"Ostajte ovdje! Sunce tuđeg neba neće vas grijati kao što ovo grije", zapisao je pjesnik Aleksa Šantić u svojoj čuvenoj rodoljubivoj pjesmi.
Spletom ne baš lijepih okolnosti mnogi su ovog ljeta ostali baš ovdje, baš u Bosni i Hercegovini. Pojedini su to shvatili kao kaznu, a oni drugi su to vidjeli kao priliku da bolje upoznaju i otkriju zemlju u kojoj su rođeni i u kojoj žive.
Tako se i ekipa "Nezavisnih" ponovo uputila u otkrivanje skrivenih ljepota zemlje, a u sklopu "FAM Tripa", edukativnog putovanja za bh. medije u okviru inicijative "Odmori u BiH", koju podržava Evropska unija u BiH. Ovaj put naš cilj su bili Blagaj, Mostar i Počitelj.
Ne možemo reći da nas je prvog dana našeg kratkog putovanja pratilo sunce o kojem je i Šantić pisao, ali i kiša umije da oboji svako mjesto, svaki put, svaki prizor. A tek s kakvim prizorom smo započeli naše putešestvije, na brdu Fortica iznad Mostara, odakle se pruža nevjerovatan pogleda na ovaj grad i na stjenovita uzvišenja koja ga okružju. Iako su se oblaci nadvili nad gradom na Neretvi i iako je duvao snažan vjetar, pogled s 500 metara nadmorske visine je zaista ostavljao bez daha. Osim vidikovca, Brdsko-biciklističko udruženje MTBA iz Mostara pokrenulo je cijeli jedan koncept nazvan Sportsko-avanturistički park Fortica, u sklopu kojeg se nalaze planinarski dom i sportsko penjalište, a tu je i najduži zipline u BiH, čija najduža sajla ima 570 metara. Sam naziv Fortica potiče od italijanske riječi fortezza, što znači tvrđava, prema austrougarskim i italijanskim tvrđavama koje su se na njemu nalazile. Kako su nam rekli naši domaćini, tu se još nalaze bunkeri koje su izgradili Italijani, a postoji plan da od njih naprave turističku atrakciju.
Blagaj
Lagano smo se spustili s Fortice i praćeni sitnom kišom stigli do Blagaja. Ovo malo mjesto nedaleko od Mostara je ušuškani dragulj Hercegovine, koji treba čuvati i koji definitivno treba vidjeti. Viđali smo ga na fotografijama nemalo puta, ali ako je neko mjesto u BiH ljepše uživo nego na slici, onda je to Blagaj. U ovom naselju izvire rijeka Buna, smaragdnozelene boje, nevjerovatno čista. Iz pećine široke oko 15 metara izvire oko 43 kubika vode, što izvor Bune čini najsnažnijim kraškim izvorom u čitavoj Evropi.
Odmah pored tog izvorišta nalazi se Derviška tekija, kuća "uklesna" u stijenu visoku preko 200 metara. Pretpostavlja se da je ona napravljena po dolasku Osmanlija na ove prostore, na mjestu nekadašnjeg bogumilskog svetišta. Dok smo obilazili unutrašnjost Tekije, poštujući sva pravila, saznali smo da je turski sultan bio oduševljen Bunom te je naredio da se u neposrednoj blizini njenog izvora sazida Tekija. Tekija je izgrađena početkom 15. vijeka za potrebe derviša te je služila kao njihovo konačište, ali i za sve putnike koji bi se našli na njenom putu. Sadrži nekoliko prostorija i hamam, odnosno kupatilo, a mi nismo propustili priliku da posjedimo i porazgovaramo u jednoj od njih - dnevnoj sobi.
Zanimljivo je da se ulaz u Tekiju počeo naplaćivati 1991. godine, prvenstveno radi njenog održavanja, a kako nam je rečeno, od tada je sa stijene iznad tekije počelo padati sitno kamenje.
Na litici iznad tekije i izvora Bune su ostaci Starog grada Blagaja, koji je po srednjovjekovnom vladaru hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači poznat i kao Stjepan ili Stipan grad. Legenda kaže kako je u samom gradu ili njegovom podnožju herceg Stjepan zakopao veliko blago, po kojem je kasnije i čitavo naselje dobilo ime Blagaj. I danas su vidlijvi ostaci tog grada, jer se iz podnožja vide zidine tvrđave koja je tu nekad bila. Do tvrđave se može i popeti, ali to smo ostavili za neku drugu priliku.
Dok smo se okrijepili uz domaću kafu, od direktora hercegovačke razvojne agencije REDAH Ivice Sivrića saznali smo kakve aktivnosti u oblasti turizma realizuje Evropska unija u Hercegovini. Sivrić je posebno naglasio projekat "Ćiro - staza svjetske baštine", koji se finansira kroz EU4Business program. Ovaj program se bavi kulturno-istorijskim nasljeđem uz biciklističku stazu Ćiro, koja vodi od Mostara do Dubrovnika.
Hercegovina je svakako vrijedna ulaganja u turizam, jer imate šta da vidite, ali i probate. Ako vam nije dovoljan pitoreskni prizor Tekije pored vrela smaragdne Bune, način na koji vas Hercegovci mogu privući je, naravno, hrana. Naša ekipa uživala je u specijalitetima od svježe riječne ribe u restoranu "Laks", koji je s obje strane okružen rijekom. Valja napomenti da je njihovo ribogojilište među najvećim u BiH.
Počitelj
Sljedeći dan našeg otkrivanja Hercegovine započeli smo u suncem okupanom starom gradu Počitelju. Počitelj često nazivaju muzejom pod otvorenim nebom, a svojim orijentalno-mediteranskim izgledom urezaće se u pamćenje svakom ko kroči na njegovo tlo. Tvrđavu, ispod koje se proteže gradić, sagradio je kralj Tvrtko Kotromanić 1383. godine.
Tokom našeg obilaska nije bilo mnogo ljudi, ali to nam je dalo priliku da u miru uživamo ispred Šišman Ibrahim-pašine džamije, da se popnemo skroz do kule Gavrankapetanovića, odakle se pruža divan pogled na dolinu Neretve, na džamiju i na Sahat-kulu.
Na povratku za Mostar posjetili smo i pravoslavni manastir Žitomislić, koji je izgrađen u 15. vijeku. Nekoliko puta rušen i obnavljan, manastir ima burnu istoriju, a posljedni put je obnovljen 2005. godine. U sklopu manastira nalazi se muzej sa zbirkom ikona i umjetnina, koja se ubraja među tri najznačajnije kolekcije tog tipa u BiH.
Mostar
Za kraj našeg putovanja ostao nam je najveći hercegovački grad - Mostar. Svakako najveća asocijacija na ovaj grad je Stari most, koji se nalazi na UNESCO-ovoj listi svjetske kulturne baštine i koji je nažalost bio srušen tokom nesrećnih ratnih devedesetih godina. Stari most predstavlja jednu od najvećih atrakcija BiH, što zbog svoje istorije, što zbog bjeline kamena, zahvaljajući kojem dominira iznad Neretve. Nadaleko su poznati skokovi s ovog mosta, a lokalci su tu aktivnost pretvorili u turističku atrakciju. Oni, naime, skoče s mosta u Neretvu kada turisti sakupe novac za njihov skok. Dobra ideja, zar ne?
Ne čini samo Stari most Mostar. S obje strane mosta nalazi se Stari grad, koji u sebi nosi neku ljupkost, u kojem pomislite kako je vrijeme stalo na čas, u kojem miriše vjetar prošlosti pomiješan s vjetrom novog doba, u kojem svaki kamen decenijama trpi stope mnogobrojnih znatiželjnika. Nas je znatiželja odvela u Muzej Hercegovine, u okviru kojeg smo posjetili i Muzej Stari most. Tu su i spomen-kuće Džemala Bijedića i Svetozara Ćorovića, a u kući potonjeg umro je već pomenuti pjesnik Aleksa Šantić. Žao nam je što tokom našeg upoznavanja s Mostarom nismo čuli koju riječ više o velikom Šantiću.
A šta je pravi bosanski ćeif bez kafe? U "Cafe de Alma", simpatičnom kafiću ušuškanom u Starom gradu, imali smo priliku da popijemo originalnu bosansku kafu, koju često nazivamo turskom, što je u stvari pogrešno. Naime, Turci prilikom pravljenja domaće kafe vodu zaslađuju šećerom, dok se u BiH kafa naknadno sladi. Običaj je da se kocka šećera umoči u kafu i onda gricka. Uživanje u kafi dodatno je upotpunio zvuk kiše i sevdalinki sa zvučnika. Zaista pravi ćeif!
Posjetu Mostaru završili smo u restoranu "Šadrvan", gdje smo glad utolili tradicionalnom hranom služenom u velikoj metalnoj činiji.
Nakon ručka, još jednom smo prošli kroz stari dio grada, pokušavajući da zaokružimo našu hercegovačku priču. To je priča koju treba da doživite, pogotovo ako nikada ranije niste bili u ovim krajevima, kao što je slučaj s novinarkom "Nezavisnih novina". I sasvim je u redu odmoriti u BiH, jer ima nešto u tim mostovima, tom kamenu, tim brdima, tim ljudima. A to Bosnu i Hercegvinu čini neprocjenjivo vrijednom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
