Možete li da zamislite da kolima porodično putujete po svetu godinama? Tačnije, jedanaest godina? Za nekoga bi to bila noćna mora, ali Kandelarija i Herman Zap, sa četvoro djece, koja su sva rođena na putovanju, kažu da "žive svoj san".
Kandelarija i Herman se poznaju od najranijeg detinjstva, upoznali su se kada je ona imala osam, a on deset godina. Počeli su da se zabavljaju u srednjoj školi, a kad su se vjenčali, prvih nekoliko godina živjeli su u Argentini. Činilo se da su tu pustili korenje: Herman je imao svoju firmu za IT rješenja, živjeli su u lijepoj kući sa bazenom.
"Naše porodice bile su zadovoljne, izgledalo je kao da smo sve postigli", kaže Herman Zap.
Ali, nešto je ipak nedostajalo da bi supružnici Zap bili potpuno srećni: put oko svijeta o kojem su maštali dok su se zabavljali i - djeca. Par se 2000. godine upustio u avanturu "dok ne stigne beba", kolima su putovali od Buenos Airesa do Aljaske.
"Mislili smo da nećemo moći da putujemo kad dobijemo djecu. I tako smo odredili kada krećemo za Aljasku, a plan je bio da bebu pravimo kad se vratimo", kaže Herman Zap.
"Porodica je mislila da nema šanse da uspijemo. A oni optimističniji su nam davali najviše nedjelju dana 'fore'."
Ali, Zapovi ne samo da su ostvarili svoj plan, prešli više od 70.000 kilometara i stigli na Aljasku, već su usput odlučili da će se njihovo putovanje nastaviti. Od tada, Zapovi su proputovali kroz dvadesetak zemalja i prešli više od 233.000 kilometara, a "usput" su dobili i četvoro djece.
Klinci su rođeni u različitim krajevima svijeta, a obrazovanje stiču u skladu sa programima za školovanje kod kuće, ali Zapovi kažu da je životno iskustvo koje stiču putujući neprocjenjivo, prenosi portal MSN.
"Zamislite da djecu vodite da gledaju posmatranje spejs šatla, da uživo vide bijele medvjede na Aljasci i kengure u Australiji...", kaže Zap. "To nije školovanje kod kuće, to je školovanje širom svijeta."
Zapovi su proputovali Japan, Koreju, Kanadu, Novi Zeland... U Australiji su se zadržali godinu dana, 13 mjeseci u Americi, a nedavno su posjetili i Brunej i Maleziju. Na putu su imali i poneku neprijatnost, nisu baš svaki put dobili vize za zemlje u koje su željeli da uđu, pljačkali su ih razbojnici...
Na putu bez kraja automobil je Zapovima i šator, i dom, i škola, kuhinja i prevozno sredstvo, a izbor destinacije umnogome zavisi i od toga da li se to cilja može stići kolima.
Nevjerovatan je i podatak da Zapovi sve ove godine putuju u oldtajmeru "Grejem Pejdž 610" iz 1928. godine, tako da ne mogu da idu auto-putevima jer je maksimalna brzina ovog modela 64 kilometra na sat.