Gejša sa crvenim ružem na usnama i predivnim kimonom koja zamiče iza ugla kuće. Drvo trešnje uz rijeku čija je krošnja u pupanju.
Zen vrt sa pograbljanim pijeskom i formacija kamenja koji inspirišu haiku poeziju. Ovo su samo neka imena za glavni grad starog japanskog kraljevstva - Kjoto. Dok je Tokio sinonim za brze vozove, neonske reklame i nebodere, Kjoto ima sasvim drugačiji ritam. Smirujuća protivteža futurističkom glavnom gradu, Kjoto je sinonim za stare hramove, majstore ceremonije lijevanja čaja, tradicionalne riokan gostionice i vijekovima stare zanate. Ovo teško može nekoga iznenaditi, pošto je u pitanju kraljevski grad star više od 1.000 godina. Kjoto je tokom rata bio pošteđen bombardovanja, što nije bio slučaj sa glavnim gradom, i u njemu se i danas nalazi 2.000 budističkih i šinto hramova.
SPOJ PROŠLOSTI I MODERNOSTI
Ali Kjoto nije samo grad sa velikom prošlošću. Uprkos dobro očuvanom nasljeđu, on prihvata budućnost, sa svojim modernim zgradama, velikom koncentracijom univerziteta i industrijom napredne tehnologije. Ovo se odmah primijeti kada posjetioci izađu iz brzog voza i odmah počnu tražiti gejše, a umjesto njih vide ultramodernu stanicu u Kjotu, svu napravljenu u staklu i metalu i sa "Starbaks" kafeterijom. Ali posjetioci uskoro saznaju, a čega je njegovih 1,4 miliona stanovnika sasvim svjesno, najveći šarm Kjota leži u činjenici da on istovremeno izgleda napredan i nazadan.
Situiran u regiji Kansai, nekih 360 kilometara jugozapadno od glavnog grada, Kjoto je zgodno smješten u dolini okruženoj planinama. Kroz centar grada se može iznenađujuće lako kretati zahvaljujući mreži javnog prevoza koji je inspirisan starim feng šui učenjem. Jedno od dobrih polaznih mjesta za obilizak je Higašimaja u južnom dijelu grada, u kojoj se nalazi veliki broj hramova i prodavnica umjetnina.
Bilo da je prekriven snijegom ili bogat zelenilom tokom ljeta ništa nije veći simbol Kjota nego paviljon Kinkaku dži, čiji se zlatni odraz može vidjeti u jezeru ispred njega. Čak ni gomile turista ne mogu umanjiti grandioznost ovog velelepnog izdanja. Trenutna konstrukcija prekrivena listićima zlata predstavljena je 1955. godine, pet godina nakon što je originalni paviljon iz 14. vijeka izgorio u vatri koju je podmetnuo jedan monah. Jedno od mjesta koje se mora posjetiti u Higašimaji je i Srebrni paviljon Ginkaku dži, koji za razliku od prethodnog na sebi nema vrijednih materijala, odnosno srebra. Kada je napravljen oko 1480. godine, ovaj paviljon je trebalo da bude kuća za odmor tadašnjeg šoguna koja je trebalo da bude prekrivena srebrom. Učenjaci vjeruju da mu je ponestalo novca prije nego što ju je optočio ovim vrijednim materijalom. A kada je šogun umro, nekoliko godina kasnije paviljon je pretvoren u zen hram, što mu je i danas svrha. Iako je hram malen i ne toliko privlačan - spartanska verzija zlatnog Kinkaku džija - predivno uređen vrt i malo jezero okrenuto ka istoku, gdje se vidi urbani krajolik, čini ovaj centar zen budizma odličnim mjestom za posjetu.
ZEN VRT, SAMURAJI I GEJŠE
Kameni vrt hrama Riodžan dži predstavlja svojevrsnu misteriju. Niko ne zna ko ga je napravio i koja je svrha 14 komada kamenja razvrstanog na fino uređenom šljunku. Neki akademici kažu da on predstavlja tigra koji nosi mladunče preko potoka, dok drugi vjeruju da predstavlja okean sa malim ostrvima ili nebo ispunjeno oblacima. Čak postoji teorija da kamenje formira mapu kineskih zen manastira. Jedina stvar u vezi s kojom se učenjaci slažu je ta da vrt predstavlja jedan od najboljih primjera zen uređenja vrtova. U ovom vrtu možete ostati dugi niz godina kontemplirajući o njegovim zagonetkama, a da pritom uopšte ne dođete do odgovora. Za one koji vole živahnija mjesta u Kjotu, tu je "Toei Studio park", u kojem se možete obući kao samuraj i pratiti televizijske glumce kako snimaju neku od emisija o samurajima. "Toei Studio park" je jedan veliki set za snimanje filmova, koji ujedno služi kao zabavni park i u kojem obučeni kao samuraj možete šetati po rekonstruisanim selima iz Edo doba i vidjeti mjesta na kojima su pravljeni neki od najvećih filmova o samurajima. Ipak, najveću pažnju privlače predstave uživo sa pretjerano izražajnim izrazima lica i tijela, ekstravagatnim borbama mačevima i dijalozima koji po uvjerljivosti odgovaraju amaterskim đačkim predstavama. Japanski kič u svom najboljem izdanju. Prilikom posjete Kjotu, neizbježan je i Gion. Iako to nije jedini okrug sa gejšama, Gion, sa svojom mrežom isprepletenih ulica sa starim drvenim zgradama, čajdžinicama i ekskluzivnim japanskim restoranima, najpoznatiji je takav okrug. Tokom sata razgledanja ovog interesantnog okruga možete na trenutke vidjeti gejšu ili dvije koji prelijeću između čajdžinica u svojim nezgrapnim zori sandalama i izuzetnim kimonima. Takođe ćete vidjeti japanske turiste koji ih proganjaju i žele da se slikaju sa njima. Ukoliko uđete u neki restoran, dočekaće vas jedna od njih i u tišini uslužiti vas desetinama malih posuda sa živopisnim jelima. U njima se može naći bistra supa sa svježim zelenilom, komadi sirove ribe deverike i tunjevina ukrašena žutim cvjetovima, a tu je i srebrna posuda sa mlijekom od soje tofuom.
Večera od 11 jela
Japanska kuhinja ne može biti više rafinirana nego Kijo riori, odnosno Kjoto kuhinja. Za najbolje iskustvo ove kuhinje treba se zaputiti u Gion i 100 godina star restoran "Minokou", gdje možete dobiti večeru sa 11 razlitičih jela ili nešto jednostavniji ručak.
