Ulice bez automobila, minimalna emisija štetnih gasova, plutajuće zgrade, besplatni bežični Internet za sve građane - ovako bi trebalo da izgledaju gradovi budućnosti...
Iako mnoga od ovih rješenja djeluju kao naučna fantastika, neka od njih se već primjenjuju ili će osnovni preduslovi za njihovo ostvarivanje biti ispunjeni u najskorijoj budućnosti.
Masdar Siti u blizini Abu Dabija biće završen do 2020. i u njemu će biti zabranjeni automobili, a stanovnici će se prevoziti podzemnim sistemom transporta. Grad će reciklirati najveći dio potrebne vode, a sličan ekološki poduhvat se sprovodi u kineskom gradu Dežou, gdje je izgrađena tzv. solarna dolina. Planirano je da se sunčevom energijom napaja ulična rasvjeta i zagrijava 80 odsto zgrada i svi bazene u gradu.
Masdar Siti je luksuzni grad snova iz budućnosti. Ulicama će ići samo pješaci i pokoji elektroauto, a za transport putnika će se pobrinuti dobro raspoređeni metro.
Do sada smo mogli da se čudimo megalomanskim projektima iz Emirata i pokatkad zavrtimo glavom pitajući: "Čemu sve to?"
Ali, sada je riječ o jednom pozitivnom primjeru, jer je sasvim sigurno da će Masdar Siti biti grad za primjer.
Koliko košta grad budućnosti? Odgovor glasi - 22 milijarde dolara! Ako računamo da će imati 50.000 stanovnika, kao što je najavljeno, onda to znači 400.000 dolara po glavi stanovnika. Upravo toliko novca je Abu Dabi izdvojio za stvaranje Masdar Sitija - grada budućnosti u pustinji.
Inače, Emirati su šesti po redu izvoznik nafte u svijetu, veoma bogata, a mala zemlja. Međutim, neće sami finansirati novi grad. S obzirom na to da je Masdar Siti zamišljen kao takozvani klima i ekološki neutralan grad - troškovi će dijelom biti pokriveni prodajom sertifikata za emisiju štetnih gasova - tako kako je to predviđeno Protokolom iz Kjota.
"Stanovnici ovog grada će imati najviši standard, svjesni toga da ne škode okolini", stoji u reklamnom filmu koji je napravila arhitektonska kancelarija "Foster i partneri".
Slavni britanski arhitekta Lord Norman Foster i 500 saradnika iz cijelog svijeta rade na stvaranju ovog grada 21. vijeka.
"Ostvariće se jedan san. Svi želimo da živimo komforno, ali želimo da štedimo prirodne resurse i da našoj djeci i unucima ostavimo zdravu planetu. Masdar Siti se zasniva na desetak principa koji se često zapostavljaju. Neki od njih su fer trgovina, zdravlje, sreća, poštovanje lokalnih tradicija i kulture", kaže Razan al Mubarak, šef "Vord vajd fonda" u Abu Dabiju i jedna od savjetnica na ovom projektu.
Masdar Siti je luksuzni grad snova iz budućnosti - 80 odsto manja potrošnja vode od uobičajenih gradova, 100 odsto reciklaže smeća, nula odsto emisije ugljen-dioksida… Ulice će biti uske, kao u tradicionalnim arapskim gradovima, kako bi u njima bilo hlada. To neće ometati saobraćaj - jer ga skoro neće ni biti.
Zgrade, parkovi i vodene površine će pustinjsku klimu pretvoriti u prijatnu za život - i to bez fosilnog goriva. Energija će stizati od sunca i vjetra - ono što preostane isporučivaće se drugim gradovima.
Postavlja se pitanje od čega će živjeti takav jedan grad u pustinji.
"Privući ćemo firme iz cijelog svijeta, banke i institute koji ovdje žele da istražuju. Masdar Siti je rješenje za sve oblike biznisa kada je riječ o obnovljivoj energiji", kaže Sultan al Džaber, šef projekta.
Pored supermodernog centra za tehnologije, koji će biti izgrađen u saradnji sa čuvenim Institutom u Masačusetsu, Masdar Siti će biti i sjedište Međunarodne agencije za energiju. I mada je jasno da će Masdar Siti biti jedinstven projekat koji neće moći da se kopira u svijetu, saznanja i rješenja ovog grada moći će svakako da se iskoriste.
Tako već širom svijeta niču projekti koji djeluju prilično futurološki.
Lebdeće osmatračnice, izgrađene od laganih materijala i ispunjene helijumom, sastavni su dio nebodera u obliku stabla, koji će biti izgrađen na Tajvanu. Osmatračnice će se podizati i spuštati duž nebodera omogućavajući pogled na grad iz ptičje perspektive. Neboder će biti opremljen restoranom, muzejem, vjetro-turbinama, sistemom za reciklažu kišnice i geotermalnim postrojenjem u podrumu. Posljednjih godina plutajuće zgrade su preokupacija svjetskih projektanata, a među njima posebno mjesto zauzima ideja japanskih arhitekata o izgradnji grada Šimicu u obliku piramide koja bi plutala u Tokijskom zalivu.
U Londonu će sljedeće godine biti završena izgradnja nebodera "The Shard", koji će sa visinom od 305 metara predstavljati najvišu građevinu u Evropi, koja će podsjećati na one iz filmova naučne fantastike.
Talin, glavni grad Estonije, skoro u cijelosti je pokriven mrežom besplatnog bežičnog Interneta. U ovom gradu svoj e-mail možete provjeriti skoro na svakom mjestu. Zahvaljujući inicijativi "Tiger leap", svaka škola ima Internet, stanovnici mogu glasati putem Interneta, a besplatna wi-fi usluga je dostupna u svim parkovima, vozovima, muzejima, kafeima i na aerodromu.
Veoma futuristički izgleda i idejno rješenje stadiona "Al Kor" u Kataru, koji će biti domaćin Svjetskog prvenstva u fudbalu 2022. godine. Organizatori planiraju da se rashladni uređaji energijom snabdijevaju iz solarnih ploča koje će biti postavljene oko stadiona. Kada već govorimo o sportskim terenima, onda sjajno izgleda i Olimpijski stadion u Sočiju, gdje će 2014. biti Zimska olimpijada...
Zanimljivu primjenu vertikalnih vrtova možemo vidjeti i na primjeru grada Gvangio. Riječ je o novom gradu u Južnoj Koreji, 35 km južno od Seula. Na konkursu koji je grad raspisao za projektno rešenje njegovog centra, pobijedio je holandski biro MVRDV sa svojim više nego impresivnim rješenjem. Koncept centra ovog grada se kosi sa tradicionalnim ravničarskim gradom koji dominira u Koreji. Naime, zamišljeno je da centar grada bude izgrađen kao skup ljevkastih vertikalno-zelenih nebodera, sa 200.000 m2 stambenog i 48.000 m2 poslovnog prostora, zatim 200.000 m2 prostora za kulturne, obrazovne i ostale aktivnosti i 200.000 m2 prostora za parking. Kreiran je da primi oko 77.000 stanara, a najzanimljiviji podatak jeste da radovi na njemu treba da budu gotovi već iduće godine.
Kada je u pitanju budućnost, jedna od njenih vizija se zove Lilipad. Inspirisan lokvanjima, belgijski arhitekta Vinsent Kalebo projektovao je plutajući ekopolis Lilipad, kao mjesto za tzv. klimatske izbjeglice koje bi dolazile iz gradova u priobalnim zonama kojima prijeti potop usljed porasta nivoa okeana. Ovaj plutajući grad trebalo bi da bude u mogućnosti da primi oko 50.000 stanovnika i ne samo da ne proizvodi CO2, već će preko površine izgrađene od titanijum-dioksida biti u stanju da reaguje na UV zračenje i apsorbuje zagađenost iz vazduha, kao i da prečišćava korištenu vodu. Ekopolis bi bio opremljen svim pogonima za akumulaciju energije, koristeći sunčevu energiju, vjetar, hidro energiju...
Gradovi budućnosti nisu više maštarije, nego veoma moguće ostvarive ideje iz bliske budućnosti. I svaki od njih je ostvarenje sna. Sna jednog arhitekte, tima ili građana koji žele da žive luksuzno, a zdravo…