Putovanje

Iz nuklearne pustoši niče prirodna oaza

Iz nuklearne pustoši niče prirodna oaza
Foto: Ilustracija | Iz nuklearne pustoši niče prirodna oaza

Naučnici s Univerziteta Stanford, koji su posjetili ostrvo Bikinijev atol u Tihom okeanu 70 godina poslije nuklearnih testova koje su izvele SAD, iznenađeni su otkrivanjem morskog života koji se razvijao tamo.

Naime, Bikini pripada Republici Maršalova Ostrva, a naziv je dobio od maršalske riječi "pikinni", što znači "mjesto kokosa".

Ovo ostrvo je nakon Drugog svjetskog rata služilo kao teren na kome su SAD isprobavale nuklearno naoružanje tako što su bacile više desetina nuklearnih bombi, uključujući i hidrogensku bombu. Na njega je bačena "Castle Bravo" eksplozija, koja je čak nekoliko hiljada puta jača nego atomska eksplozija koja je pogodila Hirošimu.

Na prirodni raj ovog ostrva, kao i na zdravlje ljudi, nuklearne probe su imale katastrofalne posljedice.

Maršalovim Ostrvima od 1947. do 1990. godine upravljale su SAD.

Nakon što je Hari Truman, tadašnji predsjednik SAD, 1946. godine odobrio plan o početku nuklearnih testiranja, stanovništvu je obećano da će se vratiti na ostrvo sljedećeg dana, ali s obzirom na to da je nastala nuklearna pustoš, oni se nisu vratili ni dandanas.

Stanovništvo se na Bikini počelo vraćati 1968, na odluku Vlade SAD, ali su ponovo uklonjeni 1978. godine, jer su francuski naučnici utvrdili da je to opasno po njihove živote zbog količine radioaktivnog zračenja, sa posljedicama poput neplodnosti i mrtvorođenih beba. SAD su obezbijedile 150 miliona dolara za odštetu.

Danas, nakon 70 godina, naučnici s Univerziteta Stanford tvrde da je ovo mjesto prava oaza, preplavljena raznovrsnim biljkama i divljim životinjama.

Stiv Palumbi, profesor nauke o morima, sa svojim timom proučava efekte zračenja na morski život. Zaključili su da su flora i fauna ovog ostrva izuzetno otporni.

Oni su uporedili svoje rezultate s proučavanim životinjama u Černobilju, gdje su zbog nuklearne eksplozije 1986. godine životinje pokazale deformacije i mutacije.

Razlog za ova odstupanja, kako kaže Palumbi, i zašto je divlji život dobro prošao je to što su ostali sami toliko dugo.

"Na čudan način zaštićen je istorijom ovog mjesta", rekao je Palumbi.

Deset godina poslije nuklearnog testiranja korali su počeli da rastu, kažu naučnici, prema dokazima koje su prikupili. Oni trenutno proučavaju kako je fauna ovog mjesta preživjela takva štetna zračenja.

Palumbi je za britanski list "Guardian" rekao da je činjenica da tamo postoji život koji pokušava da se oporavi od najužasnije stvari koja je ikada urađena.

"Istraživanje bi nam pomoglo da razumijemo našu DNK i način na koji se bolesti razvijaju kod ljudi. Strašna istorija Bikini atola je ironično okruženje za istraživanje koje može pomoći ljudima da žive duže", rekao je Palumbi.

Bikini atol je 2010. godine upisan na UNCESCOov popis mjesta svjetske baštine u Australiji i Okeaniji.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije