Preživio je samog sebe kao vlastiti nadgrobni spomenik na svojim grimiznim liticama, na obalama svog vječno nemirnog mora. More je isto, litice su iste, ali Dubrovnik nije više isti. Zidine ga njegove okružuju kao i prije - kamen ne stari, ali Dubrovnik je ostario... Počiva sred tišine svojih zidina, zaspala republika. Tih i miran kao nijedan drugi grad i zauvijek utihnuo leži ispružen kao relikvija..., zapisi su ovo njemačke književnice Ide von Diringsfeld stari nekoliko vijekova, koji i danas vjerno mogu opisati ovu mirnu luku Jadrana.
Po dolasku u Dubrovnik prvo što ćete primijetiti su gradske zidine, koje ljubomorno čuvaju stari dio grada. Duge su 1.940 metara, visoke do 25, prema kopnu debljine od četiri do šest metara, prema moru od 1,5 do tri metra, a na četiri strane svijeta zaštićene su kulama i zaista čine impozantnu građevinu, koja gospodari panoramom Dubrovnika.
Prva od četiri utvrđenja, koja ljubomorno čuvaju malu utvrdu, je kula Minčeta na sjeveru gradskih zidina, monumentalna je i okrugla, a završena je 1464. godine. Povod za izgradnju bila je vijest o padu Carigrada 1453. godine. Nedostajalo je kamena, pa je naređeno da svako ko dolazi u Dubrovnik iz smjera Gruža ili Ploča mora sa sobom donijeti kamen u skladu sa svojom tjelesnom građom, da bi gradnja kule bila završena.
Na zapadu gradskih zidina gospodari kula Bokar, koju Dubrovčani još nazivaju i Zvjezdan.
Utvrđenje svetog Ivana u davna vremena štitilo je staru gradsku luku od najezde neprijatelja s jugoistoka, dok je za istu namjenu služila tvrđava Revelin na istoku gradskih zidina.
Zidine same po sebi izgledaju nestvarno, ali dah oduzima ono što one kriju u svojoj unutrašnjosti.
Bilo da u Stari grad ulazite na istočni ulaz - Vrata od Ploča, onaj na zapadu -Vrata od Pila, ili na dva ulaza od luke - Vrata od Ribarnice ili Vrata od Ponte - vratićete se u davna vremena čim kročite na istorijom ispisane i izglačane pločnike grada.
Sva istorija koju poznajete oživljava u vašoj mašti. Počnete se polako prisjećati podataka i dovoditi ih u red kako biste shvatili zašto grad pred vama stoji baš takav. Bijel i čist s okusom mora, popločan kamenjem koje poziva na plesove i igre. Opijeni bogatom istorijom i čudnim osjećajem slobode krenete dalje dubrovačkim ulicama starog zdanja.
A pliočnici, krovovi i fasade u ulicama izgledaju kao djelo pitomog duha koji je zaustavio vrijeme. Ali ona koja će vas očarati je glavna ulica u starom gradskom jezgru, ali i Dubrovniku uopšteno - Stradun ili Placa.
Stradun se proteže u smjeru istok - zapad, a nalazi se između Vrata od Pila i Vrata od Ploča. Na početku i na kraju Straduna nalaze se i dvije fontane (Velika i Mala Onofrijeva česma) te dva zvonika (gradski zvonik i zvonik franjevačke crkve i samostana). Stradun je popločan kamenim blokovima, uglancanim do sjaja drvenog parketa, pa ga i nazivaju ulica-salon. Stradun je današnji izgled dobio nakon katastrofalnog zemljotresa 1667. godine, kad je veliki broj građevina bio srušen.
U pauzi između turističkog razgledanja, fotografisanja i sumiranja utisaka red je i da popije kafa u "Gradskoj kavani", za koju kažu da je neprevaziđena na teritoriji cijelog Dubrovnika. Kafići duž Straduna su tokom ljeta prepuni turista iz svih dijelova svijeta koji ne štede na užitku u izrazito skupom Dubrovniku.
U nekim dijelovima Straduna vidjećete i starije slike Dubrovnika koje pokazuju kako zgrade duž šetališta prije kobnog zemljotresa nisu imale tipičan izgled kao danas. Današnji izgled zgrada potiče iz razdoblja poslije potresa, kada je Statutom Dubrovačke republike bio određen način gradnje stambenih zgrada: u prizemlju je uvijek bio poslovni prostor, a u veliki se magazin ulazilo iz sporedne ulice. Na prvom spratu je bio stambeni prostor, dok su sobe bile na drugom spratu. Kuhinja i ostale prostorije su se uvijek nalazile u potkrovlju. Naime, nakon potresa u gradu je buknuo požar, koji je uništio veliki broj stambenih i rezidencijalnih zgrada. Odredbom da se kuhinje presele u potkrovlje sprečavalo se širenje požara.
Stradun završava Trgom Luža ispred gradskog zvonika te tako obuhvata veći broj važnijih spomenika unutar starog gradskog jezgra i omiljeno je šetalište domaćeg stanovništva, kao i mnogobrojnih turista.
Do bilo kojeg spomenika kulture u Dubrovniku ne treba da pješačite mnogo, te se gradski zvonik nalazi u središtu starog Dubrovnika.
Prvi stari zvonik sa satom koji je obilježavao Mjesečeve mijene izgrađen je 1444. godine. Nakon potresa zvonik je oštećen i prijetila je opasnost da se sruši. Stoga je 1929. godine izgrađen novi gradski zvonik po starim nacrtima, koji danas gospodari Stradunom.
Pored zvonika, Stradunom i samim Starim gradom dostojanstveno gospodare Knežev dvor, Velika i Mala Onforijeva česma, crkva svetog Vlaha, dubrovačka katedrala, te Orlandov stup.
Knežev dvor zaista je opravdao svoje ime, jer izgleda kao građevina iz vremena kneževa, nekada je bio sjedište vlade, a danas je Kulturno-istorijski muzej. Prostor dvora namješten je stilskim namještajem iz posljednjeg razdoblja Dubrovačke republike i 19. vijeka. Sam namještaj nije izvorno pripadao prostoru Kneževog dvora nego je godinama prikupljan iz starih dubrovačkih palata, ljetnikovaca i građanskih kuća.
Šetnjom poprečnim ulicama Dubrovnika, koje su u stvari i najzanimljivije jer se u njima vidi način života tamošnjeg stanovništva, a koje su nesebično ukrašene primorskim biljem svih boja i gdje svaki prozor ima svoju priču, doći ćete i do Velike Onofrijeve česme, koju je izradio napuljski graditelj Onofrio dela Cava 1438. godine, kao dio dubrovačkog vodovoda. Izvorno je bila bogato ukrašena, a današnji oblik dobila je nakon potresa.
Mala Onofrijeva fontana ugnijezdila se na istočnom kraju Straduna. Fontana je vodom opskrbljivala tržnicu na Trgu Luža. Postavljena je 1438. godine. Fontanu je projektovao takođe Cava, po kojem je dobila i ime. U srednjem vijeku imala je i vjersko značenje, koristili su je samo hrišćani.
U lutanju gradom naići ćete na poslastičarnice, restorane u kojima se možete okrijepiti, ali nećete se moći oteti utisku da "morate" vidjeti "još onu građevinu" koja se nazire iza ćoška. I tako stižete do Orlandovog stupa, koji je najstarija sačuvana javna skulptura u Dubrovniku. Dugo je bio i jedini svjetovni spomenik posvećen nekoj ličnosti u tom gradu.
Načinjen je u kamenu, a prikazuje srednjovjekovnog viteza s mačem ispruženim prema nebu. Glasnici su svojevremeno kraj stupa objavljivali odredbe i važne obavijesti. Tu su se i izvršavale kazne. Mjera za dužinu, dubrovački lakat, mjerila se prema dužini vitezove podlaktice, što iznosi 51,2 cm.
Vrijedi vidjeti i crkvu sv. Vlaha, izgrađenu na mjestu romaničke crkve, koja je preživjela potres 1667, ali je uništena u požaru 1706. godine. Nova barokna crkva izgrađena je 1715. godine. Na glavnom oltaru nalazi se kip sv. Vlaha, koji se smatra zaštitnikom grada, od pozlaćenog je srebra, a u rukama drži maketu grada prije potresa.
Trebalo bi mnogo vremena da se Dubrovnik upozna detaljno, ali "na prvu" izgleda fascinantno, kako danju, tako i noću, kada se grad pokaže u svoj svojoj ljepoti.
Biser Jadrana je 1979. godine stavljen na UNESCO-ov popis svjetske baštine, danas je administrativno središte Dubrovačko-neretvanske županije i jedno od najvažnijih istorijsko-turističkih središta Hrvatske. U 32 naselja Dubrovnika, prema posljednjem popisu stanovništva, živi 43.770 stanovnika.
O gradu bi se moglo napisati još mnogo redova, ali Tereza Kesovija, Marko Novosel, te mnogobrojne dubrovačke klape u "Pjesmi Dubrovniku" opjevali su suštinu u samo nekoliko stihova: "Tamo na Jadranu sav u suncu leži grad plavo mu more ljubi zidine ponosne i stare, galeba jata i morskih palmi hlad, pjesma moru, to Dubrovnik je grad."
Zanimljivosti
- Jedan od najpoznatijih gostiju bio je engleski kralj Ričard Lavljeg Srca, koji je u moru pored Dubrovnika u povratku iz krstaškog rata preživio oluju. U znak zahvalnosti gradu je darovao novac za izgradnju katedrale. Legenda kaže da je on u Dubrovnik donio šah.
- Prvi karantin u svijetu nastao je u Dubrovniku 1377. godine.
- Dubrovnik je donio zakon o ukidanju ropstva i zabrani prevoza robova 27. januara 1416. godine, što je prva zabrana ropstva u Evropi.
- Pomorska flota Dubrovačke republike u 16. vijeku imala je oko 40.000 pomoraca i više od 180 velikih brodova.
- Dubrovačka republika napravila je 1296. jedan od prvih srednjovjekovnih sistema kanalizacije, koji je i danas u upotrebi.
Zemljotres
Šestog aprila 1667. godine, u osam sati ujutro, Dubrovnik je pogodio najjači zemljotres u njegovoj istoriji. Katastrofa je bila tako velika da je poginulo otprilike pola stanovnika grada. Kamenje se kotrljalo s brda Srđa i uništavalo sve pred sobom. Gradska luka bila je opustošena, a prašina koja se podigla bila je tako gusta da je zamračila nebo nad gradom. Izbio je i požar, koji nisu uspjeli ugasiti gotovo 20 dana. Nastale su pukotine u zemlji, a izvori vode su presušili. Obnova je trajala duže od 50 godina.
Mjenjačnice i suveniri
U Dubrovniku kao platežno sredstvo možete koristiti isključivo kune. Stari grad krcat je mjenjačnicama, u kojima za 10 evra dobijate nešto više od 72 kune. Mnogi iz ove mirne luke odlaze razočarani ponudom suvenira, koji se svode na posuđe s motivima Dubrovnika, neobične ručno rađene svijeće, liciderska srca. Ali, bez obzira na to, suvenirnice su prepune turista, koji znaju zamjeriti prodavačima na "manjoj mjeri ljubaznosti". Međutim, ima onih koji suvenire izlažu na drugačiji način - naime, kače ih po fasadama.
Vrijeme i plaže
Ljeto je godišnje doba kada Dubrovnik diše punim plućima, što zbog lijepog vremena, što zbog broja turista koji dolaze da uživaju na uređenim plažama.
Snijeg i niske temperature prava su rijetkost, te ovaj biser Jadrana ima više od 250 sunčanih dana u godini, a sezona kupanja traje od aprila do oktobra.
Najhladniji mjesec u godini je januar, a najtopliji avgust. U godini ima 109 kišnih dana, a ljeti samo 14. Grad od bure štiti brdo Srđ, do kojeg se možete uspeti žičarom, i iz ptičje perspektive sagledati svu ljepotu Dubrovnika.
