Šargansku osmicu, najživopisniju evropsku prugu uskog kolosijeka u posljednjih osam godina, od početka njenog novog turističkog života, posjećuju destine hiljada putnika koji žele da postanu dio šarganske avanture.
Ta nevjerovatna avantura i čudo od pruge cijelom dužinom probija se kroz tjesnace i visoke usjeke između Šargana i Mokre Gore praveći neobičnu, jednu od najnevjerovatnijih putanja u vidu broja osam.
Šarganska osmica postala je graditeljsko čudo, jer pruga uspijeva savladati 300 metara razlike, dužine 13,5 kilometara, na nadmorskoj visini između mokrogorske kotline i šarganskog prevoja, a svoj život može zahvaliti isključivo faktoru ljudske greške.
Naime, projektanti Šarganske osmice imali su sjajnu ideju da tom prugom spoje već postojeću prugu Kraljevine Srbije, koja je sezala od Beograda do Mokre Gore i Austrougarsku prugu od Dubrovnika do Višegrada, ali prije sprovođenja te sjajne zamisli u djelo nisu uzeli u obzir ogromne nadmorske prepreke koje moraju savladati da bi realizovali svoj cilj.
Greška je kumovala stvaranju ovog šarganskog čuda, a izgradnja jedne od najljepših evropskih pruga za vrijeme koje je trebalo savladati surove prirodne predjele odnijela je mnogo ljudskih života.
Naime, izgradnja šarganske pruge započela je Austrougarska 1916. godine, a na njoj su tada radili italijanski i ruski zarobljenici. Za vrijeme izgradnje jednog od tunela došlo je do urušavanja, u čijem je tragičnom ishodu pod ruševinama ostalo oko 200 zarobljenih. Nakon te tragedije, pruga je bila izgrađena u dionici dugoj svega devet kilometara, a Austrougarska je zbog ogromne tragedije obustavila izgradnju.
Nakon Prvog svjetskog rata Kraljevina SHS nastavila je realizaciju šarganskog projekta, međutim, nevjerovatni prirodni predjeli svakodnevno su nizali troškove i zadavali nove glavobolje projektantima.
Kako bi bi problemi u projektovanju bili prevaziđeni, posao projektovanja je dobio jedan austrugarski zarobljeni inženjer osuđen na doživotnu robiju, kojem je, ako riješi šarganski rebus, ponuđena sloboda.
Međutim, on ni proračun nije uspio da projektuje bez greške. Tokom radova na jednom od tunela napravljena je manja greška, tako da se dvije grupe radnika koje su kopale tunel sa različitih strana nisu našle u proračunatom trenutku. Inženjer robijaš se nakon te greške ubio, a dan kasnije nakon kraćeg kopanja taj tunel je probijen.
Šarganski poduhvat ipak je na kraju uspješno okončan, a pruga je zvanično za saobraćaj otvorena 1925. godine.
Za vrijeme prvog šarganskog saobraćajnog života popularni voz "ćiro" hukato je tačno 49 godina i 25 dana, da bi na kraju bio ukinut zbog neisplativosti. Pruga je svoj novi turistički život počela 2003. godine.
Tokom maršute šarganski voz protutnji kroz 22 tunela i preko velikog broja mostova i staje na četiri željeznike stanice: Jatare, Golubić, Ludi kamen i Šargan Vitasi.
Velikom broju turista na šarganskom putu najinteresantnija je stanica pod nazivom Ludi kamen, koja svoje ime duguje novijoj bajci. Naime, na tom mjestu se desila jedna moderna bajka u kojoj je neznani princ 21. vijeka baš tu zaposio svoju djevojku. S obzirom da se radi o mjestu gdje su to dvoje mladih stali na "ludi kamen", stanica je dobila upravo to ime, a na mjestu odmah uz prugu, na kojem se desila ta prosidba nalazi se veliki kamen na kome oni koji žele u što skorije vrijeme da se ludo zaljube i stanu na "ludi kamen" ostavljaju novac i zamišljaju želju.
Mnogim filmofilima je posebno interesantna šarganska stanica Golubić, koju je za potrebe snimanja filma "Život je čudo" izgradio Emir Kusturica, a nakon snimanja ju je poklonio pruzi.
Ta pruga izgleda identično kao u filmu, tako da za kratko vrijeme bilo ko od vas može da postane dio priče "Život je čudo".
Ko jednom vidi Šargan i njegovu prugu, neće ih nikad zaboraviti, a legendu i priču o toj pruzi i Mokroj Gori treba doživjeti na sopstveni način.