Ponekad mi se učini da mi beže pod nogama putevi i daljine. I kadgod mi se dogodi da dospem u daleko, i stanem nasred njega i mislim: konačno, evo me; ako podignem oči, vidim da svako najdalje ima svoje još dalje.
Možda je to i sreća. Možda imam u sebi nešto duže od krajeva. Možda imam u sebi toliko mnogo sveta, da se nikada, nigde, neće moći završiti. Nije reč o životu, nego o njegovom dejstvu. Jer neke stvari se ne mogu saznati samo očima. Postoje u meni mnoga, neverovatna čula. Oni koji me sreću, misle da ja to putujem. A ne putujem ja. To beskraj po meni hoda. U ovim rečenicama velikog Mike Antića prepoznaće se svi - i putnici namjernici i oni koji slučajno, neplanirano, stignu u neke predjele, te oni koji ne vole putešestvija, ali u svojim mislima obilaze cijelu planetu.
A putnika namjernika u meni probudili su sunčani dani miholjskog ljeta, koji su i u pohođenom Gracu zablistali u svom punom sjaju. Mnogima je prva asocijacija na pomen grada - upravnog, privrednog i kulturnog središta pokrajine Štajerske i drugog po veličini grada u Austriji - šoping, ali pješačka tura koloritnim ulicama grada otkiva očuvanu kulturnu baštinu.
Grac je smješten na granici slovenske i germanske kulture, o čemu svjedoči i njegovo porijeklo. Prvo naselje na današnoj teritoriji grada sagradili su Sloveni, te naziv grada ima korijen u slovenskoj riječi "gradac", što bi u prevodu značilo "mali dvorac na vrhu brda". I baš taj "dvorac na vrhu brda", najprepoznatljiviji i najposjećeniji spomenik grada i motiv svakog suvenira Graca je staro gradsko utvrđenje, Šlosberg (Schlossberg).
A u obilazak grada najbolje je krenuti upravo sa Šlosberga, čiji je glavni simbol stara sahat-kula (Uhrturm). Na vrh utvrđenja stiže se na tri načina - panoramskom žičarom (cijena 2,20 evra), liftom (cijena 1,5 evra), a najuporniji će do utvrde pješke, stepenicama. A kada se uspnete, pogled "puca" na panoramu grada, crvene krovove kuća u kontrastu sa zelenim površinama parkova, prostrane ulice i trgove, mostove koji vežu obale rijeke Mure, te interesantnu arhitekturu.
Dok gledate svu ljepotu Graca iz ptičje perspektive, vidjećete da će vas, po silasku sa tvrđave, put odvesti na glavni gradski trg (Hauptplatz). Trgom dominira zgrada Gradske vijećnice (Rathaus) iz 19. vijeka, kao i fontana posvećena nadvojvodi Ivanu, ili štajerskom princu, kako su ga često zvali. Spomenik je okružen s četiri statue žena, koje simbolizuju austrijske rijeke - Muru, Dravu, Ens i San.
Na trgu, pored toga što možete pazariti suvenire (za magnete i male snježne kugle s motivima grada potrebno je izdvojiti pet, odnosno šest evra), možete napraviti i predah od upoznavanja grada, te "s nogu" prezalogajiti gurmanima poznate austrijske kobasice sa senfom ili renom.
Ulice koje se račvaju od trga odvešće vas do najpoznatijih građevina pitomog Graca. U glavnoj gradskoj ulici, Herengase, koja je sa lijeve strane Gradske vijećnice (ako stojite tako da gledate u samu zgradu), prvo što će vam "oteti" pogled jeste Oslikana kuća (Gemaltes Haus), a niže niz ulicu je zgrada pokrajinskog parlamenta i Muzej oružja (Landeszeughaus). Desno od Gradske vijećnice, brojnim manjim ulicama, pa preko mostova koji spajaju obale rijeke Mure, a na čijim ogradama lokalno stanovništvo i turisti katancima zaključavaju ljubav, stići ćete do Muzeja moderne umjetnosti (Kunsthaus), te do Murinsela, plutajućeg ostrva na rijeci Muri.
Dio grada oko Gradske vijećnice mogao bi se okarakterisati kao, uslovno rečeno, stari, istorijom protkani dio grada, dok bi dio grada oko Kunsthausa mogao nositi epitet novog, modernog, urbanog dijela.
Dopadljive i dobro održavane fasade građevina "starog" dijela grada Grac čine šarmantnim i gracioznim. Neke od njih su remek-djelo italijanske renesanse, a svakako se izdvaja zgrada pokrajinskog parlamenta, na koju se nadovezuje Muzej oružja, smješten na pet spratova, s jednom od najboljih kolekcija na svijetu. Posebnu pažnju kada se govori o motivima oslikanim na fasadama privlači Oslikana kuća, na čijoj je čeonoj strani slikar Johan Majer oslikao freske s motivima grčke i rimske mitologije.
Kada je u pitanju "novi" dio grada, valja napomenuti da je Grac tokom 2003. godine bio kulturna prijestonica Evrope, te je tada, ušuškan u mnoštvu starih krovova, ponikao još jedan ponos grada - Kunsthaus (muzej moderne umjetnosti), kojeg zbog njegovog izgleda plavičastog mjehura odmila zovu "prijateljskim vanzemaljcem". Ovo arhitektonsko ostvarenje sačinjava više od 1.000 velikih stakala od kojih je svako posebno "ukrajano" zbog oblika zgrade.
Samo "pogled" dalje od "vanzemaljca" je još jedna od zaostavština iz doba kada je Grac bio evropska prijestonica kulture, vještačko plutajuće ostrvo na rijeci Muri - Murinsel. Ostrvo se diže i spušta u zavisnosti od nivoa vode rijeke. Prekriveno je čeličnom konstrukcijom u obliku otvorene školjke, koja je povezana s obalom mostićima, a mjesto je okupljanja svih generacija, s kafeom, amfiteatrom, igralištem za najmlađe…
Šetnjom kroz grad, zavirujući i u najskrovitije prolaze i uličice, uvjerićete se da su građani Graca srdačni i ljubazni, te puni poštovanja prema drugim kulturama. I da ih većina kao osnovno prevozno sredstvo koristi bicikl, te u gradu nema saobraćajnih gužvi.
Nakon pješačke ture po Gracu, vrijeme je za predah uz kafu (za ovaj topli napitak izdvojićete od 2,5 pa i do pet evra) i poslastice u nekom od kafea na gradskim trgovima. A vrijeme je, uz najbolje arome crnog napitka, i za sumiranje utisaka o jednom od najuređenijih gradova Evrope.
A za tu "obavezu" turiste, u pomoć opet pritiče Antić: Ja ne upoznajem svet, već ga samo prepoznajem. Ne idem da ga otkrivam, nego da ga se prisetim, kao nekakve svoje daleke uspomene. Jer mnogo puta sam bio gde nisam još koračao. I mnogo puta sam živeo u onom što još ne poznajem. I mnogo puta sam grlio to što će tek biti oblici. Zato izgledam izgubljen i neprestano se osvrćem. A u sebi se smeškam. Jer, ako niste znali, svet je čudesna igračka.
Dvorac Egenberg
Najveličanstveniji barokni kompleks u Štajerskoj, dvorac Egenberg, smješten je u Gracu. Sačuvanim dvorskim prostorijama, slikovitim vrtovima, te umjetničkim radovima iz muzeja "Universalmuseum Joanneum", dvorac se smatra jednim od najvrednijih spomenika kulturne baštine Austrije, te je 2010. godine upisan na UNESCO-ovu listu zaštićenih spomenika. Građen je od 15. do 17. vijeka, kao rezidencija jedne od najmoćnijih austrijskih porodica - porodice Egenberg.
Hans Egenberg u 17. vijeku je upotrijebio hijerarhijsku organizaciju, logiku i matematiku, načela astronomije, astrologije, ali i alhemije u planu dvorca. Zato zdanje ima kvadratan nacrt u obliku gotičkog tornja, s tornjevima na sva četiri ugla, koji predstavljaju četiri godišnja doba usmjerena prema četiri strane svijeta. Dvorac broji 365 spoljašnjih prozora (broj dana u godini), 52 prozora na 24 prostorije (broj sedmica u godini i sati u danu), a svaki sprat ima po 31 sobu (broj dana u mjesecu). Drugi sprat s terasom ima dodatnih osam prozora, ukupno 60, što je broj sekundi u minutu i minuta u satu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
