im je loš horoskop za taj dan ili su "oprali kosu". Onaj ko redovno prati "Modu", mogao je primijetiti kontinuitet i predanost o kojoj (bez lažne skromnosti) govorim, ali pominjem to samo u kontekstu izraza "posao iz snova".
To je posao iz noćnih mora, ako ćemo kao mjernu jedinicu koristiti sate i trud utrošene u njegovo obavljanje. Ali, ako volite ono što radite - iako je to najotrcanija fraza na svijetu, istinita je - onda vam to ne pada teško, jer samo kada nešto ludo volite, možete toliko da se dajete, bez rezerve, ustezanja i kajanja.
NN: Koliko ljudi stoji iza "Mode i tako to" i ima li neko od koga tražite savjete i mišljenja? Čiji Vam je sud najvažniji?
MUTIĆ: Shvatiću ovo pitanje kao kompliment. Iza "Mode" stoji samo jedan "ljud", to sam ja. Kako je posrijedi kategorija "personal blog", nemoguće je drugačije, ili bar ja nisam našla način da se organizujem drugačije, pa sama, logično, pišem sve tekstove, sama se spremam za snimanja, friziram i šminkam, pripremam "scenario", a često i scenografiju, režiram, montiram video-zapise, editujem fotografije, odgovaram na poruke i komentare na Facebook stranici, Instagram profilu, YouTube kanalu, web stranici, na mailu, radim analize, statistike i izvještaje za preko 100 klijenata mjesečno, telefoniram, dubim na glavi sve u svemu.
Savjet i mišljenje tražim od svojih najbližih - doslovno. Dok kucam tekst ili editujem video, uhvatiću za rukav bilo koga od ukućana, ko mi je u blizini, da mi kaže svoje mišljenje. Najčešće muža, koji je naravno potpuno nezainteresovan za tu tematiku i blage veze nema ni šta ga pitam. Odgovori su mu uvijek surovo iskreni, ali meni takvo mišljenje najviše znači, i ako ga već ne poslušam, onda se zainatim da ga ubijedim u suprotno. Mimo "najbližih", najčešće naravno konsultujem one najbliskije - sestru ili prijateljice, u našoj internoj viber grupi. U svakom slučaju, važno mi je mišljenje skoro svake moje osobe.
NN: Svakodnevno objavljujete mnoštvo stvari i pri tome su sve Vaše rečenice pune pozitivne energije... Odakle crpite snagu i šta Vas pokreće u životu i poslu?
MUTIĆ: Ne znam. Uvijek sam bila hiperaktivna, ali s godinama je sve gore i gore! Ha-ha-ha! Rekla bih da sam ja radosna osoba. Ne srećna - radost i sreća naravno nisu ista stvar - ja se prosto djetinjasto radujem svakoj sitnici, svakom danu svog života, svemu! Ne znam zašto je tako. Ja sam jedna vesela ženica, kojoj život nije dao mnogo razloga za tu veselost i zato mislim da je posrijedi stvar karaktera. Urođenih osobina, ali i onih stečenih... Negdje sam pročitala da u životu dajete od sebe i volite onoliko koliko ste dobili i bili voljeni kao dijete. Ja sam imala veoma srećno djetinjstvo, bilo je lijepo kao san, i voljela bih da je moglo trajati zauvijek. Mislim da me ta sreća, iako je bila davno, još održava živom u mom petarpanovskom entuzijazmu.
NN: Poznato je da volite da kupujete, ali šta je to na šta ste najslabiji, na šta ste spremni dati i posljednju marku?
MUTIĆ: Ja sam slaba na sve! Ja sam, slaba na kupovanje valjda. Skičim od sreće kad ugledam lijep privjesak za ključeve, papirne modle za mafine, šešir, peškir, cipele, luster, torbu, sliku, vazu, haljinu, sve što je lijepo meni je lijepo i spremna sam dati posljednju marku samo ako je neko bio toliko dobar da napravi nešto dovoljno lijepo i to okači u izlog kraj kojeg ću proći.
NN: Gdje završava odjeća koja Vam ne odgovara, izađe iz mode, i koliko se teško rastajete od "starih" krpica?
MUTIĆ: Postoji odjeća za koju sam emotivno vezana, jer je kupljena ili obučena s određenim razlogom i namjenom, i čuvam je bez obzira na to što je odavno nenosiva. Postoji čak i odjeća koja je namjenski kupljena za događaje koji se nikada nisu ni desili, ali ne mogu se odreći svojih uspomena, to visi u ormaru i podsjeća me da nisam normalna.
Ono što mi nije priraslo srcu, već mi je prosto premaleno ili veliko, ili mi se više ne dopada, prosljeđujem sestrama i prijateljicama. A teško se rastajem od svake te krpe, jer iako patim od ozbiljne amnezije u posljednje vrijeme, baš svake kupovine se sjećam, kada, kako i zašto sam nešto kupila, gdje sam to nosila s kim sam bila...
NN: Napisali ste: "Ja kad god objavim neki post na 'Modi', nečiji muž bankrotira". Šta biste savjetovali djevojkama, kako se riješiti griže savjesti zbog pretjeranog ili nepromišljenog šopinga?
MUTIĆ: Pojma nemam. Ja radim kao konj za svaku marku koju potrošim, tako da ne mogu reći da me peče savjest. Nekako sam ljuta na sebe jer nemilice i s ćeifom trošim novac koji teškom mukom zaradim, što je zaista čudno. Da trošim tuđi novac, ne znam da li bi mi bilo gore, vjerovatno bi...
A smatram sebe poprilično racionalnom i strogom osobom i zaista ne znam šta mi je s tim kupovanjem, zašto sam toliko poremećena, pa nemam ni savjet kako se riješiti te glupe potrebe, ili ako je se već ne možemo riješiti, kako da prevaziđemo problem griže savjesti. Da budemo dobri ljudi, činimo dobra djela i "radimo kao konj", dajemo sve od sebe, volimo druge ljude i budemo ljubazni, i onda mislim da je u redu da bankrotiramo svaki dan.
TRENDOVI U 2019.
BOJA: Pantone living coral
UZORAK: tie dye i snake print
MATERIJAL: svila, saten i crochet
DODACI: cipele sa četvrtastim vrhom, patike sa bijelim đonom (tenisice), nakit i naočale s uzorkom kornjačevine, torbe od bambusa
Strah od požara i provalnika
NN: Strahujete li od provalnika koji nosi Vaš konfekcijski broj?
MUTIĆ: Vi imate nadnaravne moći! Da, često pomislim na provalnike, ali kako je to tehnički neizvodivo jer sam u kući 24 sata dnevno svaki dan sa djecom, mamom, tetama... onda sam svoju fobiju prebacila na pomisao da će se desiti požar, potres i slično, i počela sam ozbiljno da se bavim mišlju šta bih iz ormara prvo spasila, nakon što zbrinem ukućane, naravno.
Žena mora biti bar čista i njegovana
NN: Šta je to što, prema Vašem mišljenju, svaka žena treba i može da uradi za sebe? Kakva "ne smije" izaći iz kuće?
MUTIĆ: Mislim da svi znamo kakav izgled podrazumijeva riječ pristojno. Velika većina. Stvar je zdravog razuma, a ne razumijevanja u modu ili makeup. Žena mora biti čista, njegovana, uredne kose, lica i ruku, u čistoj odjeći i obući. Bar toliko!
Zvuči kao da nabrajam stavke koje se podrazumijevaju, ali s obzirom na to kakve žene srećem na ulici u posljednje vrijeme, i to su izgleda postale vanredne kategorije, jer odjednom svi teže tobožnjoj udobnosti, ležernosti i komformizmu koji, potpuno pogrešno, izjednačavaju s onim što se naziva cool, tj. smatraju da su "iznad tih gluposti", kojima ja posvećujem pažnju je l', a posrijedi su - možda će zvučati grubo, ali nemam bolji ni ljepši izraz - samo neurednost, lijenost i beterluk i to nikakve veze nema s nečijim izborom da bude cool. I za cool se trebaš potruditi.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
