ZLATIBOR - Kad se iz urbanog Zlatibora, punog kafića, kockarnica, hotela, zatvorenih bazena i mjenjačnica novca otisnete dvadesetak kilometara dalje stižete u divlji, praiskonski dio planine, gdje su nekad carovali zlatni borovi.
Napajajući dušu ljepotom viđenog sa ivice visoravni, dolje prema kanjonu rijeke Uvac, bljesne manastir Dubrava. Obnovljen srednjovjekovni manastir Svetog Pantelejmona, skromnih dimenzija, a pored njega druga veća svetinja posvećena Svetom Vasiliju Ostroškom.
Satima hoda unaokolo nema sela i naselja, samo nekoliko napuštenih čobanskih koliba i štala i mnogo nepokošenih livada sa oštrom zlatiborksom travom "brčak".
Obnova ovog manastira i uklapanje u divljinu i samoću zlatiborskih brda vezana je za monaha Danila, koji je za života postao živa legenda ovih krajeva.
U hladnoći isposnice manastira Studenica prije petnaestak godina hilandarski monah Danilo usnio je čudan san. Kao, javi mu se blaženopočivši patrijarh srpski German i kaže mu da treba da ode na padine Zlatibora prema rijeci Uvcu, pronađe ruševine srednjovjekovnog manastira, otkopa ih, nađe u njima blago i od tog novca ponovo sagradi bogomolju.
Minah Danilo nije mogao da vjeruje da je njemu povjereno takvo poslušanije. I tek kad se san ponovio on je spakovao ranac u kome je bila sva monaška "imovina" i došao u kanjon Uvac da obnavlja davno porušeni manastir, zadužbinu Nemanjića.
Radeći na obnovi manastira Uvac, koji se nalazi na obali istoimene rijeke, monah Danilo je hodio zlatiborskim vrletima okrenutim kanjonu. Nešto ga je vuklo da se na jednom zaravanku, iznad kanjona, useli u pastirsku kolibu, moli Bogu i istražuje gdje bi to mogao biti zatrpani manastir.
"Dok se jednom penjao strminom iznad zaravanka nešto čudno mu se dogodilo, kao da ga je neka nebeska sila 'uvukla' u drugi svijet. Kad je 'došao sebi' shvatio je da je blizu svetog mjesta, uzeo je kandilo i okadio prostor oko stoljetnog bijelog hrasta. Bio je siguran da se ispod njegovih žila kriju zidine manastirskog zdanja", priča iskušenica manastira Dubrava Slavica.
Areheolozi i stanovnici Zlatibora dali su se na posao. Posječen je hrast, nađeni kameni ostaci manastira i, na njihovo iznenađenje, na dubini od jednog metra pronašli 280 mletačkih zlatnika.
"Država je otkupila taj novac i dala drugi da se počne sa izgradnjom manastira", kaže iskušenica Slavica.
Monah Danilo nije posustao. Da se ne bi išlo kozjim stazama do ovog svetog mjesta založio se da Vojska Srbije uz pomoć Zlatiboraca probije makadamski put a onda su počeli građevinski radovi na podizanju Nemanjića zadužbine.
"Brat Goran i sestra Ana, koji žive u Americi, kad su pročitali kako je monah Danilo živio u kolibici dok nije otkrio i izgradio manastir, novčano su pomogli probijanje puta i gradnju svetinje", priča iskušenica Slavica.
I tada se dogodilo čudo. Kad je podizano zvono na zvoniku manastirskom ovo dvoje ljudi, poslije 20 godina braka, dobili su sina Nikolaja, a kasnije još jedno dijete.
Zlatiborac Vlastimir Knežević, kao i mnogi drugi, darovali su mnogo novca da se hramovi podignu.
Monah Danilo ne voli puno da priča. Više ne pješači strmim grebenom da bi stigao do manastira Dubrava. Ne živi više u pastirskoj kolibi već u drugoj, nedavno izgrađenoj na brijegu "na kome se obreo u drugoj dimenziji".
U ovaj manastir na Zlatiboru svraćaju vjernici, ljubitelji prirodnih ljepota, planinari, lovci i avanturisti. Monah Danilo im smirenim toplim glasom poručuje: "Onaj ko veruje, vera u verujuće će mu se i ostvariti".
