Putovanje

Istanbul na dlanu

Istanbul na dlanu
Foto: N.N. | Istanbul na dlanu
Minja Šuković

Istanbul je grad koji skoro pa ne spava, ne miruje i ne posustaje čak i za vrijeme pandemije virusa korona. Mjesto je gdje nove građevine niču kao pečurke, gdje turizam nije stao, a pločnici čuvaju korake miliona ljudi, koji mu se svakodnevno vraćaju ili nikako ne odlaze, jer napustiti Istanbul čini se nemogućim.

Ovo je metropola koja živi na sebi svojstven način. Njegova energija se ne ponavlja. Teško je uprijeti prstom i reći šta ga čini posebnim. Možda vijekovi kroz koje se krojila istorija, gradile i rušile građevine i rađali i gubili životi. Tu su i ona priča o susretu svjetova, neodoljiva hrana, ljepota, muzika, mirisi, pristupačnost, položaj, blizina vode. Zato je teško odlučiti se odakle početi.

Ipak, najbolje je možda početi s visine, od Galata kule, s koje se Istanbul vidi kao na dlanu i koja vam daje priliku da plućima i okom prihvatite ovaj grad kao jedno.

Kada vizualizujete siluetu Istanbula, toranj Galata zasigurno će biti jedno od mjesta koje vam prvo padne na pamet. Ta istorijska kula ne samo da uljepšava pogled na Istanbul, već je i jedno od mjesta koje treba posjetiti kada se nađete u ovom spektakularnom gradu. A priča iza tog dragulja Istanbula je još impresivnija od samog pogleda na njega.

U početku davne 528. godine za vrijeme Justinijana I bješe podignuta kula Galata kao Veliki bastion, ali biva uništena tokom 4. krstaškog pohoda.

Kada su se Đenovljani naselili u Peri, obnovili su kulu 1348. godine nazvavši je Hristov toranj. Kula je opet obnovljena 1990. godine, od kada je otvorena za posjetioce.

Prvobitno je služila kao osmatračnica, onda je postala zatvor za vrijeme Osmanlija, pa opet osmatračnica u slučaju požara, pa svjetionik brodovima koji su plovili Bosforom. Jasno je da je trpjela mnogo i često bila renovirana, ali i dalje stoji čvrsto i gordo nad gradom na Bosforu, baš tu na evropskom kontinentu, sjeverno od Zlatnog roga, rukavca koji razdvaja stari dio Istanbula od njegovog modernog dijela, a s nje se pruža predivan pogled na cijeli grad i Bosfor.

Stojeći na balkonu Galata kule grad je kao na dlanu, vjetar s Bosfora miluje lice i mrsi kosu, a kada širom otvorite oči možete da preletite cijeli Istanbul.

Upravo odavde krovovi starih kuća izgledaju srdačno, kao da su dugi niz godina utočište galebovima koji dolaze s Bosfora. Čini se da su na taj način stekli povjerenje u njih i dali im priliku da budu njihova mala skloništa. Preko tih krovova letite dalje i pogled vam se zaustavlja na Topkapi palati.

Topkapi

Topkapi palata smatra se mjestom koje nudi doživljaj jednak posjeti nekom muzeju. Zato se često promoviše i kao najveći muzej Turske.

Razvratni sultani, ambiciozne sluge, zanosne konkubine i mudri evnusi živjeli su u ovom prostoru između 15. i 19. vijeka. Tokom tog perioda Topkapi palata je bila zvanični dvor osmanskih vladara, mjesto u kome je živjelo i radilo više od 4.000 duša. Danas je ova nekadašnja carska palata, koja čuva istorijske dokumente, ne samo najposjećeniji muzej Istanbula, već i cijele Turske.

Tokom četiri vijeka, od 1465. sve do 1856. godine, Topkapi je bio dvor turskih sultana, kasnije napušten u korist novoizgrađene palate u evropskom stilu  Dolmabahče, na Bosforu, u modernom dijelu Istanbula. Za razliku od palate Dolmabahče, Topkapi je odraz istočnjačkog stila. Godine 1985. je zajedno sa starim jezgrom Istanbula uvrštena na listu UNESCO-ove svjetske kulturne baštine.

Posjeta raskošnim paviljonima, uređenim baštama, haremu i riznici odaje mali djelić fascinantnog života koji se vodio iza bedema, na prostoru nešto manjem od 700.000 kvadratnih metara.

Potom otvorite oči još malo više i letite dalje, jer pogled s Galata kule vas može ponijeti i do Aja Sofije i Plave džamije.

Izgubljena Sveta Mudrost?

Aja Sofija, u prevodu Sveta Mudrost, smještena je na Trgu Sultanahmet, preko puta Plave džamije, na samom vrhu poluostrva koje oplakuje Mramorno more i odmah ispred Topkapi palate.

Kao zaštitni znak grada, plijeni svojom izvanrednom ljepotom i istorijskom vrijednošću. Istinsko je remek-djelo vizantijske arhitekture i time jedno od najvećih graditeljskih dostignuća u prijašnjem Istočnom rimskom carstvu. Na njenoj izgradnji radilo je preko 10.000 radnika, svega pet godina od 532. do 537. Sagrađena je u doba cara Justinijana u Carigradu, a gradili su je matematičari Antemije iz Trala i Izidor iz Mileta od najvrednijeg mermera iz Mramornog mora, Nikeje i Južne Afrike.

Nakon turske pobjede 1453. godine crkva je pretvorena u džamiju, a izvana su dodana četiri minareta. Mozaici koji su postojali u crkvi prekriveni su vapnom, a čuvene freske su prekrivene, tako da danas postoje samo ostaci nekoliko predivnih mozaika Bogorodice s Isusom Hristom. Vođa nove Turske Kemal-paša Ataturk odabire kompromisno rješenje, pretvara je u nacionalni spomenik - muzej, kada se opet otkrivaju skriveni mozaici. Njima su bili obloženi svi zidovi, osim onih koji su od mramora. Od tada je Aja Sofija dostupna svim posjetiocima bez obzira na vjeru te je unatoč potresima, nestabilnim temeljima, pljačkama, ostala veličanstvena građevina. Bila je u užem izboru kandidata za novih sedam svjetskih čuda, pa je i sam papa Benedikt XVI posjetio 2006. godine, odajući joj svoje duboko poštovanje.

Početkom jula prošle godine turski sud poništio je muzejski status Aja Sofije, navodeći da njeno korištenje kao išta drugo osim džamije nije pravno moguće. Turski predsjednik Redžep Tajip Erdoan tada je najavio da će ovo svjetski poznato mjesto biti korišteno kao džamija za molitve petkom od 24. jula.

Aja Sofija, posebna i veličanstvena, bila je uvijek trn u oku svim sultanima, pa je jedan od njih, sultan Ahmet pozvao najpoznatijeg arhitektu i rekao mu da naspram Aja Sofije izgradi džamiju, koja bi bila veća i bogatija te je tako nastala Plava džamija.

Plava džamija

Pravo ime džamije nije Plava džamija, već Sultanahmet Camii, u prevodu Džamija sultana Ahmeda. Bila je to prva velika džamija nakon 40 godina. Za razliku od prijašnjih džamija koje su Ahmedovi prethodnici plaćali ratnim plijenom, Ahmed je zbog ratnih gubitaka bio primoran posegnuti u državnu blagajnu. Gradnja je počela u avgustu 1609. postavljanjem kamena temeljca od strane samog sultana. Ona spaja vizantijske elemente obližnje Aje Sofije s tradicionalnom islamskom arhitekturom i smatra se najvećom džamijom klasičnog perioda Osmanskog carstva.

Ukoliko nekim slučajem niste upili dovoljno ljepote, okrenite pogled lijevo na Djevojačku kulu i preletite iznad nje upijajući jednu od najpoznatijih legendi Istanbula.

Djevojačka kula

Djevojačka kula, takođe poznata i kao Leanderova kula, iz vizantijskog perioda je kula (danas svjetionik) na malenom ostrvu smještenom na južnom ulazu u Bosforski moreuz oko 180 metara od azijske obale i naselja Uskudar u Istanbulu. Postoje brojne legende o gradnji Djevojačke kule i njenom položaju. Prema najpopularnijoj turskoj legendi, sultan je imao jednu kćerku koju je mnogo volio. Jednog dana prorok je prorekao da će ona umrijeti od zmijskog otrova na svoj 18. rođendan.

Da bi to spriječio, sultan je kćerku sakrio daleko od obale te je smjestio na malom ostrvu, gdje nije mogla doći nijedna zmija. Princeza je živjela u kuli, koju je sultan namjenski izgradio za voljenu kćerku, te ju je često posjećivao.

Na njen 18. rođendan sultan joj je poklonio košaru egzotičnog voća kao rođendanski poklon, srećan što je uspio spriječiti proročanstvo. Međutim, u košari je bila sakrivena zmija, koja je ugrizla princezu, te je ona ubrzo umrla na očevim rukama, tačno kako je navedeno u proročanstvu. Zbog toga se kula naziva i Djevojačka kula.

U svakom slučaju, koliko god dana da izdvojite za Istanbul, biće malo i jedno je sigurno - uvijek ćete mu se vratiti. Žmireći u avionu koji vas vozi kući evociraćete uspomene na pogled kojim prelijećete cijeli grad s Galata kule ili će vas zapljusnuti miris uspomena s istanbulskih ulica.

Zapravo ništa u ovom gradu nije slučajno, pa ni ovaj fiktivni let s Galata kule.

Prema nekim istorijskim navodima, oko 1630. godine, Hezarfen Ahmet Ćelebija letio je s Galata kule kao pilot pomoću vještačkih krila i preletio Bosfor gotovo šest kilometara daleko na drugu stranu Istanbula.

Njegov let širom raširenih ruku možete da iskusite i u samoj Galata kuli, te putem virtuelne stvarnosti na jednom od spratova "uzletite" iznad prijestonice koja ostavlja bez daha.

Ulaz u Galata kulu košta šest KM, a iskustvo je neprocjenjivo. Jer, rijetka su mjesta s kojih možete da shvatite da nema pogrešnih puteva. Svi su oni stvoreni da bismo se ponovo sreli, s nekim gradovima, istorijom ili ljubavima. Drugi put možda ispred neke kuće što miriše po moru i soli, ili na ulicama koje svakodnevno gore poput buktinje dočekujući nove ljude i ispisujući najljepše priče koje zauvijek ostaju urezane.

Smjernice za ulazak u Tursku

- Pu­to­va­nje u Tur­sku je si­gur­no.

- Pu­tni­ci tre­ba­ da ima­ju do­ku­ment da su va­kci­ni­sa­ni naj­ma­nje 14 da­na pri­je do­las­ka u Re­pu­bli­ku Tur­sku ili

- da su pre­bo­lje­li vi­rus ko­ro­na u po­slje­dnjih šest mje­se­ci pri­je ulas­ka u Tur­sku.

- U slučaju da ne po­sje­du­ju ne­ki od na­ve­de­nih do­ku­me­na­ta ne­op­ho­dno je da ima­ju ne­ga­ti­van PCR test ne sta­ri­ji od 72 sa­ta ili brzi an­ti­gen­ski ne­ga­ti­van test ne sta­ri­ji od 48 sa­ti.

- Sve na­ve­de­ne mje­re važe i za dje­cu sta­ri­ju od šest go­di­na.

- Oba­ve­zno po­pu­ni­ti for­mu­lar za HES, ko­ji se ta­kođe traži pri­li­kom ulas­ka i to­kom bo­rav­ka.

 

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije