Palau, grupa pacifičkih ostrva sa brojem stanovnika ekvivalentnim jednom omanjem gradiću, pored neosporne ljepote, nedavno je postao poznat i po još jednom, istina neslavnom, rekordu.
Naime, prema posljednjem UN-ovom izvještaju, Palau je ujedno i zemlja gdje najviše stanovnika koristi kanabis. Štaviše, čak četvrtina svih ljudi od 15 do 64 godine pušila je ili puši marihuanu. Sljedeći po toj statistici su Italijani i Amerikanci, koji s procentom od 14 odsto prilično zaostaju za stanovnicima Palaua.
Palau, prelijepo ostrvce u zapadnom Pacifiku, dom je svega 21.000 ljudi, što implicira da čak više od 5.000 njih koristi kanabis.
Da je ovo ostrvo uvijek pri vrhu, svjedoči i izvještaj SZO (Svjetske zdravstvene organizacije), prema kojem su stanovnici Palaua i najaktivniji korisnici drugih poroka, prvenstveno alkohola. Ovo se govori u prilog tome da je riječ o jednoj krajnje hedonističkoj naciji, koja ne uživa samo u prirodnim ljepotama svog ostrva.
Podaci koje je iznio UN, ali i SZO, krajnje su zbunjujući, jer je nevjerovatno da se na tako malom uzorku stekne prava slika.
Primjera radi, ako uzmete podatke korištenja kanabisa među srednjoškolcima, onda morate znati da na ovom ostrvu ima samo jedna srednja škola, tako da je sam uzorak krajnje nereprezentativan.
Emeri Venti, iz Ministarstva obrazovanja u Palauu, kaže da jednostavno ne vjeruje u UN-ove podatke:
"Palau je malo ostrvo. Da se kanabis koristi u toj mjeri, kako tvrdi UN, onda ne biste mogli proći ulicom od dima. A, to jednostavno nije slučaj. Ovdje svako svakog zna i nevjerovatno je da čak četvrtina stanovnika puši kanabis".
I dok oni priznaju da postoje određeni problemi s korištenjem kanabisa, kažu da se daleko više djece školuje u privatnim ili vjerskim institucijama nego u državnoj srednjoj školi, tako da taj podatak sigurno nije kredibilan.
Angela Me, statističarka UN, koja je uradila izvještaj o korištenju kanabisa, i sama priznaje da postoje neke nedorečenosti.
Ona priznaje da je veoma problematično raditi statističke podatke za male nacije, poput Palaua, jer slika koja se dobije nije uvijek tačna.
Ona ipak dodaje da njeni podaci, s određenim manjkavostima, jesu tačni, posebno da je korištenje kanabisa veoma rašireno na ovom ostrvu. Ipak, dok se ne urade određene korekcije, Palau će i dalje ostati prijestonica pića i kanabisa na svijetu.
Ono po čemu je Palau, ipak, najpoznatiji svakako su prirodne ljepote, od kojih vam zastaje dah i tu mu nema "ravna" u svijetu.
Republika Palau predstavlja ostrvsku državu u Pacifiku, koja se nalazi u sastavu Mikronezije. Ovaj arhipelag je dugačak oko 400 kilometara i na njemu se nalazi 16 administrativnih jedinica u kojima živi 21.000 stanovnika. Sva ostrva su vulkanskog porijekla, a neseljeno ih je samo osam. Republika Palau je mlada država, svoju samostalnost stekla je 1994. godine.
Da je riječ o izolovanom mjestu svjedoči i podatak da je najbliži grad, filipinska prijestonica Manila, od Palaua udaljen čak 1.675 kilometara.
U turističku ponuda spada i avanturističko ronjenje uz koralne grebene, pretraživanje olupina brodova iz Drugog svjetskog rata, istraživanje skrivene pećine i tunela, a pravu pustolovinu predstavlja jedinstven doživljaj ronjenja iznad vertikalnih ambisa, kojih ovdje ima više od 60.
Samo ostrvo je istinski netaknuto i besprijekorno čisto, jer ovdje zagađenja jednostavno ne postoje. Zelena i bujna tropska flora kao i fauna nudi čitav niz turističkih ponuda u kojima možete da se upoznate sa životinjama iz tropskih predijela, posmatrate jata šarenih ptica koja lete iznad ostrva ili da istražite divljinu u Mangrovim šumama iz kojih budno vrebaju pritajenje oči velikih krokodila.
Jedna od atrakcija Palaua je i jezero meduza, koje zapravo predstavlja morsko jezero koje je vremenom odvojeno od otvorenog mora. Nalazi se na ostvu Eil Malk (Južni Palau). Ono je turistički veoma popularno za sve avanturiste koji žele da zaplivaju sa jatima meduza i posmatraju njihovo spektakularno kretanje.
Kada je, konkretno, riječ o državi i njenom uređenju, treba reći da je Palau stekao nezavisnost 1994. godine, do kada je bio pod protektoratom UN-a. Palau i danas važi za jednu od najmlađih i najmanjih suverenih država na svijetu.
Prvi stanovnici Palaua bili su vjerovatno sa područja današnje Indonezije, a nastanili su ta ostrva oko 1000. godine prije naše ere.
Španski istraživač Ruj Lopez de Viljalobos, (između ostalog zaslužan što su Filipini dobili ime po španskom kralju Filipu II), otkrio je ova ostrva 1543. godine i priključio ih španskom kolonijalnom carstvu. Pokrštavanje stanovništva ostrva započelo je 1710. Prvi Evropljani (prvenstveno Englezi) počeli su se trajno nastanjivati tek u 18. vijeku, gdje su počeli trgovati. Tek negdje krajem 19. vijeka, Palau postaje španska kolonija, da bi ih 1899. godine prodala Njemačkoj, zajedno s ostatkom Karolinških ostrva.
Nedugo zatim, Japan osvaja ovo područje tokom Prvog svjetskog rata, a službeno mu je dodijeljeno Versajskim ugovorom 1919. godine.
Japanska uprava trajala je sve do 1944. godine. Od 1947. godine Palau je, zajedno s Karolinškim ostrvima, bio pod starateljstvom UN-a, a starateljstvo su u njegovo ime vršile SAD.
Godine 1979. stanovništvo Palaua je na referendumu odbilo ulazak u sastav Savezne Države Mikronezije, već su 1981. godine izabrali put ka nezavisnosti. Prvi predsjednik bio je Haruo Remeliik, na kojeg je 1985. godine izvršen atentat, dok je drugi predsjednik, Lazarus Salii, izvršio samoubistvo 1988. godine. Konačno, 1994. godine Palau je postao samostalna i nezavisna država, a iste je godine primljena u članstvo UN-a.
Palau ima, prema procjeni iz 2006. godine, 20.000 stanovnika koji potiču iz pet različitih etničkih grupa. Većinu čine Palauanci (preko 17.000, od kojih 3.400 govori engleski, ostali palauanski). Od drugih naroda tu nalazimo i Angloamerikance (500); Tagalogi (filipinski narod; 2.000), Sonsorol sa istoimenog ostrva (600) i Tobian.
Nekada je bilo i Japanaca na ostrvu Angaur, koji su se bavili eksploatacijom fosfata, međutim danas ih više nema na popisu.