Visoke potpetice se već decenijama smatraju simbolom ženstvenosti i glamura, mada su nekada bile veoma važan detalj muške garderobe.
Na Bliskom istoku obuća sa visokim štiklama bila je sastavni dio opreme za jahanje. Jahačka vještina bila je od ključnog značaja za ratovanje u Persiji, a visoke potpetice su vojnicima pružale oslonac u uzengijama i omogućavale im da preciznije gađaju lukom i strijelom.
Krajem 16-tog vijeka persijskih šah Abas imao je najveću konjicu na svijetu i želio je da uspostavi veze sa zapadnoevropskim vladarima kako bi mu pomogli da porazi svog velikog neprijatelja Otomansku imperiju. Godine 1599. Abas je poslao prvu persijsku diplomatsku misiju u Evropu, koja je posjetila dvorove u Rusiji, Njemačkoj i Španiji.
Zapadna Evropa se veoma zainteresovala za persijske običaje, a pripadnici aristokratije oduševljeno su prihvatili visoke potpetice, vjerujući da im one daju muževan izgled.
Na blatnjavim, razrovanim ulicama 17. vijeka nova obuća, naravno, nije našla primjenu, ali je najviša klasa namjerno birala nepraktičnu, neudobnu i luskuznu odjeću kako bi demonstrirala svoj privilegovani status.
Tako je Luj XIV, koji je sa svoja 163 centimetra bio prilično nizak, nosio visoke potpetice koje su često bilo ukrašene scenama iz borbe i, što je najbolje od svega, doprinijele su da “poraste” za čitavih 10 centimetara.
Tridesetih godina 17. vijeka žene su počele da skraćuju kosu, nose epolete, puše lulu, čak su nosile i muške šešire. Kopirajući muškarce, usvojile su i običaj nošenja visokih potpetica. Od tada su u Evropi i žene i muškarci nosili istu obuću, sve do kraja 17. vijeka, kada su stvari promijenile.
Muškarci su počeli da nose robusniju obuću, četvrtastog oblika i sa nižom petom, dok su ženske cipele dobile elegantniji oblik.
U doba prosvetiteljstva, muška moda je postala praktičnija. Aristokratija u Engleskoj počela je jednostavnije da se oblači, jer im je u takvoj odjeći, kao veleposjednicima, bilo udobnije.
Tada muškarci prestaju da nose nakit, svijetle boje i upadljive tkanine, koje ustupaju mjesto odjeći tamnih boja, trezvenog i homogenog izgleda. Muška odjeća više nije simbol socijalne pripadnosti i dok se u tom smislu razlike polako gube, razlike među polovima sve se više produbljuju.
Muškarci koji nose visoke potpetice najednom postaju smiješni i slabići, da bi do 1740. nekadašnji simbol muževnosti bio potpuno izbačen iz upotrebe među muškarcima.