Ljepota

Dizajnerka Nataša Šarić: Kič ne smije urušiti vrijednost mode

Dizajnerka Nataša Šarić: Kič ne smije urušiti vrijednost mode
Foto: M. OBRADOVIĆ | Dizajnerka Nataša Šarić: Kič ne smije urušiti vrednost mode

Nataša Šarić je istaknuta modna dizajnerka koja je svojim umjetničkim izrazom uspjela da obezbijedi svoje mjesto na najpoznatijim svjetskim modnim pistama, a kako kaže, njena najveća inspiracija u stvaranju modnih kreacija jeste geometrija i uopšteno matematika.

Njena igra sa kreacijama predstavljena je u kombinaciji crne i bijele boje, a mišljenja je da umjetnost treba da bude inovativna i baš to je ljepota njene mode. Osim projekata koje je predstavila u svijetu, radila je i nekoliko njih u Banjaluci, a iz grada na Vrbasu nosi samo najljepše utiske. Za nju dizajn podrazumijeva prvenstveno istraživački rad, pa tek onda umjetničko oblikovanje, a u intervjuu za "Nezavisne" Šarićeva govori o inspiraciji, borbi umjetnosti sa kičom, modi u današnjici i položaju modnih kreatora na našim prostorima.

NN: Jedna od najprisutnijih inspiracija u Vašem modnom izrazu je geometrija. Na koji način pronalazite inspiraciju u matematici, šta to znači u stvari za Vas i kako to na kraju pokazujete na odjeći?

ŠARIĆ: Jedna od najprisutnijih inspiracija u mom modnom izrazu je geometrija. Fascinirana sam matematikom, tj. geometrijom, i to se može videti kroz etape moga rada. Strašno sam posvećena geometriji i u izvesnom smislu nisam odstupila ni danas mada sam krenula drugim pravcima. Svi ti sastojci su sabrani čineći moje kolekcije zanimljivim i uvek njima pokazujem oblike postupka kreiranja odeće koje stalno imam u vidu. Sve je matematički predvidivo. Mnogo razmišljam o svojim idejama pre nego što ih konačno realizujem, nadgledam sve u procesu stvaranja, realizacije, volim da aktivno učestvujem u realizaciji. Oko polovine kolekcije realizujem sama, a volim i da objedinim i da nadgledam rad najbližih saradnika. Kada radim autorske kolekcije, lišena sam bilo kakvog osećaja za vreme.

NN: Kako biste opisali svoje kreacije? Šta tu sve može da se nađe i kakve boje prevladavaju?

ŠARIĆ: Moja igra je crno-bela. Bela boja je uvek bila sinonim za čistotu, nevinost, strast, nešto lepo i prefinjeno, a crna - mistika i tajanstvenost. One predstavljaju suštinu stvari, a ja volim igru jakim kontrastima. Često se bavim eksperimentom crno na crno i belo na belo, igram se različitim tonovima bele i različitim tonovima crne. Neiscrpno je, i nekako najviše odgovara mom matematičkom i geometrijskom vizuelnom maniru.

NN: Kako se danas boriti protiv kiča i trendova koji se nameću? Da li iskrena umjetnost i vizija pobjeđuju na kraju?

ŠARIĆ: Stvaranje kiča, ili bolje rečeno "trash art", bez obzira na to kom vidu umetnosti pripada, ne zahteva stanje uzvišenog duha da bi se ta, kvaziumetnost stvarala. Takva "umetnost" je odraz dekadencije u društvu koje ne podržava pravu umetnost. Biti uporan u održavanju pravih vrednosti je jako važno i ne treba dozvoliti da se one potisnu. Kreiranje, svakako, treba da ima karakter vremena u kome živimo, ali treba biti i jako obazriv da se vrednosti mode i estetike ne uruše usled jeftinih i neukusnih stilova ili, kako ga neki zovu, kiča ili, pak, možda bi ga izraz "trash art" ponajbolje opisao. "Umetnost" prostakluka, neukusa, nedorečenosti i slično. Umetnost treba da bude inovativna i to je lepota moje mode.  Svako želi da ima nešto novo, lepo, originalno i kvalitetno.

NN: Koliko se razlikuje dizajniranje kostima za serije i filmove od modnih kolekcija? Da li im pristupate na drugačiji način i kakvo je to iskustvo?

ŠARIĆ: Moda ima mnoge odaje u kojima se kriju različitosti, varijacije, raznovrsnosti. Lepota dizajniranja je objediniti sve to. Dizajniranje kostima za serije, pozorište, film, sve su to različitosti u okviru jedne celine. Lepota mode je baš u promeni i želji da se unese nešto novo, što je karakter slobodnog duha kao pokretača nove estetike.

NN: Imali ste priliku da radite i u Banjaluci. Kakva je to bila saradnja i kakve utiske nosite iz grada na Vrbasu?

ŠARIĆ: Na poziv mojih dragih prijatelja glumca Nenada Okanovića i muzičara Bojana Ivkovića, inače autora i voditelja projekta kviza "Nauči se, čovječe" koji je 2019. godine premijerno prikazan na RTRS, uradila sam kostime/uniforme za decu takmičare. Učestvovale su 32 škole iz 28 opština Republike Srpske. Predivan projekat, sniman je u koprodukciji sa ETM produkcijom i u saradnji s Ministarstvom prosvjete i kulture i Republičkim pedagoškim zavodom, a uz podršku predsjednice i Vlade RS. Ovaj kviz jedan je od najvećih projekata RTRS. Takođe, ovo je za mene bio veliki izazov. Trebalo je osmisliti kostime, uniforme za decu takmičare koji bi bili funkcionalni, a opet originalni, prepoznatljivi i u mladalačkom duhu. Tako sam došla na ideju da deca imaju majice sa motivom jeleka jer su naši junaci kroz istoriju nosili jeleke, a deca su junaci znanja i spojila sam sve to sa detaljima iz moje omiljene serije "Zvezdane staze". Kako je cela scenografija u studiju izgledala kao svemirski brod, jasno je bilo da će deca biti junaci zvezdanih staza znanja. Snimanje pamtim po ogromnim emocijama, ogromnoj radosti, ali i po tužnim trenucima, kada trema utiče da takmičari ne znaju odgovore. Naravno, bilo je i smešnih situacija, prosto jedno prelepo iskustvo i za mene radost i jedva čekam novu sezonu u septembru. Radujem se deci jer su ona najveća inspiracija. Radujem se Banjaluci jer osećam neku smirenost u tom gradu i energiju koja vas regeneriše.

NN: Bavite se ovim poslom već više od 20 godina. Šta iz svoje biografije i prošlosti možete da izdvojite kao posebno drago od svojih dostignuća?

ŠARIĆ: Ja sam jedan veliki vorkoholik. Neumorna sam. Uvek radim više stvari, mnogo tehničkih, zanatskih proba (tu dosta istražujem i eksperimentišem). Verujem da je mozak najteža stvar za trošiti. Ponosna sam da smo ja i moje kolege, uprkos svemu, ratovima, krizama, bombardovanjima, ostali dosledni našim modnim snoviđenjima. Treba biti hrabar i uprkos svemu treba slediti svoju ideju. Stvarati, stvarati i stvarati je najveće dostignuće jednog kreativca.

NN: Koje su Vaše ključne odrednice u definisanju modnog identiteta?

ŠARIĆ: Ono što je zanimljivo i prepoznatljivo u mom radu je objedinjavanje interesovanja za vizuelne umetnosti i modu. Koristim naučne i filozofske ideje kao potku za svoje kreacije i tome prilazim ozbiljno, studiozno, bavim se istraživačkim radom i tek onda započinjem proces umetničkog oblikovanja. Sarađujem sa mnogim autorima iz drugih umetničkih disciplina kao što su film, strip, grafički dizajn, arhitektura.

NN: Kako komentarišete modu koja se danas može sresti u Evropi, na modnim pistama, ali i izvan njih?

ŠARIĆ: Moda jeste globalna, ali kao ideja i potreba da se unese lični izražaj u odevanju. Većina ljudi želi da izgleda lepo i originalno. Posao modnih kreatora i jeste da unosi te promene u stilu, detalju koji inpiriše i omogućava tu nadogradnju i promenu. Moja moda se bazira na svakodnevnom angažovanju sa materijalima i formama i uglavnom ta istraživanja imaju moj lični pristup i karakter. Svaka originalnost treba da izađe iz pravog umetnika i tu je moje polje intresovanja. Moram reći da generalno tekstilna industrija i sa njom mi dizajneri radimo u sredini (Srbija) i sistemu koji ne priznaje vrednosti, tako da se kroz modu reflektuju sveukupne promene u društvu. Kod nas još uvek ne postoje razvijeni nekomercijalni kriterijumi niti linije razgraničavanja između različitih kriterijuma u procenjivanju mode. I nisu sve kolekcije, niti mogu biti, nužno skrojene po merama kritičara, tako da ih oni mogu shvatiti, raščlaniti, srediti. Moramo biti "čarobnjaci" da bismo opstali. Malo je onih koji prepoznaju kvalitet i koji su spremni i da ga podrže. Najvažniji saveznici su publika, potrošači, klijenti koji kažu "nama u stvari treba to što ti praviš".

NN: Izlagali ste u metropolama poput Njujorka, Berlina, Amsterdama, Praga. Koliko je bilo potrebno rada i zalaganja da biste došli do svjetskih pista?

ŠARIĆ: Talenat, individualnost u umetničkom izrazu, kao i temeljan i konstruktivan rad vode ka malim uspesima koji, vremenom, prerastu u veliki uspeh i prepoznatljivost. To je put ka stvaranju brenda. Iako kolege u razvijenijim zemljama rade u boljim uslovima, smatram da problemi postoje ovde i tamo. Biti modni kreator je odgovoran i zahtevan posao jer je svako vreme obeleženo modom. Kako kod nas, tako i u svetu, modni kreatori prolaze kroz ista iskušenja i slične poteškoće. Put ka uspehu je veoma trnovit i individualan jer je sam kreativni rad napor i agonija i čovek mu se mora posvetiti.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije