"Bio sam mlad čovjek bez perspektive.Teške godine u zemlji, kriza i ratovi...Donio sam najveću, ujedno i najtežu odluku u svom životu. Napustio sam sve i otišao".
Ovako počinje životnu priču Dejan Grubanov (40), iz Novog Kneževca, u sjevernom Banatu, koji je prije 13 godina kupio kartu u jednom pravcu i uputio se u nepoznato.
Rizik se isplatio. Danas je on generalni direktor hotela jednog od najpoznatijih lanaca hotela "Iberostar", u Dominikanskoj Republici.
"Kada sam stigao prije 13 godina ovdje, sem kofera, nisam imao ništa. Našao sam se u zemlji u kojoj su osmijeh i igra najvažniji dio života bez obzira na ekonomski položaj ljudi. Na jednostavnost života i očaravajuće osmijehe brzo sam se navikao", kaže on.
Ipak, u početku je bilo teško. Dugo je tražio posao. Prvih nekoliko mjeseci živio je u selu Munoz, gdje su utočište našli oni koji su izbjegli sa Haitija. Taman kad je nada počela da ga napušta, konkurisao je za posao u hotelu "Iberostar", u odjeljenje za odnose s javnošću, i bio primljen, a poslije nekoliko godina, promovisan u zamjenika direktora.
Prije četiri godine dobio je priliku da vodi jedan hotel iz istog lanca na Kubi. Vrijeme koje je tamo proveo, kaže, ostavilo je najsnažniji pečat u njegovom životu.
"Prošle godine vratio sam se u Dominikanu i od tad sam generalni direktor jednog od najboljih hotela moje kompanije "Iberostar Bavaro". Ipak, nostalgija me vuče da se stalno vraćam. Ono što je sigurno, maminu kuhinju ne mogu da zamijene ekstravagantna jela u hotelu".