Šopingholičari debljeg novčanika danas mogu da uživaju u odjeći najpoznatijih modnih marki, od Tomija Hilfigera, M&S-a pa do krpica s potpisima Gucci, Versace i Prada.
Ali, nije oduvijek bilo tako. Modni dizajneri ranije su ostajali iza zatvorenih vrata svojih ateljea, a obični smrtnici nosili su sasvim drugačiju garderobu od ljudi na vlasti.
Zahvaljujući modnom stručnjaku Pjeru Kardenu vrata modnih kuća otvorena su za sve, te tako najkvalitetniji komadi završavaju u rukama ljudi koji imaju dovoljno novca, bez obzira kojim se poslom bave i rade li uopšte.
Karden je uveo modnu franšizu i sproveo svojevrsnu modnu direktivu koja je promijenila lice potrošačke kulture.
Kreator, koji i u 89. godini života još stvara modne kreacije, pravi je djed današnje modne industrije. Utemeljivač je licenciranja i prvi je sopstveno ime transformisao u logo.
Prvi je svoju odjeću postavio u robne kuće, što se smatra standardnom praksom u današnjoj modnoj industriji.
Karden je rođen u Italiji pod imenom Pjetro Kardini u porodici radnika koji je za život zarađivao razvozeći led. Bio je posljednji od jedanaestoro djece, a otac mu je, te godine kada se on rodio, imao 60 godina.
Bježeći od rastućeg fašističkog režima u Italiji, njegova porodica se 1924. godine doselila u Pariz.
Bio je izuzetno zgodan mladić i njegov fizički izgled u to vrijeme smatran je jako privlačnim.
Karijeru je započeo kao Pjetro Karden u modnoj kući "Paquin", gdje je pravio kostime za režisera Žana Koktoa, da bi kasnije prešao u modnu kuću "Schiaparelli" i "Christian Dior".
Svoje umijeće šivanja usavršio je dok je vodio "Diorovu" radionicu za kapute i odijela. Ipak, oduvijek se pokazivao kao inovator i buntovnik i nikada se nije dobro osjećao u okvirima visoke mode.
Njegovi napori da pored kolekcije visoke mode lansira "pret a porte" odjeću nisu naišli na odobravanje tadašnjih modnih krugova.
Nakon što je 1959. godine otvorio "pret-a-porte" butik u "Au printemps", poznatoj robnoj kući na Bulevaru Hausman, bio je izbačen iz "Chambre syndicale", striktnog francuskog udruženja za modne dizajnere.
Ubrzo je ta odluka opovrgnuta, ali Karden se nije na to obazirao i nastavio je razvijati svoj stil.
"Svoj stil sam izgradio uz dosta znoja i suza. U tom periodu sam proveo dosta neprespavanih noći. Želio sam biti svoj", sjeća se vremešni dizajner. Često je govorio da "materijal za odjeću predstavlja sekundarnu stvar".
"Ja prvo vjerujem u oblik, arhitekturu i geometriju haljine", govori on.
Početkom šezdesetih godina 20. vijeka uspio je obezbijediti prvi ugovor za muške košulje i kravate, da bi 1969. godine dobio prvu licencu za dizajn izvan mode, za zemljano posuđe.
Tih godina na njegovu inspiraciju najviše je uticala tema kosmosa.
"Jedna od mojih haljina iz tog vremena je bila napravljena od vune i oblikovana kao skulptura, kao da je bila izvajana iz mramora. Ovih dana imate svakakvu 'high-tech' odjeću. Ali, tada uopšte nije bilo lako pronaći fabriku za futuristički dizajn", navodi Karden.
Jedno od njegovih obilježja s početka sedamdesetih godina prošlog vijeka bila je serija crnih haljina sa metalnim izrezima, čija je izrada bila prilično komplikovana.
"Mnogo mi se svidjela ta ideja haljine sa metalom, odnosno da metalna ogrlica drži tkaninu. Niko to nije htio napraviti. Pronašao sam čovjeka koji je pravio automobile po narudžbi i on mi je to izradio", priča dizajner.
Njegova vizija dizajna i trgovine nagovijestila je rast modne industrije od buržoaskih pariskih novotarija, pa do masovne svjetske zabave.
"Zašto bih radio samo za bogate. Želim da radim za ljude na ulici", njegova je deviza.
Karden je naučio dosta o poslovnoj strani mode od svog mentora Kristijana Diora.
Dior je bio veoma uspješan u vezanju svog imena za svoje kreacije, a Karden je otišao korak dalje kada je tražio i dobio priznanje na međunarodnoj sceni, uključujući Sovjetski Savez, Indiju i Japan.
Bio je prvi zapadni dizajner koji se pojavio u Kini i tako otvorio vrata azijskog tržišta, koja danas održavaju svjetsku modnu industriju.
Inspiraciju je osamdesetih godina dobijao iz radio-tranzistora i računara, a kasnije je radio na povećanju razmjera ramena na odjeći.
"Bio sam inspirisan američkim bodibilderima", objašnjava modni stručnjak.
Ovih dana uglavnom tvrdi da je priroda najintrigantnija inspiracija za njega.
"Posjetio sam sve veće muzeje svijeta. Neki ljudi tamo idu da bi nešto kopirali. Ja idem da budem siguran da nikoga ne kopiram. Oduvijek sam stvarao kreacije na svoj način", ističe on.
Vremenom je stvorio pravu modnu imperiju, tako da danas različiti produkti nose njegovo ime, počev od acesoara i tašni pa do enterijera kuća, luksuznih automobila i prtljaga.
Teško je pronaći proizvod koji Pjer Karden nije dizajnirao ili obilježio svojim brendom.
Iako gazi treću fazu života, ne odustaje od svog posla. Istina, u jednom trenutku namjeravao je prodati svoje životno djelo za milijardu evra, ali to nije učinio.
"Nisam umoran i drago mi je zbog toga. Dok god se osjećam dobro, zašto da ne nastavim raditi? Još svaki dan idem u svoj studio u Parizu. Moja kvota je jedna haljina na dan, čak i nedjeljom. Ljudi misle da sam lud, ali to je moj život", objašnjava živahni Karden, koji u životu nikada nije zapalio cigaretu i koji nikada nije uzimao kredit od banke.