Kad ponoć caruje svudi, diže se prošlosti duh. Ozaren buktinjom slave, on tajom žudi, il' kroz noć sumorno bludi i tihom pjesmom i blagim nebeskim glasom, on s tugom budi prošlosti davno vrijeme.
Ovim stihovima Vojislava Ilića mogao bi se opisati prvi pogled na grad smješten na obalama moćnog Dunava, na Bratislavu, jer, zaista, grad i danas, u nekim svojim dijelovima izgleda kao da duh prošlosti čuva od modernizacije i evropeizacije ulice, katedrale i vedri duh Bratislavljana.
Glavni grad Slovačke će vam sam ispričati svoje priče. I one iz starih dana, a i one novijeg datuma. Na svojoj istočnoj strani pokazaće vam istorijsko gradsko jezgro s kulturno-istorijskim građevinama, dok je sa zapadne strane noviji dio grada, koji ćete najlakše prepoznati po neboderima i stambenim blokovima.
U Slovačkoj su se tokom njene istorije smjenjivali vladari, okupatori, imperatori, a Slovaci su vrijedno radili, čuvali svoj jezik, kulturu i običaje, istrajavali, živeći skladno na slovačkom, mađarskom, rumunskom, njemačkom, romskom jeziku, uz katolike, jevađeliste, Jevreje, pravoslavce, muslimane. I svaka je kultura ostavila svoje tragove. Zato i danas u Bratislavi možete uživati u posjetama očuvanim zdanjima kako katedrala, pravoslavnog hrama, sinagoge i džamije, tako i jevanđelističkih hramova.
Prvo što će vam privući pažnju po dolasku u grad jeste Bratislavski dvorac, građevina koja se nalazi 100 metara iznad Dunava, a koja neprikosnoveno gospodari panoramom pitome Bratislave. Mnogi ga zovu "naopačke okrenutim stolom", zbog karakterističnog oblika kula na rubovima dvorca. Dvorac je povezan sa njih četiri. Najveću sjeverozapadnu kulu nazivaju i Draguljna kula, u kojoj su čuvani kraljevska kruna i dragulji neizmjerne vrijednosti u vrijeme dok je dvorac bio kraljevska rezidencija, a njegov najpoznatiji stanovnik bila je Marija Tereza. Spuštajući se od odaja kraljice koloritnim ulicama, popločanim krupnim kamenom i u svakoj otkrivajući novu crtu Bratislave i njene kulture, osjećajući i dalje da prste u svemu ima i onaj duh prošlosti s početka priče, stiže se do Mihaelovog toranja.
Toranj je jedina preživjela osmatračnica iz odbrambenog sistema grada, visok 51 metar, izgrađen oko 1300. godine, a njegov današnji izgled rezultat je barokne rekonstrukcije 1758, kada je na vrh stavljen kip svetog Mihaela kako se bori protiv zmaja. U srednjem vijeku Bratislava je bila opasana zidinama, a ulaz i izlaz bili su mogući samo kroz jedna od četvoro utvrđenih vrata. Na istočnoj strani grada bila su Laurinska vrata, na južnom dijelu bila su Ribarska vrata, koja su bila najmanja od svih, a služila su za prolazak ribara koji su ulazili u grad noseći ribu ulovljenu u Dunavu. Na zapadnoj strani nalazila su se Vidrička vrata, takođe poznata kao Tamna ili Crna vrata, jer su izgledala kao tunel.
U prolazu ispod tornja postavljena je nulta tačka na kojoj se nalaze upisane udaljenosti 29 svjetskih metropola od šarmantne evropske ljepotice.
Fasade, pločnici, krovovi u ulici u kojoj se nalazi toranj izgledaju kao djelo pitomog duha koji je zaustavio vrijeme. Ova, Mihailska ulica, vodi do Starogradskog trga, a krasi ga Rolandova fontana, izgrađena 1572. godine, nakon krunidbe kralja Maksimilijana Habsburškog za mađarskog kralja, kada je veliki dio Bratislave stradao u požaru prouzrokovanom vatrometom. U 19. vijeku Maksimilijanov kip počinju upoređivati s Rolandom, legendarnim vitezom i zaštitnikom grada. Neki kažu da se kip okrene jednom u 100 godina, neki pak da se kip u večeri sa stare na novu godinu okrene na suprotnu stranu, kako bi pozdravio "stare junake koji su u prošlosti branili grad". Najzanimljivija legenda je svakako da "buđenje" kipa u novogodišnjoj noći mogu vidjeti samo Bratislavljani čistog srca i djevice.
Mnogi kroz osmijeh kažu da onda ovaj neobični ritual može vidjeti samo mali broj građana.
Sa slikom u glavi kako se Maksimilijan ili Roland "budi", nastavlja se šetnja do starih građevina i statua kojima prošlosti duh ne dozvoljava da postanu sadašnje.
Prva će vas iznenaditi statua Napoleonovog vojnika naslonjenog na klupu. Legenda kaže da se francuski vojnik za vrijeme jednog od Napoleonovih ratova zaljubio u Bratislavljanku i ostao da živi s njom, a kažu da danas rado prisluškuje razgovore zaljubljenih koji sjednu na klupu, ali i da će zaljubljeni par koji sjedne na istu pratiti sreća.
Dalje ćete naići na "Schöner Nacija", skulpturu gospodina koji dame pozdravlja spuštenim šeširom, a za kojeg legenda kaže da nije imao svoj dom i da su mu hranu davali ljubazni vlasnici obličnjih krčmi.
Na ćošku jedne od starih građevina sačekaće vas "Paparazzi", skulptura koja je postavljena pored istoimenog kafića, a priča kaže da poznati Bratislavljani nisu mogli pobjeći objektivu ovog gospodina.
Svakako najzanimljivija turistima je skulptura čovjeka koji izlazi iz šahta, a iznad čije glave stoji natpis "Man at work". Neki kažu da je on nekad bio pripadnik paravojnih jedinica, neki da je radnik kanalizacije. A ima i onih koji šaljivo komentarišu da jednostavno voli da viri pod suknje zgodnih Slovakinja. Njegovo ime je Čumil, a ako protrljate njegov nos, ispuniće vam se želja koju ste prethodno zamislili.
Nedaleko od najpoznatijeg stanovnika Bratislave, kako nazivaju Čumila, nalazi se niz statua. Svakako najpoznatija od njih je ona posvećena Hansu Kristijanu Andersenu, poznatom spisatelju, a na njoj su pored psica prikazani i likovi iz bajki koje je pisao.
Na putu od Čumila do Andersena nemirni duh prošlosti neće vam dati da zaobiđete širok bulevar Hviezdoslavovog trga, na kojem su s jedne strane nanizani restorani i kafei, dok je na drugoj hotel "Carlton".
Istočni kraj trga krije dvije veličanstvene zgrade iz 19. vijeka: prva je Slovačko nacionalno pozorište, koje je prvobitno sagrađeno kao operska kuća. Druga zgrada se nalazi dijagonalno od pozorišta i u njoj je danas smještena Slovačka filharmonija.
Kada ostanete zadivljeni ljepotom ovih zdanja, pred vama će se ukazati jedno još ljepše i starije: katedrala svetog Martina.
Katedrala potiče iz 14. vijeka i najistaknutija je gotička građevina u Bratislavi. To je crkva u kojoj je okrunjeno najmanje devet mađarskih kraljeva i osam kraljica, uključujući i Mariju Terezu. Put kojim su prolazili označen je zlatnim krunama postavljenim uokolo.
Na vrh crkve stavljena je ogromna kruna svetog Stjepana, teška je 300 kilograma, za izradu je bilo potrebno osam kilograma zlata, a leži na platou prečnika dva puta dva metara.
Dok slušate priču o ovoj katedrali, pogled će vam odvući impozantnost koju gradu daju tri mosta koja se protežu preko Dunava. Bivši Most Slovačkog narodnog ustanka, danas Novi most, građen je od 1967. do 1972. godine, dugačak je 430 metara, a teži oko 7,5 tona.
Na jednom od stubova mosta, na visini od 80 metara, nalazi se restoran vidikovac "UFO" (ili NLO). Do njega ćete doći liftom koji se nalazi u jednom krilu stuba. Ako želite da održite kondiciju, krenite stepenicama u drugom krilu. Na putu do restorana izbrojaćete 430 stepenica.
Ovaj neobični most spona je između starog i novog dijela grada. U ovaj novi duh prošlosti ne zalzi, jer on ljubomorno čuva stari dio grada.
Da li stari ili novi dio grada, Bratislava je političko i kulturno središte Slovačke, univerzitetski grad, važna luka i trgovački grad s oko pola miliona stanovnika. Politički je, ekonomski, univerzitetski, kulturni i administrativni centar mirne, blage i ponosne zemlje.
Ako ste željni avanture, posjetite ovaj pitomi grad i saznajte nešto više o prijestonici koja će u bliskoj budućnosti sigurno stajati rame uz rame sa svjetskim metropolama, ali onaj duh prošlosti s početka priče sigurno će i dalje ljubomorno čuvati autentičnost Bratislave.
Fujara
Dva metra dugačka fruka, fujara, je izvorni slovački instrument. Koristili su ga pastiri u Slovačkoj da se zabave, a zbog njene veličine fujarom su mogli i da se odbrane od nekih opasnosti. Imali su čak posebne zvuke kojima su jedni druge upozoravali na dolazak vuka ili da međusobno komuniciraju s velike razdaljine. Na njoj se i danas u Slovačkoj sviraju izvorne pastirske pjesme. Ovaj jedinstveni instrument nalazi se na listi UNESCO-a.
Plava crkva
Crkva svete Elizabete ili Plava crkva sagrađena je u 18. vijeku. Ime je dobila po velikoj svetici Elizabeti, kćerki mađarskog kralja Andreja. Crkva je sagrađena u njenu čast, a projektovao ju je mađarski arhitekt Odon Lehner. Lehner je koristio beton za gradnju i spoljašnju fasadu prekrio je žbukom u nekoliko nijansi plave boje, ukrašenu s keramičkim cvjetnim pločicama u tamnoplavoj boji. Lehner je često koristio motiv ruže.
Naziv Bratislava
Današnji naziv šarmantnog starog grada na Dunavu najvjerovatnije potiče iz 1837. godine, kada je slavista Pavel Joze Šafarik rekonstruisao naziv Bretislaw iz starih imena grada. Nakon Prvog svjetskog rata predloženo je da se grad nazove Vilsonov Grad, po američkom predsjedniku Vudrovu Vilsonu. Prijedlog je odbijen, a službeni naziv grada postao je Bratislava u martu 1919. godine.
Hrana i piće
Kao i kuhinje drugih evropskih zemalja, slovačka trpeza je kroz vijekove poprimila uticaj svojih komšija iz Češke, Poljske, Mađarske, Austrije i Ukrajine. Iz tog evropskog lonca ipak su se izdvojili slovački specijaliteti i đakonije. U restoranima će vam najčešće ponuditi staro slovačko jelo knedlice od krompira u topljenom kajmaku od ovčjeg mlijeka posute ispečenim kockicama slanine i čuveno pivo zlatybažant.
Zanimljivosti
- Bratislava je od granice s Austrijom udaljena samo četiri kilometra.
- Glavi grad Slovačke od granice s Mađarskom udaljen je 13 kilometara.
- Grad na Dunavu prirodna je međa četiri države: Slovačke, Austrije, Češke i Mađarske.
- Za komunikaciju sa stanovništvom potrbno vam je znanje njemačkog ili mađarskog, a nije rijetskost čuti ni "dobar dan".