Nepisano pravilo glasi da se ljetni odmor mora provesti na moru, ali ne mora uvijek da bude tako.
Možete i jedan njegov dio da odvojite za neku adrenalinsku avanturu, a mi vam ovaj put prenosimo nezaboravno iskustvo koje je ekipa "Nezavisnih novina" imala u Rafting centru "Drina-Tara", u mjestu Bastasi, opština Foča.
DRVENI BUNGALOVI ZA POTPUNI UŽITAK U KAMPU
U kamp smo stigli u popodnevnim satima. Ljubazni momak na recepciji nam je objasnio šta je sve uključeno u odabranu uslugu, te nas sproveo do našeg smještaja.
Smještaj je u malim drvenim bungalovima. Imate mogućnost da izaberete i lux bungalov, koji posjeduje svoje kupatilo, ali mi smo se odlučili za pravu kampersku avanturu i tokom boravka koristili zajedničke tuševe i kupatila.
Cijeli kamp je koncipiran na bazi usluge za posjetioce. Imate mogućnost da ležite na ležaljkama, ljuljate se u visećim mrežama, igrate odbojku ili mali fudbal, a samim tim u kamp su dobrodošla i djeca svih uzrasta.
Bitno je napomenuti samo da je uz Drinu po noći veoma hladno, te da obavezno ponesete trenerke i dukseve.
AL' SE NEKAD DOBRO JELO, AL' MOŽE I SAD
Obroci u kampu se služe na bazi punog pansiona. Prednost se daje domaćoj kuhinji, tako da su domaća kafa i rakija obavezne uz doručak, kao i svježi planinski čaj, uz koje se služe pršut i jaja. Ručak, koji se služi poslije raftinga i četiri sata provedena na vodi, je i više nego kaloričan i obiman. Uživali smo u telećoj čorbi kao predjelu uz ječmeni hljeb pečen ispod sača, a kao glavno jelo poslužena nam je jagnjetina spremljena ispod sača s krompirom i paprikom, začinjena ruzmarinom. Za desert smo dobili baklave, ružice i tulumbe.
DAN RAFTINGA - UŽIVANJE U DIVLJOJ PRIRODI
Jutro nakon doručka iskoristili smo za obilazak kampa, nakon čega smo zadužili opremu. Pošto je dan bio i više nego topao, profesionalni skiperi su savjetovali da odijela nisu potrebna, pa smo za našu avanturu dobili samo prsluke i kacige, ali i prigodnu obuću.
Taj dan, iako je bila sredina sedmice, iz rafting centra prema polaznoj tački raftinga uputilo se 10 džipova sa po osam turista koji su željno iščekivali avanturu.
Do polazne tačke, udaljene oko sat vremena vožnje od kampa, prelazi se granični prelaz Šćepan Polje, pa smo se tako jedan dio puta vozili kroz Crnu Goru. Oko 12 časova stigli smo do startne tačke za rafting Brštanovica, koja je, kako kažu skiperi, ujedno i najčešća jer od nje počinje najatraktivnija rafting dionica i za turiste i za sportiste.
Ova dionica duga je oko 25 kilometara, oko 17 kilometara se vozi tokom Tare, a ostatak tokom Drine. Velika gužva koja je bila na polaznoj tački nije nam dala puno prostora za osmatranje i biranje skipera koji bi mogao da bude zanimljiv za naredna četiri sata, ali smo na kraju izabrali i više nego dobrog.
Skiper Aco, koji se ovim poslom bavi već 18 godina, bio je pravi "ulov" za nas. Osim što posjeduje iskustvo, ujedno je i "lokalac" pa nam životnih priča sa Tare nije nedostajalo.
Objasnio nam je odmah da ukoliko želimo da uživamo u divljoj prirodi, ne moramo puno da veslamo, te dodao da njegove grupe obično zadnje dođu na cilj, jer ne veslaju, ali provedu i više nego kvalitetno vrijeme uživajući u pogledu i njegovim pričama o dogodovštinama mještana ovih krajeva.
Tako nestvarno lijepa, zelena i privlačna, Tara nas je oduševila na prvi pogled. Njena voda je pitka cijelim tokom, a u periodu kada smo boravili temperatura vode je bila između 11 i 13 stepeni, što je i najviša temperatura Tare u cijeloj godini.
ADRENALIN NA VRHUNCU
Stigao je i prvi brzak, buk, nalet adrenalina na vrhuncu. Ledena voda nam nije smetala, veslali smo i uživali u netaknutoj prirodi i divljini. Oko nas su bili samo zelenilo, voda i šuma.
Skiper Aco je rekao da ćemo praviti pauzu, gdje se može kupati i popiti piće u kafani?! Kakvoj kafani? (Čuje se iz čamca). Kad ono, iza prve krivine, "izbasa" kafana. Ne ona na kakvu smo navikli, nego prirodna kafana! Napravljena od drveta, a u njoj šank i hladno piće.
Aco kaže da te kafane (ima ih tri u ovom toku Tare) rade od maja do oktobra i da svakako naprave dobar promet. Napravili smo pauzu, uživali u pogledu, stijenama na sredini rijeke, kupali se u hladnoj vodi, pili je... Nestvarno, zar ne?!
Nakon pauze od nekih pola sata nastavili smo prema odredištu. Odjednom nam se sa lijeve strane pojavila još jedna rijeka, Piva. Aco nam je potom ispričao kako se uvijek šali sa svojim turistima da zahvate "mrzle" Pive sa lijeve strane. Piva sa lijeve strane i Tara sa desne stvaraju Drinu. Polako smo ušli u njen tok.
Drina je veoma hladna, tu nema kupanja. Temperatura joj je skoro tokom cijele godine oko četiri stepena. Ali je brza, veslanje ovdje svakako nije potrebno. I nakon četiri sata vožnje, za koju smo na početku mislili da će biti dosadna za tako dug period, bila je sve samo ne dosadna i stigli smo u tren oka u kamp.
Bitno je napomenuti da je Tara i granica između BiH i Crne Gore. Kada smo se spuštali, sa desne strane nam je bila BiH, a sa lijeve Crna Gora. Skiper nam je odao i zanimljiv podatak da se na crnogorskoj strani rijeke nalaze samo tri izvora, dok ih na BiH strani ima preko 100.
Nakon vožnje čekao nas je obiman ručak, a zatim smo se spustili na terasu i u ležaljkama, iz kojih se pogled spušta na Drinu, a pogled prema gore puca na planine, sumirali utisake.
USPOMENE KOJE OSTAJU
Kamp ima i svog fotografa koji na jednom od uzbudljivih brzaka fotografiše sve čamce i učesnike, a fotografije možete naknadno kupiti u kampu. Cijena sitnica, kao na svadbama!
Večeru, poslije obilnog ručka, skoro da nismo mogli ni probati. Nakon spavanja i doručka, pozdravili smo naše ugodne domaćine, koji su nam poželjeli da se i sljedeće godine vratimo.
Od uspomena nosimo njihovo gostoprimstvo, nestvarne poglede, spust Tarom i Drinom, odličnu hranu, dobre priče i radujemo se povratku!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
