Priča počinje prije osam godina kada je poznati režiser Emir Kusturica snimao svoj žilm "Život je čudo" na Mokroj gori. Tada je gotovo svaki dan vodio bitku sa kišom koja je stalno ometala rad njegove filmske ekipe. Nakon nekog vremena od početka kišne agonije Kusturica je posmatrao brda oko sebe i uvidio da na jednom od mnogobrojnih uzvišenja u okolini kiša nikada ne pada. To mjesto je bilo poput sunčane oaze među gustim kišnim oblacima.
I upravo tu, na Mećavniku, mjestu na kojem je nikao današnji Drvengrad/Kustendorf, Kusturica je donio odluku da napravi autentično etno-selo/grad.
Drvengrad je etno-selo napravljeno u strukturi grada. U jednom kraju ima ulaznu kapiju, odakle polazi glavna ulica i prostire se do drugog gdje je smješetna drvena pravoslavna crkva sa drvenim zvonikom, građena po ugledu na ruske crkve brvnare i posvećena svetom Savi.
U centralnom dijelu sela je trg popločan drvenom kockom i sječenim drvenim pragovima, te opkoljen brvnarama.
Svi objekti u Drvengradu su stare drvene kuće karakteristične za područje Tare i okoline, veliki broj njih je autentičan i prenesen je u Drvengrad iz nekih drugih dijelova Zlatibora.
One su demontirane i donesene na Mećavnik, na kojem je dasku po dasku, brvno po brvno, nastao današnji Drvengrad.
"Izmislio sam grad koji izgleda kao da se u njemu uvek živelo. A nije nikad", rekao je Kusturica.
Iako je grad mali, Kusturica je na veoma autentičan način uredio i označio ulice. Glavna ulica, koja se završava omanjim trgom, na kojem se nalazi mala pravoslavna crkva posvećena svetom Savi, je dobila ime po našem jedinom nobelovcu Ivi Andriću, dok se od nje uzbrdo i nizbrdo račvaju i sijeku ulice koje nose imena poznatih svjetskih pisaca, glumaca, revolucionara i sportista, tako da u Drvengradu možete proći ulicama Miodraga Petrovića Čkalje, Matije Bećkovića, Če Gevare i Novaka Đokovića.
Drvengrad posjeduje sve odlike grada u malom pa i poznatu "Zatvorsku jedinica broj 4", jedini zatvor na svijetu u kojem se robija zakazuje posredstvom mobilnih telefona čiji su brojevi okačeni na ulazu.
Gradić ima Kulturno-sportski centar "Prokleta avlija", vrtić "Dr Nele Karajlić", bioskop pod zemljom "Underground", galeriju "Macola", poslastičarnicu "Kod Ćorkana", nacionalni restoran "Lotika", te banku i prodavnice suvenira. Grad ima i smještajne hotelske kapacitete za sve one koji tu žele provesti nešto više od kratkog izletskog vremena.
Ove godine je u Drvengradu održan već 4. međunarodni "Kustendorf film festival". Prvi festival je je održan u januaru 2008. godine i otada prerasta u filmsku manifestaciju sve većeg značaja.
"Kustendorf film festival" je koncipiran kao nekomercijalna manifestacija posvećena autorskom filmu, koja okuplja istaknute svjetske reditelje i studente koji tek počinju da se bave sedmom umjetnošću.
Glavni gost prošlogodišnjeg festivala je bio poznati holivudski glumac Džoni Dep. Za vrijeme festivala na Mećavniku je u glavnoj Ulici Ive Andića otkriven spomenik ovom glumcu u priorodnoj veličini.
Ove godine je otvoren i Đurđevdanski međunarodni viteški turnir "Svibor", na kojem učestvuju vitezovi iz Srpskog viteškog reda, a sam Kusturica je rekao da je grad od drveta i kamena kao stvorena scenografija za održavanje viteških ratničkih igara.
Za vrijeme festivala su oživjele viteške borbe srednjovjekovnih ratnika, a na kraju masovne bitke, u kojoj su na nogama ostala samo dva ratnika. Pojavljuje se i Kosovka djevojka koja vinom zalijeva ranjenog junaka.
Ovaj svijet iz mašte, koji je na genijalan način osmislio Kusturica, je mala bajka za vrijeme koje posjetilac iskusi čuda umjetnosti i čuda prirode, to je priča koju vrijedi doživjeti svojim čulima.