Kada biste tražili odgovarajuće poređenje za Barselonu, onda bi ona bila žena u svojim najboljim godinama koja isijava životnu energiju i vreli španski temperament, a sve što radi, počevši od šetnje nepreglednim koloritnim ulicama, pa do užurbane kupovine na pijaci, radila bi punim plućima.
Spoj ležernosti, razigranosti, spontanosti, opuštenosti, mističnosti, šarenila oku ugodnih boja je ono što karakteriše glavni grad Katalonije u kojem se susreću more i planine, istorija i budućnost, okusi i mirisi, turisti i domaćini, sunce i vjetar.
Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2006. godine, Barselona broji 1.605.602 stanovnika i prvo što ćete primijetiti u gradu je gužva u kojoj iskaču svakojaka lica ljudi, ali i ta gužva je posebna.
Vodiči će po ulasku u grad reći da se pripremite za mnoga iznenađenja, jer Barselona jedva čeka da je otkrijete, i zaista je tako.
Mjesto odakle počinje većina obilazaka grada je plato ispred spomenika Kristiforu Kolumbu, a ujedno je to i prvo od bezbroj mjesta u ovoj metropoli koje će vas ostaviti bez daha.
Spomenik podignut u čast pronalazača Amerike jedan je od najpoznatijih spomenika kulture u Barseloni. Postoji vjerovanje da je Kristifor Kolumbo bio španskog porijekla, a zanimljivo je da ruka statue sa ispruženim prstom pokazuje suprotno od američkog kontinenta, usmjerena prema italijanskom gradu Đenovi, koji se smatra njegovim rodnim gradom. Spomenik visine 60 metara okružen je Lučkom kapetanijom grada Barselone, te čuvenom La Ramblom.
I nastavak obilaska grada je upravo u La Rambli - najveselijoj, najživljoj i najšarenijoj ulici i jednom od najprivlačnijih mjesta Barselone, u kojoj možete osjetiti sav njen šarm. Novinarnice, čokolaterije, prodavnice cvijeća i ptica, žive ulične skulpture, kafiće i restorane, umjetnike, poete, boeme, sve to možete naći na ovom šetalištu. Ali, čuvajte torbe i fotoaparate jer nisu rijetke krađe.
Ulica dugačka jedan kilometar prepuna je paleta boja, aroma, zvukova, simbol grada u kojem su pomiješane sve moguće kulture i etnosi svijeta, ulica drvoreda, sa grandioznom pješačkom zonom mami vas da u nekom od kafića popijete espreso i polako se pripremite za dalje obilaske, ali i noćni život.
Na kraju ulice je fontana, za koju legenda kaže da će onog ko popije vodu s nje put ponovo dovesti u ovaj grad.
Mnogi kažu da je arhitekta Antonio Gaudi "kriv" za to kako danas izgledaju neki dijelovi Barselone, a i rijetki su gradovi na koje je neko izvršio toliki uticaj kao što je Gaudi uticao na oblikovanje ovog grada. "Krivac" je za najimpresivniju građevinu u Barseloni i sigurno jednu od impozantnijih svjetskih građevina - Sagrada familij u (Svetu porodicu).
Gradnja arhitektonskog i građevinskog remek-djela je počela 1882. godine i još je nedovršena. Gaudi je dizajnirao impresivnu crkvu s tri lica, koja imaju po četiri tornja. Svaki toranj posvećen je jednom od apostola. Zatim, ima dvije kupole, posvećene Djevici Mariji i Isusu Hristu. Kupola Isusa Hrista visoka je 170 metara. Arhitekta je na njoj predano radio preko 40 godina, sve do svoje smrti 1926. godine. Građevina više djeluje kao kiparsko djelo nego arhitektonsko zdanje zbog potpuno novih i zahtjevnih geometrijskih oblika naturalističkog stila, koje je Gaudi na njoj primijenio. Nakon njegove smrti arhitekte su nastavile gradnju crkve slijedeći njegove ideje i služeći se njegovim nacrtima, ali ona ni danas nije završena. Iako puna skela koje ukazuju na njeno dovršavanje, koje se prognozira 2025. godine, nimalo ne gubi na impozantnosti i magičnosti. Kada vas očara magija ove građevine, koja kao da je sa drugog svijeta bačena u metropolski izgled Barselone, oduševiće vas još jedna ilustracija i potvrda Gaudijeve genijalnosti i njegove vizije arhitekture - park "Güell" - gradski vrt koji se prostire na 20 hektara.
Ovo Gaudijvo majstorsko ostvarenje je vrhunac arhitektonske i kreativne umjetnosti. Nakon ulaza u park nalazi se dupli red stepenica, pored kojih se prolazi uz mozaik sa zmajem do dvorane sa stubovima, među kojima odjekuju note naljepših španskih pjesama, i dalje do samog vidikovca. Sam majstor je živio u ovom parku, a kuća u kojoj je stanovao danas je pretvorena u muzej. Interesantna priča kaže da su mozaici u parku napravljeni od polomljenih ostataka pločica koje je Gaudi sakupljao u Barseloni nakon jednog zemljotresa.
U šetnji kroz ovaj park možete provesti skoro čitav dan. Barselona je inače grad pješaka, šetača, rekreativaca i biciklista. Brdo Monžuik, koje se uzdiže iznad trgovačke luke, je najveće područje za rekreativni život, a zahvaljujući brojnim kulturnim elementima i noćnom životu, postalo je popularna tačka okupljanja. Na sam vrh brda, do tvrđave koja njime dominira, možete doći pješke, autobosom za čiju ćete vožnju platiti manje od jednog evra, ili žičarom za čiji ćete komotni uspon platiti šest evra.
Kada osvojite sam vrh brda Monžuik, imaćete predivan pogled na panoramu grada, ali i na Magičnu fontanu, koja se nalazi u samom podnožju, a igra boja ove fontane s brda će vam izgledati kao vatromet pozdrava Španaca, koji vas pozdravljaju na odlasku i zovu da se bar još jednom vratite u ovaj jedinstveni grad.
Spuštanjem s Monžuika dolazite upravo do fontane sadrađene 1929. godine, a djelo je katalonskog inžinjera Karlsa Bugasa. Osim ogromne fontane koja dominira kompleksom, postoji i veliki broj manjih fontana koje se spuštaju kao stepenice. Napravljena je kao vodeni, svjetlosni i muzički šou, pa je cijeli prizor spektakularan. Posmatranje fontane je besplatno, a muzički i svjetlosni šou (u trajanju od 15 minuta) ide na svakih pola sata u periodu od 21.30 do 23.30. Veliki broj posjetilaca ovog šoua privući će i špansku policiju, pa nisu rijetke situacije u kojima traže vašu legitimaciju isključivo na španskom. Jedini spas za ljude koji ne poznaju ovaj jezik je da svog vodiča u svakom momentu imaju "na oku".
Kada se završi magična predstava, već uveliko je noć i možete se otisnuti u noćni život. Skoro sve što je aktuelno tokom dnevnog svjetla, takvim ostaje i kad se upale noćne svjetiljke grada, ali uz pregršt novih izazova.
Svako se mož pronaći u nekom kutku, bilo da se radi o rokerskom kafiću, džez baru, običnoj pivnici, fensi bašti nekog hotela ili u nacionalnom restoranu koji uz autentične flamenko plesače nudi svoju verziju noćnog provoda. Raznovrstan noćni život će oduševiti iako se odlučite za samo jedno od brojnih mjesta na kojima se spontano nailazi na zadovoljstvo.
Bez sumnje, Barselona je multikulturalni grad, ali ne treba je okarekterisati isključivo tim uvriježenim atributom. Ona je romantična, temperamentna, strastvena, druželjubiva, vesela, susretljiva dama otvorenog duha s početka priče. Dočekuje vas toplim zagrljajem a ispraća velikim iskrenim osmijehom uz "saludo" i želju da joj se ponovno vratite.
Spoj vina i voća
Barselonu je nemoguće posjetiti, a ne pobati sangriju, nacionalno piće Španaca, mješavinu aromatizovanog crnog vina i svježeg voća.
Ovo piće je nakon uspješne promocije na sajmu u Njujorku 1964. godine postalo svjetski hit. Svi koji su bili u prilici da posjete Španiju tvrde da je sangrija piće koje ima jedinstveni ukus i stvara nazaboravnu atmosferu.
Danas je sangrija izašla iz tradicionalne španske kuhinje i postala dio ponude svjetskih klubova, ali i industrije.
Flamenko i kastanjete
Sva čula će vam se probuditi i ostaćete fascinirani strašću kojom Španci igraju flamenko - nacionalni ples naroda vatrenog temperamenta. Ovaj ples je jedan od muzičkih fenomena koji je, uprkos svojim narodnim korijenima, nadživio usmjeravanje od onih koji kreiraju muzički "ukus" mnoštva.
Često se naziva i ciganskom umjetnošću zbog uticaja koji je pridonijela ta etnička grupa u razvoju flamenka. Kastanjete su sastavni dio ovog strastvenog plesa i udaraljke su koje se ne sviraju po notama.
"Nou Camp" i FK Barselona
Poznato je da je Barselona prava sportska metropola. Posebno je veliki zamah dobila organizovanjem Olimpijskih igara 1992. godine, kada je sagrađena odlična sportska infrastruktura. Barselona je najpoznatija po istoimenom sportskom kolektivu, jednom od najvećih u Evropi, koji obuhvata fudbalski, košarkaški, rukometni i vaterpolo klub, kao i mnoge druge klubove. Najpoznatiji je onaj fudbalski. "Mes que un club", u prevodu "Više od kluba", stoji na tribinama najvećeg evropskog stadiona. Posjetite fudbalski hram i uvjerite se da je to zaista tako.
Fudbalski muzej svijeta
Kada se nađete na "Nou Campu" obiđete i muzej u sklopu stadiona, inače muzej koji se smatra najboljim fudbalskim muzejom na svijetu, u kojem možete vidjeti sve trofeje koje je Barselona osvojila u različitim sportovima od osnivanja kluba, ali i slike, sportske rekvizite, video-prezentacije, suvenire kluba. Turisti koji dolaze s prostora bivše Jugoslavije bliceve ne štede da bi uslikali ploču na kojoj je ugravirano ime Roberta Prosinečkog, ali i vitrinu u kojoj je izložen dres Hrista Stoičkova, legendarnog bugarskog bivšeg fudbalera. Za ovaj veliki klub igrali su i Dragan Ćirić i Meho Kodro. U sklopu obilaska muzeja moguće je posjetiti i ono najvažnije, a to su tribine i teren stadiona.
Ljoret de Mar
Jedano od najpopularnijih mediteranskih ljetovališta Ljoret de Mar nalazi se na stotinak kilometara od Barselone i destinacija je koju ne bi trebalo zaobići na putovanju u Gaudijev grad.
Ljoret de Mar je malo turističko mjesto sa 17.000 stanovnika, a tokom ljetne turističke sezone broj mještana i turista često dostiže 200.000.
Posebno je popularan kod mladih, jer ima dosta barova, klubova, ali je isto tako popularan i kao porodično odmaralište jer pruža dosta zanimljivih sadržaja za djecu.
Antonio Gaudi
Arhitekta Antonio Gaudi bio je, moglo bi se reći, neshvaćeni genije. Njegovi radovi za njegovog života bili su veoma kritikovani. Čak je i Džordž Orvel, koji je u Barseloni boravio za vrijeme španskog građanskog rata, nazvao katedralu Sagrada familija jednom od najodvratnijih građevina na svijetu. I danas Gaudi izaziva polemike, ali ne može se poreći jedinstvenost izražaja i bajkovitost njegovih djela, koja se i dalje osjeti na svakom koraku.
Arhitekta je imao veliku sreću što je iza njega stajao bogati industrijalac, kasnije i prijatelj Eusebio Gvelj, koji je finansirao njegove "poduhvate".
Kuće "Mila" i "Batljo"
Građevine koje kao da su nastale potezom kista nekog maštovitog slikara su svakako kuća "Mila" i kuća "Batljo", a idejni tvorac je Antonio Gaudi.
Kuća "Mila" izvana podsjeća na uzburkane valove i kao da je isklesana iz jedne ogromne stijene nema nijednu ravnu liniju ili ravan zid. U unutrašnjosti se nalazi i pomno uređeni apartman star 100 godina s originalnim namještajem iz tog doba.
Kuća "Batljo" je građevina po čijoj fasadi dominiraju krive linije ukrašene elementima organske forme, koji podsjećaju na biljke, i sve to je kimbinovano lepezom nevjerovatnih boja koje se prelijevaju.
"Torre Agbar"
Pastelne boje koje dominiraju Barselonom, pogotovo u večernjim časovima, razbija "Torre Agbar", građevina francuskog arhitekte Zana Nuvela, napravljena u vidu kupole visoke 145 metara. U njoj su smještene različite poslovnice. Karakteristika ove zgrade je noćno osvjetljenje sa sistemom koji dozvoljava projektovanje preko 16 miliona različitih boja. Ova karakteristika je iskorištena i u proslavi novogodišnje večeri, gdje se u ponoć pale svjetla i odbrojavaju minuti.