Putovanje

Miris i ukus Trebinja, grada sunca, platana i dobrog vina

Miris i ukus Trebinja, grada sunca, platana i dobrog vina
Foto: N.N. | Miris i ukus Trebinja, grada sunca, platana i dobrog vina

Na jugu Republike Srpske i Bosne i Hercegovine, u dolini hercegovačkog krša, podno planine Leotar, smjestila se mala, ali izrazito ljupka varoš - grad Trebinje.

Ovaj grad prostire se na 845 kilometara kvadratnih i iako bismo mogli reći da spada u manje gradove, kada se sa hercegovačkih brda spuštate prema njemu, pogledom ga ne možete zahvatiti.

Pogotovo ako u Trebinje stignete tokom noći, pa vas iznenadi koliko grad sija u mraku, okružen brdima. Ukoliko vas put povede na jug, svakako nemojte propustiti magiju Trebinja. Možda je nećete odmah vidjeti ili osjetiti, ali dajte mu šansu, nećete se pokajati.

GRAD SUNCA I PLATANA

Trebinje zovu grad sunca, kao i grad platana. Prvi naziv je dobio zbog činjenice da spada u najsunčanije gradove na Balkanu i ima oko 260 sunčanih dana u godini, što je, priznaćete, dovoljno dobar razlog da ga posjetite.

Drugi naziv, grad platana, Trebinje duguje decenijama starim stablima platana u centru grada. Ako dolazite u Trebinje, obavezno popijte kafu u nekom od kafića ispod platana, pogotovo ako se nađete tamo tokom ljetnih mjeseci, jer krošnje ovog drveća prave najugodniju hladovinu koju možete zamisliti.

Pod platanima, na Trgu slobode, svakog jutra je otvorena zelena pijaca, na kojoj možete kupiti raznovrsno voće i povrće, maslinovo ulje, lavandu, a po povoljnim cijenama.

U slučaju da niste mušterija, ali ste za "čašicu" razgovora, ovdje ćete i to naći. Hercegovci, iako odrasli na tvrdom kamenu, veoma su ljubazni, topli i dobri domaćini. Tako je jedan Trebinjac zamolio drugog da nas odvede do mjesta za koje smo tražili uputstva kako doći do njega, što je ovaj odmah prihvatio. 

Mnogi kažu da se u ovom gradu može osjetiti miris mora, zbog njegove blizine, ali i mediteranske klime. Naime, Jadransko more je udaljeno samo 27 kilometara od Trebinja, a najbliži morski grad mu je Dubrovnik. Štaviše, na izlasku iz grada, prema Dubrovniku, možete vidjeti Jadran, a da ne pređete granicu.

Ako neki, pak, i ne osjete miris mora, kamene kuće, tipične za priobalne gradove, podsjetiće ih možda na Herceg Novi, Kotor, Dubrovnik, Cavtat ili neki drugi grad smješten duž jadranske obale.

U centru grada, pored veličanstvenih platana, nalazi se i park Jovana Dučića, na čijem ulazu je smješten spomenik ovom velikom pjesniku i diplomati.

U parku se nalazi saborni hram svetog preobraženja Gospodnjeg. Hram je specifičan zbog toga što su na njegovim unutrašnjim zidovima oslikane istorijske ličnosti i srpski velikani, poput cara Dušana, vožda Karađorđa, kralja Petra I Karađorđevića, Nikole Tesle, Mihajla Pupina, Jovana Dučića, Alekse Šantića, Petra II Petrovića Njegoša, Desanke Maksimović, Miloša Obilića. Ispred hrama nalazi se spomenik patrijarhu Pavlu.

Park je, u vrelim ljetnim danima, pravi raj za sve stanovnike i turiste u Trebinju, a ponajviše za one nešto starije i djecu.

STARI GRAD

Sa druge strane ulice nalaze se zidine Starog grada. On daje jednu drugu sliku Trebinja, u odnosu na kamene kuće nekoliko metara udaljene od njega.

Ako centar grada podsjeća na neki priobalni grad, onda Stari grad stvara osjećaj kao da smo u nekom gradu u centralnoj Bosni i Hercegovini, mada i tu ima građevina napravljenih od kamena.

U Starom gradu su mahom smještene tipične bosanske kuće, dvije džamije, Sultan Ahmedova i Osman-pašina, te sahat-kula. Najveće zasluge za razvoj grada kao tvrđave nosi Osman-paša, osnivač porodice Resulbegović.

Stari grad Kastel je u početku imao oblik trougla, koji je vremenom zaobljen, a svoju konačnu fizionomiju sa kulama, hendekom i bedemima dobio je u prve četiri decenije 18. vijeka. Danas su u njemu smješteni kafići i trgovine. Još jedna atrakcija unutar njegovih zidina je Anđelkina kapija, lokacija na kojoj su snimani kadrovi serije "Ranjeni orao".

Tu se ugnijezdio i Muzej Hercegovine, u nekadašnjoj austrougarskoj kasarni i zgradi bivše Gimnazije. Da biste obišli Muzej, potrebno vam je više vremena, ali se svakako isplati.

U ovom muzeju možete vidjeti osam stalnih postavki: Dučićevu zbirku, etnološku postavku, arheološku postavku, Memorijalnu izložbu slika Atanasije Popović, Legat slikarke Milene Šotre, Legat akademskog slikara Milorada Ćorovića, Legat književnika i vajara Radomira Ždrala, Gradsku kuću s kraja 19. i početka 20. vijeka. 

RIJEKA TREBIŠNJICA

Idući dalje, iz Starog grada stižemo na rijeku Trebišnjicu. Prelazimo preko Kamenog mosta pa sjedamo na lijevu obalu. Na njenoj površini se ogledaju zidine grada i brda iznad njega. Ona tako lagano teče, da imate osjećaj da stoji mirno, upijajući ljepote grada koji leži na njoj.

Trebišnjica je nekada bila najveća ponornica u Evropi. Rijeka je naizmjenično tekla i ponirala, pa je lokalno stanovništvo, ne utvrdivši vezu, svakom njenom toku dalo posebno ime.

Ime Trebišnjica se odnosilo na tok od izvora kod Bileće do ponora u rejonu Popovog polja. Trebišnjica je tada imala izražene periodične intervale, odnosno presušivanje tokom ljeta, a poplave u zimskom periodu. Današnji izgled Trebišnjica je dobila nakon izgradnje sistema hidroelektrana.

Osim već pomenutog Kamenog mosta, Trebišnjicu krasi još nekoliko mostova, od kojih treba izdvojiti Most Ive Andrića i Arslanagića (Perovića) most. Ovaj drugi je zadužbina Mehmed-paše Sokolovića i izgrađen je 1574. godine.

Naziv je dobio po izvjesnom Arslan-agi koji je imao pravo da naplaćuje putarinu preko mosta. Postoji još jedna zanimljiva činjenica u vezi s njim. Naime, po zahtjevu Zavoda za zaštitu spomenika kulture, most je 1966. godine demontiran i prenesen prilikom pražnjenja akumulacije.

Naziv Perovića most dobio je devedesetih godina prošlog vijeka, ali se prvobitni naziv i danas zadržao. Njega možete preći samo hodajući. Na suprotnom dijelu rijeke nalazi se gradski bazen, još jedno mjesto za odmor i uživanje. Doduše, tokom našeg boravka, voda u bazenu, koja dotiče iz Trebišnjice, bila je veoma hladna pa su se u njoj kupali samo oni "junačkoga srca".

Ova lijepa rijeka ima još nešto da ponudi. Naime, na njoj se možete provozati barkom, odnosno čamcem. Ovo je jedan zanimljiv projekat mladih Trebinjaca koji je nedavno dobio zeleno svjetlo od gradske vlasti.

Iako su tek počeli s radom, osnivači "Barke na Trebišnjici" kažu da su zadovoljni zainteresovanošću turista, ali i lokalnog stanovništva za plovidbu. I mi smo bili zainteresovani, tako da smo napravili mali krug Trebišnjicom. To morate doživjeti.

HERCEGOVAČKA GRAČANICA

Iznad Trebinja, na brdu Crkvina, nalazi se poznata crkva Hercegovačka Gračanica, koja je vidljiva iz svih dijelova grada. Izgrađena je 1999. godine, prema želji Jovana Dučića.

Želio je da bude sahranjen na jednom od brda koja okružuju Trebinje u crkvi nalik na kosovsku Gračanicu, zadužbinu kralja Milutina. Želja mu se ostvarila 57 godina nakon njegove smrti. Njegovi posmrtni ostaci su 2000. godine prebačeni u Hercegovačku Gračanicu, pa će Dučić zauvijek bdjeti iznad svog Trebinja.

Sa platoa ispred crkve pruža se sjajan pogled na grad. Tu možete popiti i kafu, upijajući Trebinje "odozgo", a mir koji vlada cijelim kompleksom natjeraće vas da dugo ostanete, prepušteni mislima o svemu što ste vidjeli prije nego što ste se popeli na ovo brdo.

Osim pomenutih crkava i džamija, u Trebinju i njegovoj okolini nalaze se crkva svetog Ilije, crkva svetog Vasilija Ostroškog, manastir Duži, manastir Tvrdoš, manastir Zavala, ali i katedrala blažene djevice Marije u centru grada.

Ako imate dovoljno vremena, posjetite bar neki od njih, čak i ako niste vjernik, jer svaki ima svoju priču i ljepotu koju vrijedi urezati u sjećanje. 

HRANA I VINO

Kako završiti putovanje kroz Trebinje, nego dobrom trpezom i dobrim vinom. Hercegovačko vino je nadaleko poznato, a o njegovom kvalitetu svjedoče mnoge dobijene medalje.

Prve zlatne medalje dodijeljene su 1898. i 1900. u Beču, 1901. u Parizu i 1903. u Londonu. Vino možete degustirati u mnogobrojnim vinarijama, ali i većina restorana ima dobru ponudu vina.

Hercegovina i Trebinje obiluju i raznovrsnom tradicionalnom kuhinjom, pa zato morate probati prijesnac, lojanicu, cicvaru s medom, jareće pečenje i kuvanu jaretinu, seljačku čorbu, čorbu od koprive, ali i ribu.

Kad krenete iz Trebinja, i kada se popnete na brda iznad grada, ne zaboravite se okrenuti da još jednom pogledate grad sunca. Tada ćete shvatiti da želite doći ponovo. I treba.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije