Bajkal, najveće jezero na svijetu sa slatkom vodom, nije poznato samo po kvalitetu svoje vode već i po tajnama koje se kriju u njegovim dubinama. Nedavno se ruska podmornica našla na pragu otkrivanja jedne od najvećih misterija dvadesetog vijeka koja decenijama zaokuplja pažnju brojnih avanturista i zaljubljenika u misterije.
Ruski eksperti vjeruju da nedavni nalazi pronađeni u Bajkalskom jezeru predstavljaju dio misterioznog zlata admirala Aleksandra Kolčaka, koje je nestalo u vihoru Ruskog civilnog rata. Admiral Kolčak je bio poznat po uspješnoj borbi protiv boljševika i po borbama na oslobađanju grada Kazana, smještenog istočno od Moskve na Uralu, gdje se nalaze glavne ruske rezerve zlata.
Zbog svoje hrabrosti i odanosti domovini tokom velike ofanzive 1919. godine admiralu Kolčaku je povjeren specijalan zadatak koji je trebalo da izvede sa svojim bjelogardejcima. Plašeći se da bi njemačke trupe mogle doći u posjed zlata tokom Prvog svjetskog rata, car Nikolaj Drugi je naredio da se 500 tona zlata iz Sent Peterburga preveze u Kazan, poznat po obradi i čuvanju ovog vrijednog metala.
Zlato je stavljeno u 5.000 sanduka i 1.700 vreća. Bjelogardejcima je bilo potrebno 40 željezničkih vagona da bi zlato bilo prevezeno u Kazan. Konvoj je obezbjeđivala češka garda koja je bila naklonjena boljševicima, što se kasnije ispostavilo kao pogubno za bjelogardejce, jer su predstavnici garde tokom putovanja zarobili Kolčaka i kasnije ga predali boljševicima. Ali ono što je ostalo misterija je da se o zlatu ništa ne zna. Gdje je završilo, ko ga je uzeo ili gdje se danas nalazi još predstavlja tajnu koja plijeni maštu mnogih ljudi.
Naime, prema legendi, Kolčakovi bjelogardejci pokušali prevesti zlato u Kazan, kako je planirano, ali ono nikada nije stiglo tamo. Zadnji tragovi željezničkog konvoja su vodili prema otvorenim stepama Sibira. Bjelogardejci su pokušali prevesti voz preko jezera Bajkal koje je tokom zime zaleđeno. Postavili su željezničke tračnice preko leda koje na nekim mjestima ima debljinu od jednog metra. Navodno prilikom prelaska led je popustio pod teretom voza i natovareno zlato je završilo na dnu jezera.
Druga teorija govori da su prije dolaska u Kazan boljševici napravili zasjedu minirajući dio pruge, što je za posljedicu imalo sunovrat vagona na dno Bajkalskog jezera u blizini rta Tolsti i izgleda da je ova teorija najbliža istini.
Prošle godine istraživači su pronašli dijelove željezničkih vagona i kutija za municiju koji datiraju iz Ruskog civilnog rata što je odmah podstaklo mnoge ljude na razmišljanje da je riječ o Kolčakovom zlatu. Vlasti su pokušale i ranije da prouče jezero Bajkal s podmornicama Mir, ali im nije uspjelo.
Od otkrića je proteklo godinu dana i ruske vlasti su odlučile detaljnije ispitati mjesto gdje su pronađeni ostaci vagona. Oni su angažovali posebnu podmornicu Mir - 1, opremljenu naprednim sonarima i uređajima, koja se spustila na dubinu od 400 metara.
"Naša posada podmornice, od tri člana, prvo je ugledala metalne nosače koji su ličili na dijelove željezničke pruge. Nakon ovoga naletjeli smo na šipke koje su imale zlatni sjaj", objasnio je član posade podmornice Bair Sirenov, jedan od istraživača zaštitnog fonda jezera Bajkal.
Njihovo otkriće trećeg septembra ove godine izazvalo je ogromnu pažnju u Rusiji. Iako nije potvrđeno da je riječ o izgubljenom zlatu, ruski mediji već uveliko govore da je pronađeno zlato pripadalo konvoju admirala Kolčaka. Ipak, neki istoričari sumnjaju da se na dnu Bajkala nalazi Kolčakovo zlato. Prema njihovom tvrdnjama, bjelogardejci su prošvercovali zlato izvan Rusije i sklonili ga u banke u Velikoj Britaniji i Japanu, mada postoji i mogućnost da je češka garda uzela zlato i odnijela da sa sobom, zbog čega se može objasniti nagli prosperitet Češke tokom dvadesetih godina.
Od tog vremena je prošlo više od 90 godina i Kolčakovo zlato još predstavlja jednu od najvećih misterija dvadesetog vijeka. Zlato danas vrijedi nekoliko milijardi dolara.
Po svemu sudeći, proći će još nekoliko godina prije nego što tajna Kolčakovog zlata konačno bude riješena.