MARFA - Smješten u pustinji Teksasa, na sat vožnje od meksičke granice Marfa na prvi pogled izgleda sakriveno od spoljašnjeg svijeta.
Sa populacijom od svega 1900 duša, grad je počeo svoj život kao željeznička stanica pun izbljedelih fasada, skromnih domova i uspavanih ulica.
Pa ipak, piše AP, ova uspavana spoljašnjost je privid. Za hiljade posjetilaca iz cijelog svijeta koji se svake godine okupljaju ovde, Marfa je kulturni raj, El Dorado ljubitelja umjetnosti.
Posketioci će se možda pomučiti da pronađu apoteku ili supermarket ali će moći da uživaju u brojnim knjižarama, galerijama, pozorištu, radio stanici, dva filmska festivala i brojnim art deko dragocjenostima.
Svakog vikenda veliki broj ljudi "sjuri" se do grada koji lokalna turistička organizacija reklamira: "Teško je do njega doći. Još ga je teže objasniti. Ali jednom kada dođete ovde, potpuno ga skapirate".
Među redovnim posjetiocima su poznati poput direktora Tejt galerije Nikolasa Serote, glumice Sisi Spejsek ili pjevačice Bijonse.
"Marfa je savremena utopija, mjesto za razmišljanje i umjetnost okruženo divljom lepotom", kaže Fabijen Žiro, francuski umjetnik koji radi na Marfa projektu.
Osnovan krajem 19. vijeka, Marfa se razvila u živu zajednicu u okviru koje su i rančevi i vojna baza. Užasna suša uništila je stoku a krajem Drugog svjetskog rata i vojna baza je zatvorena zbog čega je ekonomija Marfe trpela.
Novi uspon grad je doživio 1955. kada se u njemu snimao film "Div" sa Džejmsom Dinom i Elizabet Tejlor ali je potom naredne dvije decenije bio zaboravljen.
Renesansa Marfe počinje 1972. kada je Donald Džad, jedan od naistaknutijih minimalista 20. vijeka stigao u grad.
Umoran od histeričnog života u Njujorku i zaljubljen u pustinju, Džad je kupio više vojnih i komercijalnih zgrada u Marfi kako bi u njima držao svoje velike skulpture.
Preselio je porodicu i studio u grad i uz podršku Dia Art Fodacije ustanovio je Činati fondaciju posvećenu stvaranju trajnih izložbi svojih velikih djela i dela kolega poput Dena Flavina i Džona Čemberlejna.
Od Džadove smrti 1994. kolekcija se proširila učinivši Marfu okupljalištem savremenih umjetnika.
"Džad je bio siguran u kvalitet svog rada i znao je da će ljudi doći", rekao je direktor Činati fondacije Rob Vajner.
Druge organizacije takođe su doprinjele reputaciji Marfe kao umjetničkog centra. Lanan fondacija sponzoriše četvoronedjeljne do šestonedjeljne rezidencijalne boravke pisaca, pjesnika i esejista.
Balrum Marfa centar za umjetnost, muziku i film otvoren je 2003.
"Dopala nam se ideja kreativnog centra gdje se ljudi iz cijelog svijeta okupljaju", rekao je koosnivač Ferfeks Dorn. "Dopada nam se ideja nove granice".
Jedan od naznačajnijih projekata Balruma je Prada Marfa instalacija, replika reprodukcije jednog od luksuznih butika ove modne firme koja se nalazi na izlovanom dijelu autoputa 40 kilometara od El Pasa.
Advokat i filantrop Tim Krouli pomogao je da se nekadašnja štala pretvori u Krouli pozorište sa 170 mjesta koje je često besplatno.
"U Londonu nikada ne vidite Nika Serotu, direktora Tejt galerije. Ovdje, možete da jedete takose sa njim", kaže on.
Krouli kaže da je jedna od posljedica toliko sofisticirane publike ta što "kada vam je izložba loša, ljudi nisu pristojni i otvoreno kažu da je grozna".
Nisu svi od 18.000 posjetilaca godišnje zainteresovani za umjetnost.
"Neki od njih su zainteresovani za Čianti fondaciju", kaže kroz smijeh umjetnik Arber.
Kauboj Riki Blek objašnjava da ide često na otvaranja izložbi i hepeninga u Činatiju jer "služe besplatno pivo".
I pored toga, Blek se raduje umjetničkoj zajednici grada. "To su dobri ljudi, veoma pristojni".
Poslednjih godina u Marfi su se otvorile teretana, joga studio, gurmanski restorani, konceptualne radnje i hotelčići.
Džudova kćerka Rejner smatra da bi se njenom ocu dopala evolucija Marfe. "I dalje ima dosta pikapova, a ista osoba radi u pošti. Vjerujem da bi podržao Balrum Marfu i knjižare. Dopalo bi mu se da možete da jedete napolju".