Ako želite u jedan godišnji odmor da smjestite posjetu antičkim spomenicima, da čujete brojne mitove i legende vezane za njih, u isto vrijeme da osjetite život metropole u pravom smislu te riječi, a da vam ni uživanje na plaži ne bude uskraćeno, Atina je pravo mjesto za vas.
S koje god strane prilazite gradu, koji možda s više prava može da ponese epitet vječni nego Rim, dobijate pozdrav dobrodošlice što ga izražavaju plava i bijela, nacionalne boje Grčke. Naime, nebitno je da li stižete s mora, iz vazduha ili kopnenim putem, one su uvijek tu da srdačno dočekaju brojne posjetioce, ali i domaćine koji su neko vrijeme proveli van otadžbine.
Kada ste već pozdravljeni i dočekani tradicionalnom dobrodošlicom, sljedeći korak je da se prevezete do vašeg odredišta. Opcija za koju vam je uvijek potrebno najmanje razmišljanja je, naravno, taksi. Međutim, ako ne želite da potrošite mnogo novca na prevoz, a u isto vrijeme hoćete da osjetite duh koji ovdje vlada, uvijek se možete osloniti na vozila javnog gradskog saobraćaja, u koja spadaju trolejbusi, tramvaji i metro u kombinaciji s električnim vozovima. Gradski prevoz je veoma dobro organizovan, bezbjedan i zaista veliki broj ljudi ga koristi, jer su ulice prilično zatrpane automobilima i motociklima. Zato toplo preporučujemo njegovo korištenje svima koji žele istinski da upoznaju ovo mjesto i nađu se u njegovim žilama kucavicama promatrajući užurbano kretanje mnoštva ljudi.
A na pitanje ko su ti ljudi, gdje su se zaputili i zašto žure, može da nam odgovori podatak koji kaže da u ovom gradu zvanično živi 3,7 miliona stanovnika, ili otprilike jedna trećina ukupne populacije Grčke. Na taj broj treba dodati još najmanje 700.000 emigranata iz raznih dijelova svijeta. Svi oni jure ka poslu, fakultetima ili jednostavno prema nepresušnim izvorima zabave, jer Atina je glavni grad grčke oblasti Atika i, kao što svi već znaju, cijele države, a prati je glas da je prijestonica zabave i da nikada ne spava. U to smo se i sami uvjerili prolazeći istim kvartovima u poslijepodnevnim, večernjim, ali i u ranim jutarnjim satima i, bez obzira na vrijeme, ulicama je stalno tekla nezaustavljiva rijeka automobila i motocikla, koja nikada ne presušuje.
Igrom slučaja, imali smo priliku da se upoznamo s jednom starom atinskom porodicom, ona je i bila naš domaćin, te smo od njenih članova dobili najvažnija uputstva i odgovore na razna pitanja koja smo postavili. Glavni podatak i glavno raskršće u svim pričama današnjih Atinjana o njihovom gradu su Olimpijske igre, ali ne prve moderne iz 1896, nego one održane 2004. godine. Tada je Atina doživjela građevinski bum i veliki priliv stanovništva iz unutrašnjosti, ali i iz svih krajeva svijeta. U nekoliko godina prije Igara i neposredno poslije njih grad je dobio savremeni oblik metropole, koji se starosjediocima baš mnogo i ne dopada, jer je odnio nešto od duha stare prijestonice i mnogo zelenih površina, koje su zamijenjene zgradama. Međutim, dosjetljivi Grci, znajući da im je zelenilo neophodno u borbi protiv izduvnih gasova, napravili su prave male botaničke bašte na krovovima svojih zgrada, tako da se i one slobodno mogu upisati kao jedna od arhitektonskih znamenitosti.
Cijelu Grčku prati priča koja kaže da, gdje god počnete da kopate, naprosto morate da naiđete na neku arheološku zanimljivost, što zaista nije daleko od istine. Sve, naravno, počinje s Akropoljem. To je kameno brdo s podnožjem u samom centru savremene Atine i na njegovom vrhu nalazi se jedan od najpoznatijih antičkih hramova posvećen istoimenoj boginji, zaštitnici grada, za koji su vezani najvažniji mitovi drevnog helenskog polisa. Zaljubljenici u mitologiju i istoriju kažu da kad kroče na Akropolj i vide Partenon, mogu da čuju korake antičkih sveštenika i žagor okupljenog svijeta obučenog u bijele odore. Onima s malo manje mašte preostaje da uživaju u genijalnoj starogrčkoj arhitekturi, harmonično kombinovanoj s prirodnim okruženjem, i najpovoljnijem mjestu za promatranje grada, koje nudi savršen pogled na sve dijelove Atine. Cjelokupnu sliku o drevnom svetištu možete da dopunite u Novom muzeju Akropolja, udaljenom svega nekoliko stotina metara od samog hrama. To je savremeno opremljen muzej, otvoren 2009. godine, koji se prostire na četiri etaže i ima oko 4.000 eksponata, od kojih je većina pronađena na padinama Akropolja. U ovom muzeju moguće je saznati i kako teče proces restauracije pronađenih iskopina, a takođe je zanimljiv i video-vodič kroz pet stoljeća starovjekovne istorije ovog mjesta, koji je moguće pogledati u njegovom odjeljenju za video-prezentacije. Osim ovog nezaobilaznog arheološkog nalazišta, svakako preporučujemo posjetu Zevsovom hramu, smještenom u južnom dijelu Atine, i Posejdonovom hramu u Sounionu, udaljenom šezdesetak kilometara od centra grada.
Onome koga više zanimaju građevine koje nisu bile namijenjene vjerskim obredima preporučujemo posjetu prvom olimpijskom stadionu "Panatinaiko" ili "Kalimarmaron", napravljenom od bijelog mermera, što ga čini jedinstvenim. Njegov kapacitet je 80.000 mjesta.
Između ostalog, Atina je i grad sporta, a to dokazuju brojni sportski kompleksi izgrađeni u blizini morske obale. Nešto udaljeniji od njih i od obale je Olimpijski stadion "Spiridon Luis". To zdanje smatramo biserom gradnje ovog tipa i svaki istinski zaljubljenik u fudbal ili atletiku će vam potvrditi ovo mišljenje.
Ostali spomenici arhitekture i građevine napravljene u novije doba koje su važne za savremeni život Atine su mnogobrojni, a među njima se izdvajaju Nacionalna biblioteka, Nacionalni arheološki muzej i nezaobilazna zgrada Helenskog parlamenta, postavljena na centralnom atinskom Sintagma trgu.
Kada ste posjetili većinu nabrojanih mjesta i došli do čuvene Sintagme, morate malo i da predahnete. Obiđite zgradu parlamenta s njene lijeve strane, uputite se nekoliko stotina metara tim pravcem i odjednom ćete iz sveopšte gradske vreve dospjeti u oazu u pravom smislu te riječi. Naime, naći ćete se u Nacionalnom vrtu, nasljeđu Grčke iz doba kad je ova zemlja bila monarhija. To je mjesto puno zelenila, s ogromnom fontanom u kojoj plivaju ribe, cvrkutom ptica, pokojim sportistom koji radi na svojoj kondiciji, prolaznicima što vode pse u šetnju i neizbježnim kornjačama koje hodaju svuda oko vas kao da se nalaze u potpunoj divljini. Ovo ne bi bilo začuđujuće da ne znamo da se samo nekoliko desetina koraka odatle nalazi kapija, iza koje su hiljede nervoznih vozača za upravljačima svojih vozila, spremnih da u svakom momentu dodaju gas i riješe se saobraćajnih gužvi. No, kornjače ne mare za to, one drže svoj lagani životni ritam.
Onima koji su poželjeli da osjete prijatni dodir mediteranskog sunca u kombinaciji s toplim morskim talasima, Atina nudi mnoštvo pješčanih plaža. Udaljene su dvadesetak kilometara od centra grada i pružaju bezbroj mogućnosti, od najjednostavnijeg uživanja u kupanju i sunčanju, sportsko-zabavnih sadržaja, do tropskih barova iz kojih u poluležećem položaju možete da posmatrate blago naboranu morsku površinu i u daljini brodove, koji iz Pireja, najveće luke na Balkanu i najprometnije u Evropi što se tiče putničkog saobraćaja, odlaze u pravcu grčkih ostrva i dalje u svijet. I nakon svega, kao šlag na tortu, ostaje vam čarobno obojeni atinski zalazak sunca.
A pošto je noć već spustila svoje tamne zavjese na plavo-bijeli grad i upalila stotinu hiljada lampiona na ulicama, našli smo se u restoranu na plaži, bosih nogu u pijesku, pijuckajući uzo i grickajući izvrsno pripremljene morske plodove. Melodija Egejskog mora uvodila nas je u prijatni razgovor s našim srdačnim domaćinima, a želja da se ponovo vratimo na ovo prelijepo mjesto gorjeće u nama do sljedeće prilike.
Iće i piće
Pošto ste zastali da se malo odmorite od hodanja i obilaska znamenitosti, morate da popijete neki gutljaj tečnosti, a neko bi poželio nešto i prizalogajiti. Na takve čeka bezbroj taverni i restorana, što nacionalne, što internacionalne kuhinje. Svakako, preporučujemo one prve, jer otići kući, a ne probati suvlaki, uz nacionalni aperitiv uzo, značilo bi da ste ostali uskraćeni za okus koji nikako ne biste smjeli da propustite. Postoji više vrsta ovog pića, a najrasprostranjeniji i najpopularniji je uzo 12. Ima 40 odsto alkohola, pije se ohlađen, uz kocku ili dvije leda i vodu po potrebi ako niste naviknuti na alkoholna pića. Ovaj aperitiv proizvodi se od posebne arome anisa i mješavine aromatičnog bilja i začina. Klasičan, ali istovremeno i moderan, uzo 12 oslikava duh Grčke. Kada ste gucnuli časicu ovog pića, spremni ste za suvlaki. Ovo je popularno grčko jelo koje sadrži komadiće mesa i povrća pečene na tradicionalan način. Meso je prvobitno bilo jagnjeće, međutim, postoje i odlični obroci ovog tipa sa svinjskim, goveđim i pilećim mesom. Kao salatu preporučujemo nezaobilazni grčki dzadziki (jogurt/pavlaka, bijeli luk, krastavac, sušena menta, limunov sok, so, biber i maslinovo ulje).
- 3,7 - miliona stanovnika živi u Atini
- 700.000 - registrovanih emigranata u glavnom gradu Grčke
- 2004. godine na Olimpijskim igrama grad doživio građevinski bum
- 4.000 - eksponata ima Novi muzej Akropolja
- 80.000 - mjesta ima Olimpijski stadion "Panatinaiko" ili "Kalimarmaron"